Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-572/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, pravnoj stvari tužitelja M. T., iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: ..., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 15 Pr-2766/2019-26 od 24. veljače 2022., 23. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, i ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 15 Pr-2766/2019-26 od 24. veljače 2022., te se tužba odbacuje.
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.562,50 kuna.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplatiti tužitelju iznos od 7.409,49 kuna bruto sa zakonskim zateznim kamatama, a kako je to specificirano izreci presude, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 7.409,49 kuna (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo je tuženiku da naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 6.562,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 24. veljače 2022. do isplate (točka III. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 43/13.-rješenje USRH, 89/14., 70/19., 80/22. i 80/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije.
2.2. Žalba je osnovana.
3. Tuženik u žalbi navodi da tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora za konačno postavljeni tužbeni zahtjev, pa tvrdi da je sud trebao tužbu odbaciti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP- a, kojom je propisano da postoji ta povreda, ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga tužbu da treba odbaciti.
4. Odredbom članka 186.a stavkom 1. ZPP-a, propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koji je stvarno i mjesno nadležan za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.
5. Pregledom spisa proizlazi da se tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe protiv tuženika Republike Hrvatske obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora, radi isplate prekovremenog rada, stvarno i mjesno nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu, u kojem je naveo da se radi o radnom sporu i da je ostvario prekovremeni rad na način što je dolazio na posao pola sata ranije na otpremu službe.
5.1. Tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora tuženik nije prihvatio pa je tužitelj podnio sudu 11. listopada 2019. stupnjevitu tužbu u smislu odredbe članka 186.b ZPP-a, navodeći da će točno specificirati tužbeni zahtjev nakon što tuženik dostavi tražene podatke ili nakon eventualno provedenog vještačenja.
5.2. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora proizlazi da je tužitelj u zahtjevu naznačio da od tuženika potražuje uvećanje plaće za prekovremeni rad za period od 1. prosinca 2013. do 1. prosinca 2018., dakle, da je prekovremeni rad osnova za zahtijevanu isplatu, dok je konačno postavljenim zahtjevom kao osnovu za isplatu naznačio redovan rad. Budući da se radi o različitoj osnovi navedenoj u zahtjevu za mirno rješenje spora od one navedenoj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (o kojem je prvostupanjski sud odlučio), to su osnovani navodi žalbe tuženika prema kojima je tužbu trebalo odbaciti jer sukladno takvim navodima nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe protiv tuženika u smislu odredbe članka 186.a ZPP-a, zbog čega se tuženik osnovano žali i ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP-a. Stoga su neosnovani i navodi tužitelja u odgovoru na žalbu kojima iznosi svoje zaključke vezane za preinaku tužbe iz razloga što se u ovom slučaju radi o tome da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe s osnove redovnog rada, jer se tužitelj po ovoj osnovi prije podnošenja tužbe protiv tuženika nije obratio nadležnom državnom odvjetništvu za mirno rješenje spore, a što je bio u obvezi, što se ponovno navodi.
6. Kako je žalba tuženika osnovana, to je na temelju odredbe članka 369. stavka 2. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u točki I. izreke, ovoga rješenja.
7. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-i članka 155. ZPP-a, donijeti novu odluku o troškovima postupka temeljem vrijednosti predmeta spora te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15). Tuženiku je trebalo priznati trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kuna, sastavljanja podnesaka od 30. prosinca 2019. u iznosu od 187,50 kuna i od 2. srpnja 2020. u iznosu od 187,50 kuna te zastupanje na ročištu od 10. veljače 2020. u iznosu od 750,00 kuna i ročištu od 9. ožujka 2021. u iznosu od 750,00 kuna, ukupno 2.625,00 kuna, kojem iznosu treba pribrojiti i iznos od 937,50 kuna na ime sastavljanja žalbe, tako da sveukupni trošak tuženika iznosi 3.562,50 kuna, koji mu je dužan naknaditi tužitelj, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke, ovoga rješenja.
8. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žabu odbijen je kao neosnovan jer prema mišljenju ovoga suda isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke, ovoga rješenja.
U Splitu 23. kolovoza 2022.
Sutkinja:
Marija Šimičić, v. r.
