REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 7 Kž-604/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Lidije Vidjak kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene M. S., zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj KO-DO-1102/2020 od 2. svibnja 2022. i okrivljenice, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-419/2020 od 14. ožujka 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj 23. kolovoza 2022., u prisutnosti branitelja okrivljenice T. K., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljene M. S. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-419/2020 od 14. ožujka 2022., okrivljena M. S. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. i 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se na temelju čl. 118. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljenoj M. S. se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 1 godine na koju je okrivljenica osuđena neće izvršiti ako ista u roku 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljena M. S. je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. do 6. i 8. ZKP/08 koji iznos će biti određen pismeno posebnim rješenjem, te u paušalnoj svoti u iznosu 500,00 kuna.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, zbog odluke o kazni, te je predložilo da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenici izrekne stroža kazna.

3.1. Žali se i okrivljena M. S. po branitelju T. K., odvjetniku iz Z., time da u uvodu žalbe ne precizira o kojim žalbenim osnovama se radi, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, te zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložila da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Ujedno je branitelj zatražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća, a čemu je u smislu odredbe čl. 475. st.2. ZKP/08, i udovoljeno.

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je okrivljena M. S. po branitelju T. K., odvjetniku iz Z., nalazeći da su navodi žalbe državnog odvjetnika neosnovani, vezano za predloženo izricanje strože kazne, pa predlaže da se žalba državnog odvjetnika u tom smislu odbije kao neosnovana, te ponavlja i predlaže da se prihvati njezina žalba.

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je uredno pozvani branitelj okrivljenice T. K., odvjetnik iz Z., dok uredno pozvani zamjenik Županijskog državnog odvjetnika i okrivljenica nisu pristupili, a dostava poziva za iste je uredno iskazana, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, a sve u smislu čl. 475. st. 4. ZKP/08. Prisutni branitelj u cijelosti je ostao kod navoda žalbe okrivljenice, te odgovora na žalbu državnog odvjetnika.

7. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenice nisu osnovane.

U odnosu na žalbu okrivljenice, osim zbog odluke o kazni

8. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 okrivljena M. S. nalazi u tome da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, pa se ne može ispitati. S tim u vezi precizira da je prvostupanjski sud u pogledu postupanja oštećene, kada se navodi da "potom ju štapom više puta udarila po cijelom tijelu", kao i "te joj je iz ruke istrgnula štap za hodanje", optužba nije predložila a sud nije izveo niti jedan dokaz, niti je sud obrazložio na čemu temelji zaključak da je okrivljenica zaista tako i postupala (udarala oštećenicu više puta štapom po cijelom tijelu), valja reći da se radi o žalbenom osnovu suštinski nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

8.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, glede bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio kako niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi, nije učinjena.

8.2. Što se tiče žalbenih tvrdnji da je počinjena bitna povreda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, a koja bi bila u tome što je prvostupanjski sud odbio sve dokazne prijedloge obrane, a time je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, valja reći da se također radi o neosnovanom prigovoru.

8.3. Naime, prvostupanjski sud je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio temeljem dokaza koji su pobrojani u toč. 4. obrazloženja pobijane presude. Za odbijanje dokaznih prijedloga obrane dao je argumentirano i valjano obrazloženje. Prema tome, nije počinjena ni ova povreda na koju ukazuje žaliteljica.

8.4. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje okrivljenica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer smatra da u konkretnom slučaju postoji samo jedan neposredni svjedok J. B., koji je ispitan na glavnoj raspravi 10. ožujka 2022., te uz pretpostavku da se događaj zaista i dogodio, kako to opisuje ovaj svjedok, da se ovdje radilo o nužnoj obrani koju je upotrijebila okrivljenica kako bi od sebe otklonila istovjetan protupravan napad zbog čega je isključena protupravnost u ponašanju okrivljenice. S tim u vezi žaliteljica povezuje i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona.

8.5. Međutim, suprotno tvrdnjama žaliteljice, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je dokazano da je okrivljenica počinila terećeno joj kazneno djelo teške tjelesne ozljede na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude.

8.6. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te se zbog nepotrebnog ponavljanja na iste upućuje žaliteljicu.

9. Naime, prvostupanjski sud je nakon detaljne analize provedenog dokaznog postupka (dokazi pobrojani pod toč. 4. obrazloženja pobijane presude) argumentirano ocijenio provedene dokaze, te je kao sporno utvrdio da je u ovom konkretnom slučaju bilo sporno da li je okrivljena M. S., na način kako je opisano u izreci ove presude, kritičnog dana počinila kazneno djelo za koje ju se tereti. Obrazlažući događaj prvostupanjski sud pravilno zaključuje da analizirajući iskaz oštećene Š. Đ., te saslušanih svjedoka A. C., T. G. i J. B., te povezujući to sa nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka dr. P. Š. je nesporno utvrđeno da je okrivljenica počinila navedeno kazneno djelo na način kako ju se tereti.

