REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 86/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenoga zakona („Narodne novine“ broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog I. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Metkoviću od 29. studenog 2021. broj K-95/2021. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 29. ožujka 2022. broj Kž-207/2022. u sjednici održanoj 23. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog I. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Metkoviću od 29. studenog 2021. broj K-95/2021. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 29. ožujka 2022. broj Kž-207/2022. osuđeni I. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora tri godine i šest mjeseci.

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni I. M. po branitelju, odvjetniku V. G. jer je osuđenik „osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom i zakonom, [jer] je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda [i] što se presuda temelji na nezakonitom dokazu“. Predlaže „da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje“. Posebno je predloženo „da se odgodi izvršenje presude do rješenja ovog zahtjeva“.

III Kr 86/2022-3

3. Zahtjev sa spisom je, u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republiku Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju.

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je neosnovan.

5. Navode da je osuđen u postupku koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda te da je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje osuđenik temelji na tezi da se presuda temelji na nezakonitom dokazu. Riječ je o „zapisniku o pretrazi doma koja je obavljene bez pisanog sudskog naloga“. Ističe da „u spisu ne postoji sudski nalog za pretragu doma niti automobila okrivljenika … već je pretraga izvršena na temelju naredbe načelnika Policijske uprave Č. koje niti naknadno nije odobreno sudskim nalogom“. Navodi da se „spominje usmeno odobrenje suca za prethodni postupak, ali takov odobrenje nije potvrđeno nikakvom ispravom niti zapisnikom … niti postoji ikakva sudska isprava ili isprava državnog odvjetništva kojom se naknadno ozakonjuje takva pretraga“. Smatra da je obavljena pretraga „bez sudskog naloga“ i da je „neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da je pretraga obavljena sukladno procesnim pravilima kaznenog postupka BiH (koje je stajalište potpuno neobrazloženo)“. Prigovara i obrazloženju drugostupanjske odluke koji „zaključuje da pisani nalog … uistinu ne postoji, ali da zdravorazumski proizlazi da je navedena sutkinja dala usmeno odobrenje jer je sudjelovale u određivanju istražnog zatvora“. Smatra da se takva stajališta ne mogu prihvatiti s „gledišta Ustava Republike Hrvatske i ZKP-a“.

6. Najprije treba napomenuti da su pitanje nezakonitosti pretrage automobila i bungalova koji je u N. (Bosna i Hercegovina) koristio osuđenik nižestupanjski sudovi razmatrali četiri puta, sve u povodu podudarnih ili istovjetnih prigovora kao i u ovome zahtjevu.

6.1. Prvi je puta branitelj prigovor da je pretraga obavljena „bez sudskog naloga“ naveo u odgovoru na optužnicu od 4. ožujka 2021. (list 243 spisa). Prijedlog za izdvajanje rezultata pretrage branitelj je ponovio 19. ožujka 2021. (list 289 spisa). Prvostupanjski je sud ocijenio da postoji odobrenje suca te je odbio izdvajanje rezultata pretrage (Općinski sud u Metkoviću, broj: Kov-18/2021. od 22. ožujka 2021., list 298 spisa).

6.2. Osuđenik je podnio žalbu koju je drugostupanjski sud odbio zaključivši da je pretraga obavljena „po odobrenju suca za prethodni postupak uz suglasnost tužitelja“ (Županijski sud u Dubrovniku, broj Kž 62/2021. od 3. svibnja 2021., list 354 spisa).

6.3. Treći je puta (ne)zakonitost naloga za pretragu razmatrao prvostupanjski sud u presudi kojom je osuđenika proglasio krivim. Zaključio je da je pretraga obavljena zakonito, na temelju postupovnih pravila Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovina (Službene novine FBiH, broj: 35/20013., 56/2003. – ispravak, 78/2004., 28/2005., 55/2006., 27/2007., 53/2007., 9/2009., 12/2010., 8/2013.,

III Kr 86/2022-3

59/2014. i 74/2020., dalje ZKPFBiH). Osuđenik je u žalbi na tu presudu iznio istovjetne prigovore kao i u ovom zahtjevu.

