Poslovni broj: Usž-1924/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Gordane Marušić Babić članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Ž. O. iz R., K.1 , kojeg zastupa opunomoćenik J. M., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o. u Z. protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Z., radi naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2754/2020-19 od 25. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. kolovoza 2022.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2754/2020-19 od 25. ožujka 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženog KLASA: UP/II-502-04/20-01/102, URBROJ: 338-01-06- 05-20-03 od 3. rujna 2020. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora i troška sudske pristojbe.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Područne službe K.2 , KLASA: UP/I-502-07/20-01/05, URBROJ: 338-06-03-20-06 od 16. lipnja 2020. kojim tužitelju nije priznato pravo na naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu počevši od 14. lipnja 2018. godine na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje 3. Tužitelj osporava presudu suda prvoga stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da zbog toga što sudski vještak nije odgovorio na prigovore tužitelja iznesene tijekom upravnog spora te što nije saslušan na raspravi, sud prvoga stupnja nije mogao potpuno utvrditi činjenično stanje. Donošenje odluke samo na temelju pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije propisano ni procesnim pravilima upravnog spora, a ni parničnog postupka koji se u upravnom sporu podredno primjenjuje. Smatra da je bolovanje zbog psihičke bolesti PTSP posljedica ratnih zbivanja u kojima je sudjelovao, a ne pogoršanja odnosa na poslu i smrti roditelja kako to vještak navodi. Predlaže žalbu usvojiti, osporenu presudu poništiti i odlučiti sukladno tužbenom zahtjevu. Potražuje trošak sastava žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud presudom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te je za svoju odluku naveo valjane razloge utemeljene na podacima iz spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Naime, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21).
8. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je u povodu zahtjeva tužitelja za priznavanje prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u 100%-tnom iznosu. Naime tužitelj traži da se bolest Dg: F62.0 ( trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja u okviru PTSP poremećaja) zbog koje se nalazio na bolovanju od 14. lipnja 2018., utvrdi kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.
9. U upravnom postupku pribavljeni su nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u Z. te Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda iz kojih proizlazi da se uzrok tužiteljeve privremene nesposobnosti za rad ne može dovesti u izravnu uzročno posljedičnu vezu s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu.
10. Iz obrazloženja mišljenja liječničkih povjerenstava proizlazi da je dominantni uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad anksiozno depresivni poremećaj na bazi emocionalno reaktibilne strukture ličnosti, a kao reakcija na okolišnu realitetnu problematiku, laborarne i obiteljske stresogene čimbenike te brige za vlastito tjelesno zdravlje. Dalje ističu da je tužiteljevo psihijatrijsko liječenje započelo tek u prosincu 2017. pod dg. F62.0 (što je dijagnoza koja slijedi nakon izlaganja katastrofalnom stresu koji nije zabilježen u tužiteljevom ratnom putu), a što je dvadeset i jednu godinu nakon završetka sudjelovanja u Domovinkom ratu, dok iz psihotestova koje je tužitelj učinio u Općoj bolnici K.2 u 2018. i 2019. godini proizlaze utvrđeni umjereni posttraumatski elementi. S tim u vezi navode da dijagnoza F62.0 nije postavljena sukladno obligatornim kriterijima prema MKB 10 klasifikaciji.
11. Tužitelj je u prvostupanjskom upravnom sporu pobijao navedene nalaze i mišljenja liječničkih povjerenstava javnopravnog tijela te je stoga određeno sudsko medicinsko vještačenje i pribavljen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista psihijatra doc. dr. sc. D. V.. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, donesenog na temelju analize medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, proizlazi da sudski vještak ne nalazi dovoljno psihopatoloških elemenata koji bi ukazivali na radnu nesposobnost kao posljedicu PTSP—a i/ili trajnih promjena ličnosti koje bi se mogle povezati sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
12. U svom mišljenju sudski vještak dodatno napominje da posttraumatski poremećaj nastaje kao posljedica jasnog, intenzivnog traumatičnog događaja, a trajne promjene osobnosti predstavljaju psihički poremećaj koji nastaje na osnovi kroničnog PTSP-a čija su uobičajena obilježja neprijateljsko ili nepovjerljivo postavljanje prema svijetu, socijalno povlačenje, osjećaji praznine i beznađa, socijalna otuđenost i sl., a da u medicinskoj dokumentaciji nema jasnih opisa psihičkih tegoba koje bi jasno definirale PTSP ili trajne promjene ličnosti, a niti je za takve tegobe doznao prilikom intervjua učinjenog za potrebe vještačenja. U prilog navedenoga vještak ističe da se u medicinskoj dokumentaciji navode egzogeni čimbenici pogoršanja psihičkog stanja vezanih uz promjene na radnom mjestu, smrti oca, okupiranosti egzistencijalnom problematikom, a koje okolnosti se ne mogu dovesti u vezu s ratnim zbivanjima.
13. U očitovanju na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka tuženik je iskazao prihvaćanje istoga, dok je tužitelj prigovorio nalazu i mišljenju te u bitnome naveo da boluje od bolesti PTSP te dostavio daljnju medicinsku dokumentaciju o navedenome.
14. Iz spisa dalje proizlazi da se sudski vještak na navedene prigovore očitovao te obrazložio da za navedenu upravnu stvar nije odlučno boluje li tužitelj od bolesti PTSP i slijednih trajnih promjena osobnosti, već jesu li psihičke bolesti povezane sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu dovele do nesposobnosti za rad – bolovanja, a raspoloživa dokumentacija ne daje dovoljno elemenata za zaključak da je privremena radna nesposobnost posljedica obrane suvereniteta Republike Hrvatske.
15. Ovaj Sud na temelju analize dokaza u spisu, obrazloženja osporene presude i navoda žalbe ocjenjuje da je o tužbenom zahtjevu odlučeno na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
16. Naime, dokazi u spisu (rezultati medicinskih vještačenja iz upravnog postupka i upravnog spora) su u suglasju i ne dovode u sumnju zaključak suda prvoga stupnja o nemogućnosti utvrđenja isključive uzročno posljedične veze između bolesnih stanja koja su uzrokovala tužiteljevu privremenu nesposobnost za rad i njihova izvora u okolnostima vezanim uz Domovinski rat.
17. Procesni nedostatak na koji upućuje tužitelj, prema ocjeni ovog Suda, u okolnostima konkretnog slučaja nije mogao dovesti do drugačije odluke. Naime, sudski vještak je u svom mišljenju jasno i argumentirano obrazložio razloge za nemogućnost utvrđenja ratnog uzroka predmetnom bolovanju, a što je obrazložio i u pisanom očitovanju na tužiteljeve prigovore. Iz navedenoga nedvosmisleno proizlazi da je o odlučnom medicinskom pitanju sudski vještak suglasan s ocjenama vijeća vještaka iz upravnog postupka. Stoga, prema ocjeni ovog Suda, propust što sudski vještak nije i na usmenoj raspravi obrazložio svoj nalaz i mišljenje u danim okolnostima nije takvog intenziteta koji bi doveo do drugačije odluke u meritumu.
18. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to nema zakonske mogućnosti za usvajanje zahtjeva za naknadu troška sastava žalbe, a što proizlazi iz članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
19. Slijedom naprijed navedenoga odlučeno je na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima kao u izreci.
U Zagrebu 23. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
