REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 69/2022.-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Š. B., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 5. u vezi s člankom 218. stavkom 1. Kaznenoga zakona („Narodne novine“ broj: 125/2011. i 144/2012.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog Š. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 20. travnja 2021. broj K- 228/2015. i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 2. ožujka 2022. broj Kž- 248/2021. u sjednici održanoj 23. kolovoza 2022.
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog Š. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 20. travnja 2021. broj K-228/2015. i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 2. ožujka 2022. broj Kž-248/2021. osuđeni Š. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 5. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora jedna godina.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni Š. B. po braniteljici, odvjetnici S. M. J., zbog „svih razloga navedenih u čl. 517. ZKP-a“. Predlaže „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu Županijskog suda u Bjelovaru … kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku … te da svojom presudom odbije optužbu protiv podnositelja zahtjeva Š. B., ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati Županijskom sudu u Bjelovaru na ponovno suđenje“.
III Kr 69/2022.-3
3. Zahtjev sa spisom je, u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republiku Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku i njegovoj braniteljici.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je neosnovan.
5. Podnositelj zahtjeva navodi da je sud „na štetu osuđenika povrijedio kazneni zakon kada je oštećeniku dosudio imovinskopravni zahtjev, jer podaci iz kaznenog postupka ne daju pouzdan osnov za potpuno, a niti za djelomično presuđenje o imovinskopravnom zahtjevu“. Te navode obrazlaže time da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je „bilo osim utuženih još dvije krađe [pa] ne može se utvrditi što je u kojoj krađi otuđeno, niti kada je otuđeno“. Time u stvari prigovara činjeničnim utvrđenjima.
5.1. Prigovori činjenične naravi nisu zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Drugim riječima, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može se podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, ovaj pravni lijek ne može se podnijeti niti zbog navodnog prekoračenja ovlasti koje se odnosi na odluku o imovinskopravnom zahtjevu, a to proizlazi iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Stoga zahtjev osuđenika u odnosu na povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika nije osnovan.
6. Osuđenik ističe da je sud povrijedio odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku te navodi dvije povrede. Prva je da drugostupanjski sud „nije ocijenio sve žalbene navode … već je samo prepisao već utvrđeni stav prvostupanjskog suda, a da nije uzeo u obzir žalbu optuženika“.
6.1. Međutim, ti navodi nisu točni. Drugostupanjski je sud odgovorio na sve žalbene navodu u odnosu na bitne žalbene prigovore. U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka odgovoreno je u odlomku 7. drugostupanjske presude. Drugostupanjski je sud razložno raščlanio i prigovor ocjene vjerodostojnosti iskaza osuđenika. Posebnu je pozornost posvetio prigovoru obrane da je iskaz osuđenika na prvom ispitivanju na policiji dan pod prisilom. Pritom je vodio računa i ocijenio obrazloženje prvostupanjskog suda imajući na umu i snimku osuđenikova ispitivanja. (odlomak 8. drugostupanjske presude). Osim toga, drugostupanjski je sud ocijenio i obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na to koji su predmeti otuđeni i koja je njihova vrijednost (odlomak 9. drugostupanjske presude). Također, u povodu žalbe ocijenjene su subjektivne i objektivne sastavnice djela koje je osuđenik proglašen krivim (odlomci 10. i 11. drugostupanjske presude). Odgovoreno je i u odnosu na žalbu zbog odluke o kazni (odlomak 12.1. drugostupanjske presude).
6.2. Drugu povredu u žalbenom postupku osuđenik nalazi u povredi „načela in dubio pro reo“. Prigovara načinu zaključivanja drugostupanjskog suda smatrajući da „na temelju dokaza provedenih u ovom postupku sud nije mogao donijeti osuđujuću presudu“ i da je zato „povrijedio i načelo in dubio pro reo“. Ovo su također u biti
III Kr 69/2022.-3
prigovori činjenične naravi koji nisu zakonska osnova za podnošenje ovoga izvanrednoga pravnog lijeka. Osim toga, treba navesti da in dubio pro reo nije načelo kaznenog postupka nego pravno pravilo odnosno pravno logičko pomagalo (vidi odluke ovoga suda: I Kž 265/2015., I Kž 288/2013., I Kž-Us 94/2013., I Kž 769/2013., III Kr 222/2010., I Kž 530/2013., III Kr 640/2020.). Ono pomaže kod utvrđivanja činjenica i to onih koje tvore obilježja kaznenog djela, a ne kod utvrđivanja prava. Budući da je riječ o pravilu koje se odnosi na utvrđivanje činjenica, ono služi prvostupanjskom sudu jer taj sud utvrđuje činjenice u kaznenom postupku. Drugostupanjski sud u povodu žalbe ispituje pravilnost obrazloženja činjeničnih utvrđenja, ali sâm ne utvrđuje činjenice koje tvore obilježja kaznenog djela. Zato drugostupanjski sud načelno niti ne može povrijediti pravilo in dubio pro reo. On bi mogao pogrešno ocijeniti (ne)pravilnost primjene toga pravila od strane prvostupanjskoga suda. No, o tome ovdje nije riječ jer osuđenik u zahtjevu pogrešno smatra da je drugostupanjski sud povrijedio navedeno pravilo.
7. Slijedom navedenoga, osuđenikov je zahtjev odbijen kao neosnovan te je temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 23. kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v. r.