6.4. Četvrti je puta o prigovorima nezakonitosti pretrage razmatrao Županijski sud u Zagrebu odlučujući u povodu žalbi državnog odvjetnika i osuđenika na prvostupanjsku osuđujuću presudu (Kž 207/2022. od 29. ožujka 2022.). U detaljnom je obrazloženju drugostupanjski sud iznio pažljivu raščlambu zašto je pretraga obavljena po postupovnim pravilima ZKPFBiH i zašto nije suprotna pravilima ZKP/08. (odlomak 14.1., list 658 spisa). To pravno shvaćanje drugostupanjskoga suda prihvaća i ovaj sud te upućuje osuđenika na obrazloženje drugostupanjske odluke.

Ipak, treba navesti i ovo.

6.5. Točno je da je pretraga koju osporava osuđenik izvršena na temelju naredbe načelnika Policijske uprave Č.. No, ta je pretraga obavljena uz usmeni prethodni nalog sutkinje za prethodni postupak i suglasnost mjerodavnog tužitelja. To jasno proizlazi iz uvoda naredbe (list 35 spisa). Postojanje usmenog naloga i suglasnosti suda i tužiteljstva jasno slijedi i iz rješenja iste sutkinje za prethodni postupak (list 78 spisa). Takvo postupanje u skladu je s člancima 68., 70. stavak 1. i 71. stavak 2. ZKPBiH. Prema tome, nema nikakve dvojbe da je pretraga obavljena u skladu sa zakonom BiH. Taj zakon ne predviđa „naknadno ozakonjenje“ tako obavljene pretrage kako to navodi osuđenik u zahtjevu. Stoga nisu osnovani navodi da je pretraga bungalova i automobila obavljena suprotno postupovnim pravilima ZKPFBiH. Također je neosnovan navod da je to „stajalište potpuno neobrazloženo“ jer ga je drugostupanjski sud detaljno i razložno obrazložio.

6.6. Osuđenik smatra da je takva pretraga suprotna Ustavu Republike Hrvatske, ZKP/08. pa i Konvenciji za zaštitu temeljnih ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 18/1997., 6/1999., 13/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010., dalje: Konvencija).

6.6.1. Članak 6. Konvencije koji jamči pravo na pravično suđenje nema pravila koji se dokazi smatraju nezakonitim dokazima. To je prepušteno nacionalnim zakonodavstvima zbog različitih pravnih sustava zemalja Vijeća Europe (v. predmete Europskog suda za ljudska prava Schenk protiv Švicarske, broj 10862/84., §§ 45. – 46., od 12. srpnja 1998.; Dragojević protiv Hrvatske, broj 68955/11., od 15. siječnja 2015.; te Moreira Ferreira protiv Portugala (broj 2) [Vv], broj 19867/12., § 83., od 11. srpnja 2017.). Pravo na pravično suđenje se u konvencijskom smislu promatra kroz pravičnost postupka u cjelini, uključujući i način na koji su dokazi pribavljeni te ako je riječ o povredi nekog drugog konvencijskog prava, prirodu te povrede (v. predmete Europskog suda za ljudska prava Allan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, broj 48539/99., § 42., od 5. studenog 2002., u kojem je utvrđena povreda članka 8. Konvencije; Gäfgen protiv Njemačke [Vv], broj 22978/05., § 163., od 1. lipnja 2010., u kojem je utvrđena povreda članka 3. Konvencije; te Dragojević protiv Hrvatske, broj 68955/11., § 128., od od 15. siječnja 2015., u kojem je utvrđena povreda članka 8. Konvencije). Pri ocjeni je li kazneni postupak bio pravičan u cjelini vodi se računa jesu li poštovana prava obrane, a posebno je li okrivljenik imao mogućnost osporavati (ne)zakonitost dokaza i dokazivati suprotno (v. predmete Europskog suda za ljudska prava Khan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, broj 35394/97., §§ 35. – 40., od

