REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:7 Kž-662/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Lidije Vidjak, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. E., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-7/2022 od 6. svibnja 2022., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-303/22 od 1. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-303/22 od 1. travnja 2022., okrivljeni T. E. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljenom T. E. se izriče uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora u trajanju jedne godine neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 4 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom T. E. će se u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. prosinca 2021. do 1. travnja 2022.
3. Na temelju odredbe čl. 69. KZ/11 okrivljenom T. E. se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje tri godine, a izvršavat će se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti.
4. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 okrivljeni T. E. se upozorava da mu se izrečena uvjetna osuda može opozvati ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom.
5. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., odluka US RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni T. E. dužan je platiti trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu 3.640,00 kn (tritisućešestočetrdesetkuna) od čega na ime psihijatrijskog vještačenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. D. B. iznos 2.640,00 kuna, te iznos 1.000,00 kuna paušalne svote, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
6. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog odluke o kazni, te je predložilo da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora, tj. stroža kazna.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
9. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
10. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud, nakon što je okrivljenog T. E. pravilno proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude, istom izrekao preblagu kaznu, odnosno da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti, a podcijenio utvrđene otegotne okolnosti, pa smatra da se svrha kažnjavanja, u ovdje konkretnom slučaju, može postići jedino izricanjem strože kazne, tj. bezuvjetne kazne zatvora.
10.1. Prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne mora voditi računa o svim okolnostima o kojima ovisi izbor vrsta i visine kazne pa tako, između ostalog, o težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su doprinijeli počinjenju ovdje konkretnog kaznenog djela.
10.2. U ovdje konkretnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kazne okrivljeniku kao olakotno cijenio priznanje počinjenog djela, izraženo kajanje i činjenicu da je prilikom počinjenja bio bitno smanjeno ubrojiv, te da njegova majka kao žrtva nije zainteresirana za njegov progon, dok je kao otegotnu okolnost cijenio njegovu raniju kaznenu i prekršajnu osuđivanost zbog kaznenih djela s elementima nasilja i prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
10.3. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
10.4. Imajući u vidu naprijed utvrđene, kako olakotne tako i otegotne okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud, te vodeći računa o navodima istaknutim u žalbi državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud, odlučujući o vrsti i mjeri kazne, pravilno primijenio odredbe iz čl. 41. i čl. 47. KZ/11, te je okrivljeniku za ovdje konkretno kazneno djelo prijetnje, za koje ga je proglasio krivim, izrekao primjerenu kaznu, tj. kaznu zatvora u trajanju 1 godine, a koja kazna se neće izvršiti ako u roku 4 godine ne počini novo kazneno djelo (dakle, uvjetnu osudu), te uz to i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti. Navedena kazna je primjerena težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, ostvarit će svrhu kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije.
10.5. Suprotno tvrdnjama žalitelja, ovaj drugostupanjski sud smatra da upravo izrečenom kaznom od strane prvostupanjskog suda, tj. uvjetnom osudom, dakle prijetnjom kaznom zatvora sa prethodno utvrđenom kaznom zatvora u trajanju jedne godine i rokom provjeravanja u trajanju 4 godine uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 69. KZ/11, će se ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije, djelovati će se na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Navedenom kaznom dostatno će se izraziti društvena osuda za počinjenje kaznenog djela, te djelovati, kao što je već rečeno, na okrivljenika, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
10.6. Kaznom koju predlaže državni odvjetnik pretjerano bi se naglasila retributivna funkcija svrhe kažnjavanja.
11. Zbog navedenog valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.
12. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalba nije osnovana, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 23. kolovoza 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sonja Brešković Balent, v. r.
