REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 7 Kž-557/2022-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Lidije Vidjak kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. S., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: K-642/2015 od 18. listopada 2021., a objavljene 21. listopada 2021., na javnoj sjednici vijeća održanoj 23. kolovoza 2022., u nazočnosti okrivljenog S. S. osobno i branitelja okrivljenika S. B., odvjetnika iz K.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljenog S. S., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku, broj: K-642/2015 od 18. listopada 2021., a objavljene 21. listopada 2021., okrivljeni S. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, a na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku provjeravanja u trajanju 4 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju čl. 148. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku (N

arodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 , 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 20.135,00 kuna, a koji trošak obuhvaća paušalnu svotu za rad suda u iznosu 5.000,00 kuna (Narodne novine broj 145/11 od 15. prosinca 2011., Rješenje o određivanju paušalnog izosa za troškove kaznenog postupka), te nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njihova opunomoćenika u iznosu 15.135,00 kuna.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio okrivljeni S. S. po branitelju S. B., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Ujedno je zatražio da ga se pozove na sjednicu vijeća, a čemu je, u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08, i udovoljeno.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je uredno pozvani okrivljeni S. S. I. branitelj okrivljenika S. B., odvjetnik iz K., dok uredno pozvani zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu nije pristupio, a dostava poziva je uredno iskazana, pa je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti, a sve u smislu čl. 475. st. 4. ZKP/08. Prisutni okrivljenik i njegov branitelj u cijelosti su ostali kod navoda istaknutih u žalbi.

7. Žalba okrivljenika je osnovana.

8. Iako okrivljenik u uvodu žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede kaznenog postupka, ne konkretizira u čemu bi se ta povreda sastojala, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjena.

8.1. Isto tako, žalitelj tvrdi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, ali ne navodi u čemu se sastoji ta povreda. Naime, žalitelj ničim ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov, odnosno iz obrazloženja žalbe se ne vidi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, već iz sadržaja žalbe se može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovom ponašanju nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i time pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijetnje, to nije povrijeđen ni kazneni zakon.

9. Međutim, u pravu je žalitelj, tj. okrivljeni S. S. kada tvrdi da je prvostupanjski sud, barem za sada, pogrešno utvrdio činjenično stanje, a rezultat čega je pogrešan zaključak da je dokazano da bi okrivljenik na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude počinio djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

9.1. Naime, prvostupanjski sud je nakon što je analizirao provedeni dokazni postupak (dokazi pobrojani pod toč. 3. na 3. stranici treći odlomak odozgo) zaključio da je dokazano da je okrivljenik 4. listopada 2014. u L., u predjelu zvanom H., oko 20 sati u cilju da oštećenike kao tužitelje ustraši prijetio oštećenicima kao tužiteljima D. M., A. P. i M. P. i to pred dva policijska službenika, policijske postaje N., govoreći oštećenicima kao tužiteljima da će ih ubiti, da će im sa dva prsta iščupati grkljan, da će ih zapaliti, te je sa traktorom počeo naganjati oštećenike kao tužitelje po polju, tako da su isti morali bježati, pa da bi time ozbiljno prijetio drugima da će ih usmrtiti, a čime je počinio kazneno djelo za koje je i proglašen krivim.

9.2. U ovdje konkretnom slučaju postupak je vođen po zahtjevu oštećenika kao tužitelja, te je okrivljenik tijekom cijelog postupka poricao počinjenje djela prijetnje za koje se tereti. U svojoj obrani tijekom postupka okrivljenik u bitnome navodi da je 9. travnja 2014. na parcelama koje spominje u obrani zasijao soju te da je vlasnik polovine tih nekretnina, dok je vlasnik ostatka zemljišta R. H.. Nadalje tvrdi da je, a vezano za ovdje inkriminirani događaj, negdje početkom listopada saznao da netko bere njegovu soju, te je on o tome izvijestio policiju i sa policijskom patrolom otišao na lice mjesta, time da je policijske djelatnike povezao sa svojim traktorom jer je istima to bilo nemoguće sa vozilom. Dolaskom na lice mjesta vidio je više osoba te su se iste razbježale u mrak. To ga je razljutilo kada je vidio da mu je košnjom uništena soja i onda je doista burno reagirao. Priznaje da je dijelom kardana udario osobu koja je stajala pored kombajna, a nakon toga je u ljutnji udario i svjetlo kombajna. Psovao je osobe koje su se tamo nalazile i htio se s njima fizički obračunati, ali su ga u tome spriječili prisutni policajci. Međutim, poriče počinjenje djela prijetnje na način kako ga se ovdje tereti.

9.3. U ovom postupku, analizirajući obranu okrivljenika, kao i ostale provedene dokaze, ovaj drugostupanjski sud nalazi da, za sada, nije sa potpunom izvjesnošću moguće utvrditi da je okrivljenik počinio djelo prijetnje kako ga se tereti i da je to dokazano. Naime, kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 "čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom…..".

9.4. Analizirajući ovdje konkretni događaj, te sve što je tome prethodilo, a to je utvrđeno i izvršenim uvidom u kompletan spis, proizlazi da je kritične zgode došlo do sukoba između ovdje okrivljenog S. S. s jedne strane te D. M., A. P., M. P. i G. R. s druge strane i da je tom prilikom došlo do međusobnog vrijeđanja i omalovažavanja s jedne i sa druge strane. Nesporno je da je došlo i do tog verbalnog sukoba i da je okrivljenik i udario G. R., a da je ostalim oštećenicima govorio da će ih podaviti.