III Kr 86/2022-3

12. svibnja 2000.; , Bykov protiv Rusije [Vv], broj 4378/02., § 90., od 10. ožujka 2009.; te Bosak i drugi protiv Hrvatske, broj 40429/14. i dr., § 80., od 6. lipnja 2019.). Osuđenik povredu prava na pravičnost problematizira nepotpuno u vezi s Ustavom Republike Hrvatske o tome da je nedopušteno da se presuda temelji na nezakonitom dokazu. O tome ovdje nije riječ jer je izvedeni dokaz, odnosno pretraga bungalova i automobila bila zakonita pa nema govora o povredi ustavnog načela. Osim toga, osuđenik ne problematizira pravičnost postupanja sudova u smislu da nije imao mogućnost osporavati (ne)zakonitost dokaza i dokazivati suprotno, a niti iznosi bilo kakve tvrdnje koje osporavaju pouzdanost podataka iz tih dokaza. Osuđenik je svoje navode isključivo ograničio na formalnu upotrebu takvog dokaza u postupku. No, ionako je činitelje protuteže osuđenik koristio više puta tijekom postupka.

6.6.2. Pretraga se, pod određenim uvjetima, može ispitivati i iz gledišta prava na privatni život, prava na obiteljski život i prava na dom koje štite članci 34. i 35. Ustava i članak 8. Konvencije. Te odredbe sadrže čvršća jamstva od prava na pravično suđenje jer osim što zahtijevaju da pretrage trebaju biti zakonite, moraju težiti legitimnom cilju i biti nužne u demokratskom društvu za postizanje tog cilja (v. predmet Europskog suda za ljudska prava Vinks i Ribicka protiv Latvije, broj 28926/10., § 93., od 30. siječnja 2020.). Međutim, osuđenik ne problematizira pretragu u tom smislu.

6.6.3. Navod da je pretraga u Bosni i Hercegovini obavljena suprotno pravilima određenim u ZKP/08. nije odlučan. Naime, pretragu, a i bilo koju drugu dokaznu radnju, svaka država, pa tako i Bosna i Hercegovina, obavljaju po vlastitim zakonskim pravilima, a ne po pravilima ZKP/08. Za korištenje dokaza pribavljenog u drugoj državi odlučno je da dokazna radnja iz strane države nije obavljena tako da bi njeno korištenje bilo suprotno temeljnim i beziznimnim načelima domaćeg zakonodavstva. Točno je da ZKP/08. ne poznaje „usmenu naredbu za pretresanje“ koju može izdati „sudija za prethodni postupak“ (članak 71. ZKPBiH) jer ZKP/08. niti ne poznaje suca za prethodni postupak. Pretraga po takvim zakonskim pravilima ZKPBiH, po ocjeni ovoga suda, nije suprotna temeljnim i beziznimnim načelima hrvatskoga zakonodavstva. Naime, ZKP/08. predviđa situacije pretraga i bez sudskog naloga (članci 245. i 246. ZKP/08.). One su iznimne, kao što je i iznimna pretraga koju obavlja policija prema pravilima ZKPFBIH za koju moraju imati suglasnost suca za prethodni postupak i ovlaštenog tužitelja, ali bez „naknadnog ozakonjenja“. Dakle oba zakona imaju iznimke kod pretrage. Okolnost da sudac istrage odlučuje o zakonitosti naloga državnog odvjetnika o pretrazi i provedene pretrage (članak 245. stavak 4. ZKP/08.), a da takav postupak ne postoji po ZKPFBiH, ne znači da je zakonita pretraga po ZKPFBiH, uz prethodnu suglasnost suca za prethodni postupak i ovlaštenog tužitelja, bila suprotna temeljnim i beziznimnim načelima domaćeg zakonodavstva jer i ono predviđa iznimno pretraživanje bez sudskog naloga. Ovo tim više kada se ima na umu da u konkretnoj situaciji u Bosni i Hercegovini nije riječ o pretrazi bez sudskog naloga jer je postojala prethodna suglasnost suca za prethodni postupak i ovlaštenog tužitelja. Stoga zahtjev osuđenika nije osnovan niti u tom dijelu.

7. S obzirom na to da osuđenikov zahtjev nije osnovan, nije bilo potrebno donositi rješenje o „odgodi izvršenja presude“ kako je to predložio osuđenik.

III Kr 86/2022-3

8. Slijedom navedenoga, osuđenikov je zahtjev odbijen kao neosnovan te je na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 23. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v. r.