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud obranu okrivljenice ocijenio neprihvatljivom, a u kojoj ona poriče da bi između nje i oštećenice bilo ikakvog fizičkog kontakta, a kamoli da bi istu gurnula ili udarala, nalazeći ispravno da se radi o obrani koja je usmjerena na izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti. Naime, sud je pravilno prihvatio iskaz oštećene Š. Đ., i to u onim dijelovima za koje je nesporno utvrđeno da se doista tako dogodilo, a što proizlazi iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka, kao i nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka. To što oštećenica tvrdi da ju je okrivljenica udarala štapom, a da iz provedenih materijalnih dokaza to nigdje ne proizlazi, valja reći da ne znači da se to doista i nije dogodilo, a isto tako ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njenog iskaza u ostalom dijelu.

9.2. Naime, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio nalaz i mišljenje sudsko- medicinskog vještaka (posebno u toč. 16. i 17. obrazloženja pobijane presude), te povezujući navedeni nalaz sa iskazom oštećenice u onom dijelu koji je nesporno utvrđen, a potvrđen navodima saslušanih svjedoka, tada je pravilno zaključio da je okrivljenica počinila djelo nanošenja teške tjelesne ozljede na način kako ju se tereti.

9.3. Na navode žalbe da se ovdje radi o nužnoj obrani valja reći da se radi o neosnovanim tvrdnjama žaliteljice jer da bi se uopće radilo o nužnoj obrani, a kako i sama žaliteljica u žalbi precizira čl. 21. KZ/11, tada je to obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe i za drugog odbije istodoban ili izravno predstojeći protupravni napad.

9.4. U ovdje konkretnom slučaju, a suprotno tvrdnjama okrivljenice, uzimajući u obzir i iskaz svjedoka J. B. koji kaže "da je vidio da je u jednom trenutku starija gospođa (oštećenica), dok su se raspravljale podigla štap, a mlađa je podigla ruke ispred sebe u obrambeni položaj, da bi nakon toga ponovno starija dignula štap i odjednom je ta mlađa ženska osoba primila stariju osobu za ruke i bacila ju na pod", te je "starija osoba zamahivala štapom kao da će udariti mlađu osobu i drugi put je izmaknula glavu i bacila stariju gospođu na pod", valja reći da pri takvom slijedu događanja nema govora o postojanju nužne obrane. Naime, iz obrane same okrivljenice proizlazi da je ona revoltirana činjenicom što oštećenica prelazi kolnik na mjestu gdje ne smije prelaziti, zaustavila vozilo te izašla iz vozila, te je izašavši iz auta viknula nešto oštećenici, dok je u jednom trenutku stajala okrenuta leđima štakom ju je oštećenica udarila odostraga. Već sama okolnost izlaska okrivljenice iz vozila radi "razgovora" ili nečeg drugog (jer nije bilo nužno u ovoj prometnoj situaciji da okrivljenica izlazi iz vozila), eliminira postupanje u nužnoj obrani. Također, navod obrane da nije znala što da radi u tom trenutku, te da je stavila svoje ruke oko oštećenice, ali da ju nije niti dotaknula, je neprihvatljiv i također je suprotan iskazu svjedoka očevidca, jer svjedoci saslušani u ovom postupku u bitnome potvrđuju iskaz oštećenice, a isto proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. To što vještačkim nalazom nije utvrđeno da je kod oštećenice bilo posljedica udaraca štapom, ne znači da se to nije dogodilo, odnosno ne isključuje ostali dio postupanja okrivljenice, a vezano za okolnost zadobivene ozljede kod oštećenice. Naime, sam vještak navodi da, uzimajući u obzir iskaz oštećenice, da je utvrđena ozljeda, među ostalim, mogla nastati na način kako to navodi oštećenica kada kaže "izgubila sam ravnotežu nakon što me ženska osoba odgurnula, te sam uslijed toga pala na tlo i to na lijevu stranu, odnosno na lijevi kuk.

9.5. Prema tome, uzimajući u obzir tu činjenicu te okolnost da je nesporno oštećenica kao starija osoba i zamahnula prema okrivljenici, da je udarala po njezinom autu (ako se prihvati taj dio obrane okrivljenice), to sve ne opravdava njeno postupanje na način da ju odgurne i napusti nakon što je ista uslijed destabilizacije pala i kasnije se utvrdilo da je zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma baze vrata lijeve bedrene kosti.