9.5. Međutim, saslušani u svojstvu svjedoka policijski službenici M. P. i D. P. potvrdili su nesporne okolnosti, a to je da su na lice mjesta došli na traženje okrivljenog S. S., da je povod tome bila njegova prijava o krađi soje na njegovom zemljištu, te je nesporno utvrđeno da je došlo do sukoba između okrivljenika s jedne strane te ovdje oštećenika kao tužitelja s druge strane, kao i još G. R.. Tom prilikom je nesporno da je okrivljenik vrijeđao oštećenike i da je očito do toga došlo jer je bio revoltiran činjenicom uništenja njegove soje.

9.6. Međutim, uzimajući u obzir obranu okrivljenika kao i iskaz oštećenika kao tužitelja s jedne strane, te iskaze saslušanih djelatnika policije kao neutralnih svjedoka s druge strane, te analizirajući kompletan spis, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je do sukoba došlo zbog vlasništva nad posijanom sojom. Nadalje, nesporno je da je okrivljeni S. S. verbalno napadao ostale osobe koje su se tamo nalazile, a to su ovdje oštećenici kao tužitelji, kao i G. R., nesporno je da je pri tome bio neugodan, međutim, uzimajući u obzir okolnosti koje su se i kako su se odvijale, za sada nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da se radi o prijetnjama koje su podobne izazvati osjećaj straha za vlastiti život kod osobe prema kojoj su upućene, odnosno kojoj su namijenjene i kao takve se ne mogu smatrati ozbiljnom prijetnjom.

9.7. To iz razloga jer je nesporno da su tom sukobu bila prisutna dva policijska službenika, te činjenica da je okrivljenik bio sam, a ovdje se radilo o tri, odnosno četiri osobe prema kojima bi te prijetnje bile upućene. To tim više što je nesporno iz iskaza saslušanih policijskih djelatnika utvrđeno da je došlo do pokušaja fizičkog nasrtaja okrivljenika na druge sudionike, ali to je bilo i od strane drugih sudionika prema okrivljeniku, odnosno došlo je do obostranog naguravanja i nasrtaja. Što se tiče daljnjeg iskaza svjedoka P. isti je naveo da je odmah po silasku sa traktora u startu došlo do tog obostranog vrijeđanja i dobacivanja i da nije vidio da je S. S. naganjao D. M. i P. po polju (kako u svojim iskazima tvrde oštećenici kao tužitelji). Isto tako je nesporno da i drugi djelatnik policije nije vidio i nije utvrdio da se doista radi o ozbiljnoj prijetnji.

9.8. S obzirom na navedeno, te uzimajući u obzir ukupnost svih ovih događanja i okolnosti koje su se zbile, a analizirajući provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije sa potpunom sigurnošću utvrđeno i dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje na način kako ga se tereti, a za što je proglašen odgovornim u ovom postupku.

10. S obzirom na navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, ukinuti pobijanu presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

10.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve provedene dokaze, a po potrebi i nove, pri tome vodeći računa o navodima ove ukidne odluke. Nadalje, nakon tako detaljno provedenog postupka, te analize svega što je potrebno utvrditi nesporne činjenice, te nakon toga zaključiti da li postoje okolnosti koje nedvosmisleno ukazuju da je dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje ga se tereti u subjektivnom i objektivnom smislu, na način kako ga se tereti, te će nakon toga prvostupanjski sud donijeti odluku koju će pri tome valjano, u smislu odredbe čl. 459. st. 5. ZKP/08, i obrazložiti.

10.2. Posebno se napominje, a vezano za izrečenu sankciju (naravno, ako dođe do osuđujuće presude i do izricanja uvjetne osuda), da tada nije moguće osuditi na kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 3 mjeseca, pa izreći uvjetnu osudu. To iz razloga što odredba čl. 56. st. 3. KZ/11 propisuje da se uvjetnom osudom određuje da se kazna na koju je počinitelj osuđen neće izvršiti ako počinitelj u vremenu provjeravanja ne počini novo kazneno djelo i ispuni određene mu obveze, a u st. 2. je precizno navedeno: "Sud može počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili na novčanu kaznu izreći uvjetnu osudu…..". Dakle, uvjetna osuda se ne može izreći ako se prethodno okrivljenika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju od jedne godine.

10.3. Prema tome, u konkretnom slučaju u pobijanoj presudi izricanjem kazne zatvora u trajanju 1 godine i 3 mjeseca, te nakon toga po čl. 56. KZ/11 uvjetne osude, povrijeđen je kazneni zakon na štetu okrivljenika.

11. Isto tako, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će detaljnije, naravno ako dođe do osuđujuće odluke, razmotriti i pitanje troškova postupka, vodeći računa o svim odredbama čl. 145. i 148. ZKP/08, te što je sve i tko doprinjeo dugotrajnosti postupka, te donijeti pravilnu i zakonitu odluku vezano za troškove postupka.

12. Zbog navedenog, riješeno je kao u izreci.

13. S obzirom na navedeno valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca, a sve u smislu odredbe čl. 483. st. 1. ZKP/08.

U Zagrebu 23. kolovoza 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.