1

Poslovni broj: 27 Gž-1434/2022-2

 

Poslovni broj: 27 Gž-1434/2022-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E.-M. d.o.o. C., OIB: ... iz C., protiv tuženika T. M., OIB:... iz C., zastupanog po punomoćniku G. O., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-203/2019 od 7. lipnja 2022., dana 15. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-203/2019 od 7. lipnja 2022. pod točkama I. i III. izreke.

 

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika K. B. iz C. poslovni broj Ovrv-164/2018 od 10. travnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 3.124,26 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 10. travnja 2018. do isplate, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 237,50 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom od 11. travnja 2018. do isplate. Pod točkom II. izreke ukinut je navedeni platni nalog za iznos nastalih troškova ovršnog postupka u preostalom iznosu od 100,00 kn, te predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 kn.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013 i 89/2014 – dalje u tekstu: ZPP) koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/2022) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja s osnova neplaćene naknade za uslugu odvoza komunalnog otpada za razdoblje od svibnja 2017. do siječnja 2018. za objekt 01026886 na adresi C., a koja se odnosi na fiksnu naknadu prema zaduženim posudama.

 

7. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

 

- da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi C.,

 

- da je tužitelj ovlašten izvršavati uslugu odvoza komunalnog otpada na području C.,

 

- da je u poslovnim knjigama tužitelja tuženik zadužen kao korisnik za objekt šifre 01026886 za razdoblje od svibnja 2017. do siječnja 2018. u mjesečnim iznosima od 347,14 kn, a što ukupno iznosi 3.124,26 kn,

 

- da se utužena tražbina odnosi na mjesečnu fiksnu naknadu prema zaduženim posudama (cijena minimalne javne usluge) za količinu od 480 litara mjesečno, pri čemu je neodlučno što tuženik po pozivu tužitelja nije preuzeo posudu za odvoz komunalnog otpada,

 

- da tuženik koristi predmetnu nekretninu,

 

- da tuženik nije podmirio tužitelju utuženu tražbinu,

 

primjenom odredbi čl. 29. st. 10., čl. 30., čl. 31. st. 1. čl. 33. st. 4. i st. 5., čl. 179. st. 5. i čl. 187. st. 3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (''Narodne novine'' broj 94/2013 i 73/2017 – dalje: ZOGO), odredbi čl. 2. st. 2., čl. 3. st. 1., čl. 5. st. 1. i čl. 7. st. 2.  Odluke o načinu plaćanja komunalne usluge (''Službene novine'' Primorsko-goranske županije broj 21/2013 – dalje: Odluka)

 

zaključuje da je tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine i evidentirani korisnik komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada, u smislu gore navedenih zakonskih odredbi, dužan plaćati mjesečnu fiksnu naknadu prema zaduženim posudama, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju iznos od 3.124,26 kn.

 

8. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da je prvostupanjski sud u obrazloženju pretežito mehanički citirao odredbe propisa, ali se ni na koji način nije referirao na spornu, a prema stavu tuženika pravno odlučnu, činjenicu da tužitelj nikada nije stavio tuženiku na raspolaganje posude za odlaganje otpada, te je takvim postupanjem ujedno povrijedio i pravila o ispunjenju kod dvostranoobvezujućih ugovora iz čl. 358. st. 1. ZOO-a. Navodi da tužitelj nije dokazao da bi mu uopće pokušao predati u posjed posude za otpad, niti je uslijed tuženikovog neosnovanog odbijanja da iste preuzme postupio sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO-a, radi čega je prvostupanjski sud trebao odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

9. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik. Naime, protivno tvrdnjama tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, prvostupanjski sud je pri utvrđivanju relevantnih činjenica u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ispitujući pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Uzimajući u obzir po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje (a u koje činjenično stanje ovaj sud ne može ulaziti obzirom da se radi o sporu male vrijednosti) prema kojem tuženik ima u vlasništvu nekretninu na području gdje tužitelj ima funkciju pružatelja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbi čl. 30. st. 1. i 7. i čl. 33. st. 1., 2., 4. i 5. ZOGO, te čl. 2. st. 2. Odluke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.124,26 kn, a koju primjenu materijalnog prava pravilnom prihvaća i ovaj sud, te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

 

11. Naime, i prema stavu ovog suda tužitelj je u smislu navedenih odredbi bio dužan obračunati minimalnu javnu uslugu, tzv. fiksni dio naknade, koji se u smislu odredbe čl. 2. st. 2. Odluke utvrđuje na osnovi zaduženog volumena posude i plaća ga svaki obveznik iz čl. 3. st. 1. Odluke, obzirom da taj iznos naknade služi za redovito održavanje komunalnog sustava, te je tuženik u utuženom razdoblju bio dužan platiti tu fiksnu naknadu, pri čemu nije odlučno što tuženik po pozivu tužitelja nije preuzeo spremnik za otpad. Navedeno pravno shvaćanje sukladno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odlukama Rev-679/2022-2 od 28. ožujka 2023., Rev-101/2023-2 od 14. veljače 2023., kao i pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci poslovni broj U-II-2492/2017. i dr. od 23. ožujka 2021. u kojoj je Ustavni sud ocijenio da propisivanje ''cijene obvezne minimalne javne usluge'' u Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom (''Narodne novine'' 50/2017 i 84/2019) kao dio same strukture cijene javne usluge nije nesuglasna s Ustavom i mjerodavnim odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

 

12. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod točkama I. i III. izreke, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka III. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženik u žalbi sadržajno uopće nije pobijao odluku o troškovima.

 

13. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer isti nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

U Varaždinu, 15. ožujka 2024.