9.6. Prema tome, sagledavajući u kontekstu kompletan događaj nije moguće prihvatiti obranu okrivljenice da se radilo o nužnoj obrani.

9.7. Isto tako, nisu prihvatljivi navodi obrane kada se tvrdi da sud nije imao ovlaštenje izmijeniti činjenični opis nakon zaključenja glavne rasprave. Tu se radi o uređivanju činjeničnog opisa kao rezultat dokaznog postupka i utvrđenja do kojih je sud došao tijekom dokaznog postupka.

10. Prema tome, analizirajući kompletan dokazni postupak, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je dokazano da je okrivljenica počinila djelo za koje se tereti na način na koji ju se tereti, te je za to dao argumentirano obrazloženje koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se, ponavljamo, zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žaliteljicu.

10.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenice, kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenice, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza, kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenice su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žaliteljica zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda, posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenice za inkriminirano joj kazneno djelo teške tjelesne ozljede.

10.2. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je dokazano da je okrivljenica počinila kazneno djelo teške tjelesne ozljede na način kako ju se tereti, pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio i odredbe kaznenog zakona zaključivši da se u ponašanju okrivljenice stječu, kako subjektivna tako i objektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. i 2. KZ/11, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon. U odnosu na odluku o kazni

11. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud, nakon što je pravilno okrivljenicu proglasio krivom za terećeno joj kazneno djelo nanošenja teške tjelesne ozljede, istoj izrekao preblagu kaznu.

11.1. Naime, ovaj žalitelj smatra da je sud podcijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenice u vidu njezine dosadašnje osuđivanosti, te da je trebao cijeniti i samu prirodu i okolnosti počinjenja inkriminiranog kaznenog djela.

11.2. Nasuprot tome, okrivljenica, poričući počinjenje djela te smatrajući, između ostalog, da se radi i o nužnoj obrani, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, ali posebno ne osporava izrečenu kaznu. No, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi, između ostalog, u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08 sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud razmatrao i izrečenu kaznu sa stanovišta okrivljenice.

11.3. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne kao olakotno cijenio da je okrivljenica bez imovine, dok je otegotnim cijenio dosadašnju osuđivanost zbog kaznenog djela razbojništva opisanog u čl. 230. st. 1. KZ/11, dakle kaznenog djela s elementima nasilja, iz čega proizlazi da je sklona nasilnom ponašanju i vršenju kaznenih djela.

11.4. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

11.5. Odlučujući o tome koju će kaznu izreći, prvostupanjski sud mora voditi računa o svim okolnostima koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša il teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je djelo počinjeno, težinu počinjenog djela, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, okolnosti dosadašnjeg života okrivljenice, kako u pogledu imovinskog stanja tako i u pogledu ostalih okolnosti bitnih za odlučivanje o vrsti i mjeri kazne.

11.6. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud, pravilno ocijenio sve okolnosti bitne za odluku o kazni, te je pravilno okrivljenici za ovdje predmetno kazneno djelo izrekao uvjetnu osudu s prethodno utvrđenom kaznom zatvora u trajanju jedne godine i rokom provjeravanja u trajanju 4 godine. Pri tome se naglašava da je doista neprihvatljivo ponašanje prema osobi starije životne dobi, pa ako i ista svojim ponašanjem, a što je ovdje slučaj, i doprinese počinjenju djela (prelazeći kolnik na nedopuštenom i opasnom mjestu), te smatra da će se upravo kaznom koju je izrekao prvostupanjski sud ostvariti svrha kažnjavanja predviđena čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11. Navedena kazna primjerena je težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, dostatno će djelovati na okrivljenicu da ubuduće ne čini kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Po stavu ovog drugostupanjskog suda, isto tako, dostatno će djelovati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, a isto tako izraziti dostatnu društvenu osudu za počinjeno kazneno djelo. Upravo odmjerenom kaznom po prvostupanjskom sudu optimalno će se ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije.

12. Zbog navedenog, nije bilo mjesta strožem kažnjavanju, kako predlaže državni odvjetnik jer bi se time pretjerano naglasila retributivna funkcija svrhe kažnjavanja, ali isto tako niti blažem kažnjavanju.

13. Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci.

14. Kako žalbe državnog odvjetnika i okrivljenice nisu osnovane, to je temeljem čl. 482. ZKP/08 valjalo presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 23. kolovoza 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.