Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-99/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Sanje Katušić Jergović i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika F. M., zbog kaznenih djela iz članka 91. stavak 1. točka 6. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik I-146/2022- 12 od 27. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika F. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Sisku na temelju članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., dalje: ZIKZ) odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika F. M. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju 13 (trinaest) godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-22/2014. od 6. listopada 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-695/2014. od 12. svibnja 2015., zbog kaznenih djela iz članka 91. stavak 1. točka 6. i drugih KZ/97. Predviđeni istek kazne zatvora je 16. kolovoza 2024.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je zatvorenik F. M., osobno, bez navođenja žalbenih osnova s prijedlogom da mu se "omogući uvjetni otpust" te po opunomoćeniku odvjetniku T. H. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona. Predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i uputiti predmet na ponovno odlučivanje, odnosno preinačiti prvostupanjsko rješenje i zatvorenika otpustiti na uvjetni otpust. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba zatvorenika.
3. Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), na
, prije dostave sucu izvjestitelju, čiju primjenu upućuje članak 51. stavak 2. ZIKZ-a
dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba zatvorenika nije osnovana.
5. Protivno žalbenim navodima, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.– dalje: KZ/11.). Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge koji su u skladu s podacima u spisu. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. To što ih zatvorenik ne prihvaća pitanje je pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju žalitelj očito upire.
6. Nadalje, suprotno tvrdnji žalbe, prema ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust, prihvaćajući činjenice koje je utvrdio iz mišljenja Kaznionice, gdje zatvorenik izdržava kaznu zatvora, kao i druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uvjetnom otpustu. Naime, unatoč postojanju određenih pozitivnih okolnosti u tijeku zatvorenikovog izdržavanja kazne (u procjeni provedbe pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen sa "uspješan", urednog je ponašanja, poštuje kućni red i ovlaštene službene osobe, bio je radno angažiran određeno vrijeme, ima osiguran poslijepenalni prihvat), a imajući u vidu relativno velik neizdržani dio kazne i karakter počinjenih kaznenih djela te visoko sigurnosno rizičnu procjenu za korištenje izvankaznioničkih pogodnosti, ocjena je i ovog suda da je nužno da zatvorenik radi ispunjenja svrhe kažnjavanja nastavi s izdržavanjem kazne. Naime, do sada izdržani dio kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata.
7. Slijedom svega iznijetog, očito je da je značaj onih okolnosti, zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja, u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a žalbeni navodi nisu isto uspjeli osporiti.
8. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.
9. Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje navodima žalitelja o njegovom "pogoršanom" zdravstvenom stanju, o jednom (od ukupno dva) stegovna postupka u kojem je oslobođen stegovnog djela te o razlozima za uskratu izvankaznioničkih pogodnosti, čime ujedno osporava potpunost i pravilnost podatka iz izvještaja i mišljenja Kaznionice. Međutim, takvi žalbeni navodi nisu od značaja za ocjenu vjerodostojnosti danog izvještaja. Izvještaj je sačinjen 21. travnja 2022. i odraz je dotadašnjeg stanja i situacije u kojoj se zatvorenik nalazio, cjelokupnog tijeka izdržavanja kazne zatvora s prikazom kako negativnih tako i pozitivnih okolnosti za zatvorenika. Kraj takvog stanja stvari, izneseni žalbeni navodi nemaju značaj kakav im žalitelj pridaje niti imaju utjecaja na osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja. Za napomenuti je da pri donošenju pobijanog rješenja okolnost postojanja prijašnjih zatvorenikovih zahtjeva za uvjetni otpust koji su sudskim odlukama bili odbijeni nije odlučujuća.
10. Mišljenje samog zatvorenika da mu je tijekom suđenje trebalo suditi kao mlađem punoljetniku pa "da bi vjerojatno prošao s blažom kaznom" i da je "postigao svrhu zatvora" nije od značaja jer time on u stvari problematizira pravilnost odluke o izrečenoj kazni. Također, žalbeni navodi da je tijekom izdržavanja kazne zatvora "ispunio sve što se od njega tražilo" te činjenica što je otac dvoje djece nije razlog za uvjetni otpust. Žalitelj ističe žaljenje i kajanje zbog počinjenih djela, što je svakako pozitivna okolnost, kao i činjenica što u osobno podnesenoj žalbi potvrđuje točnost podatka o svom bijegu, ali to ne dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje upućuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne.
11. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 23. kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
