REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 891/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa A. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika Sindikat ... Republike Hrvatske, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. G., odvjetnica u Z., radi diskriminacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-807/18-2 od 19. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr- 5502/11-77 od 26. travnja 2018., u sjednici održanoj 23. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik s naslova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati novčanu naknadu u iznosu od 100.000,00 kn, sa zateznom kamatom (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 8.800,00 kn sa zateznim kamatama kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč I.), a ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-2639/2017 od 4. veljače 2020. ocijenjeno da u sporovima pokrenutim prema odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ br. 85/08 – dalje: ZSD) revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP je uvijek dopuštena.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tvrdeći da ga je tuženik diskriminirao po osnovi članstva u sindikatu i po osnovi drugog uvjerenja time što mu je zabranjen ulazak na sabor tuženika, čime je spriječeno njegovo sudjelovanje u radu i zastupanju članstva koje ga je izbralo, te je spriječen u biranju i mogućnosti da bude biran u tijela tuženika na državnoj razini, a na način kako je to bilo omogućeno drugo zastupnici i svim ostalim zastupnicima tuženika.

9. Nižestupanjski sudovi su odluke utemeljili na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da je 21. rujna 2011. održana sjednica Ž. p. S.-d. ž. na kojoj je K. B. izabran za županijskog povjerenika tuženika, a tužitelj je bio izabran za zastupnika za Sabor tuženika,

- da su uz tužitelja izabrani i M. M., B. N., Z. G. i M. P.,

- da je poziv za sjednicu 21. rujna 2011. uputio županijski povjerenik K. B.,

- da je Statutarna komisija tuženika dala tumačenje 8. srpnja 2011. da članovi podružnice koji nisu fizički prisutni skupštini ne mogu se smatrati nazočnim na temelju punomoći,

- da je predsjednik tuženika B. P. uputio dopis 19. rujna 2011. K. B. u kojem navodi da je 15. rujna 2011. zaprimio poziv za održavanje izborne skupštine Ž. p. S.-d. ž., a što je suprotno čl. 38. st. 1. Statuta tuženika kojim je propisano da sjednicu saziva predsjednik Sindikata (tuženika),

- da je tim dopis predsjednik tuženika upozorio K. B. da mu je već poslao dopis i tumačenje Statutarne komisije za čl. 60. Statuta tuženika i da traži da isti postupi u skladu sa Statutom,

- da je Glavno povjereništvo tuženika na sjednici održanoj 27. rujna 2011. donijelo odluku da K. B. mora provesti nove izbore za sindikalnog povjerenika u svojoj podružnici u roku od 15 dana, te da će predsjednik tuženika sazvati sjednicu

Županijskog povjereništva radi provođenja novih izbora,

- da K. B. nije proveo nove izbore u svojoj podružnici,

- da je predsjednik tuženika 21. studenoga 2011. sukladno čl. 38. st. 1. Statuta tuženika sazvao sjednicu Županijskog povjereništva za dan 24. studenoga 2011., s dnevnim redom izbor županijskog povjerenika i njegova zamjenika, te prijedlog za tijela Sindikata,

- da je tužitelj primio poziv za Sabor tuženika 1. prosinca 2011.,

- da je tuženik tužitelja obavijestio 25. studenoga 2011. da mu je poziv za Sabor greškom poslan, te da isti nije zastupnik na Saboru tuženika,

- da je 1. prosinca 2011. tužitelju i K. B. onemogućen ulaz na Sabor tuženika,

- da je Glavno povjereništvo tuženika donijelo odluku o isključenju K. B. iz članstva sindikata,

- da je na sjednici održanoj 21. studenoga 2011. za sindikalnog povjerenika izabrana M. M.,

- da na toj novoj sjednici tužitelj nije bio izabran za predstavnika na Saboru tuženika koji je održan 1. prosinca 2011.

10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da se zabrana ulaska tužitelja na Sabor tuženika dana 1. prosinca 2011. temelji na provedenim izborima unutar tuženika i da takva zabrana nije rezultat diskriminirajućeg postupanja tuženika. Pri tome nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nije bio diskriminiran u svojim pravima u odnosu na osobe u jednakom ili bitno usporedivom pravnom položaju zbog članstva u sindikatu i zbog drugog uvjerenja, radi čega je zahtjev tužitelja za naknadu štete odbijen u smislu odredbe čl. 17. st. 1. toč. 3. ZSD u vezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 63/08, 125/11 i 78/15).

11. Tužitelj u reviziji prije svega ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Revizijski sud ne nalazi da bi bila počinjena navedena bitna povreda, budući da pobijana drugostupanjska presuda ima jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koje su utemeljene na provedenoj ocjeni dokaza u smislu čl. 8. ZPP.

12. Tužitelj u reviziji iznosi prigovore činjenične naravi u smislu da je drugostupanjski sud pogrešno ocijenio dokaze koji prileže spisu. Zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizije se uopće ne može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

13. Iako tužitelj u reviziji ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava u samoj reviziji se ne navodi koja je odredba procesnog ili materijalnog propisa pogrešno primijenjena, pa ovaj revizijski razlog ovaj sud cijeni paušalno iznesenim.

14. Kako razlozi revizije tužitelja nisu osnovani, valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 23. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.