Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 16 Gž Ovr-978/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr. sc. Iris Gović Penić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja P. b. Z. d.d., OIB:…, zastupan po punomoćniku Z. P., odvjetniku u Z., protiv ovršenice J. P., Č., OIB:…, radi ovrhe na nekretninama ovršenice, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-172/22-4 od 13. svibnja 2022., dana 23. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-172/22-4 od 13. svibnja 2022., osim iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – USRH i 73/17).

II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem sud prvog stupnja je radi namirenja novčane tražbine odredio ovrhu na nekretnini ovršenice.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavila ovršenica zbog svih žalbenih razloga. Između ostaloga ističe da nekretnina na kojoj je određena ovrha predstavlja njenu jedninu nekretninu koja joj je ujedno i dom. Ovršenica traži i naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odredio provedbu ovrhe na temelju ovršne isprave – Ugovora o međusobnom poslovnom odnosu sa zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj 12/2008 od 5. lipnja 2008. (dalje u tekstu: Ugovor), radi naplate tražbine ovrhovoditelja s osnove Ugovora o dugoročnom kreditu br. 31887991548. Ovrha je određena na nekretnini ovršenice.

6. Prema čl. 80. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – USRH i 73/17) ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je odredbom čl. 82. st. 1. istog Zakona propisano da- uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika. Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući citirane i ostale mjerodavne zakonske odredbe odredio ovrhu na nekretnini koja je u vlasništvu ovršenice za 1/2, a što proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu, temeljem i sukladno ovršnoj ispravi iz koje proizlazi postojanje novčane tražbine, čije se prisilno ostvarenje traži.

Također, citirani Ugovor je ovršna isprava koja je podobna za ovrhu (čl. 23. t. 5. i čl. 29. st. 1. Ovršnog zakona), te sadržajno ima sve opće podatke potrebne za provedbu ovrhe, propisane čl. 41. st. 1. Ovršnog zakona, te sve one posebne propisane čl. 80. Ovršnog zakona.

7. U odnosu na žalbene navode ovršenice posebno treba istaknuti da je odredbama čl. 8. Ugovora predviđeno da je ovrhovoditelj ovlašten naknadno odrediti visinu tražbine do iznosa glavnice svakog pojedinčnog ugovora, uvećano za kamate, naknade i troškove, kao i vrijeme dospijeća obveze, a javni bilježnik je ovlašten staviti na Ugovor klauzulu ovršnosti temeljem pisanog zahtjeva ovrhovoditelja u kojem će biti navedena visina i dospijeće tražbine.

Ugovor sadrži klauzulu ovršnosti, a ovršenica neosnovano u žalbi ističe da nije dokazano da je ovršenica primila novčani iznos odnosno postojanje tražbine kao i da je javni bilježnik bio dužan navesti visinu i dospijeće tražbine.

S jedne strane ovrhovoditelj je ovlašten naknadno odrediti visinu tražbine do iznosa glavnice svakog pojedinačnog ugovora, uvećano za kamate, naknade i troškove, što je prijedlogom i učinio, a javni bilježnik je bio ovlašten staviti na Ugovor klauzulu ovršnosti temeljem pisanog zahtjeva ovrhovoditelja, dok ovršenica pogrešno smatra da u samoj klauzuli ovršnosti mora biti navedena visina i dospijeće tražbine.

8. Nadalje, prema čl. 1. Ugovora dužnik je dužan platiti i kamate i naknade u skladu s čl. 4. Ugovora pa ovršenica neosnovano osporava i odluku u pogledu zateznih kamata.

9. Ovršenica je u žalbi istaknula i povredu prava na dom iz čl. 34. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010 i 5/2014) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 5/14).

9.1. Na žalbene razloge ovršenice kojima se ukazuje da nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja njen jedini dom, ovršenici valja odgovoriti da je potraživanje ovrhovoditelja zasnovano na ovršnoj ispravi te da je predmetni ovršni postupak nužno provesti kako bi se realiziralo pravo ovrhovoditelja te time postigao cilj zbog kojeg je ovršni postupak pokrenut.

Ovdje se radi o sporu između privatnopravnih osoba, a u takvim slučajevima mehanizmi vaganja suprotstavljenih privatnih interesa stranaka su u pravilu već utjelovljeni u domaćem zakonodavstvu koje propisuje odgovarajuće pravne lijekove i postupke koje je privatna osoba dužna poduzeti odnosno pokrenuti radi zaštite prava na dom (vidi npr. odluku Ustavnog suda broj: U-III-2930/2019 od 14. studenoga 2019.

9.2. Isto tako, ovršenica je dobrovoljno koristila predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja kredita te je na taj način izričito pristala da banka svoju tražbinu može namiriti prodajom založene nekretnine.

9.3. Iz provedenog postupka ne proizlazi da ovršenica nije slobodno sklopila taj ugovor i pristala da se kredit osigura njezinom nekretninom kao instrumentom osiguranja te je bila svjesna mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ukoliko taj kredit ne otplati (usporedi s predmetima ESLJP-a Vrzić protiv Hrvatske, br. 43777/13, §§ 68., presuda od 12. srpnja 2016. i Frlan protiv Hrvatske, br. 2545/14, § 32. i 33., odluka od 20. rujna 2016.).

9.4. Stoga je ocjena ovog suda da zaštita drugog pojedinačnog prava (prava ovrhovoditelja) preteže nad pravom ovršenice na dom te da ovršenici nije povrijeđeno pravo na dom zajamčeno čl. 34. st. 1. Ustava i čl. 8. Konvencije.

10. Kako u preostalom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje ovršenica, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu ovršenice valjalo je odbiti kao neosnovanu, te rješenje o ovrsi potvrditi temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

11. Ovršenica u žalbi navodi i to da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave.

No, žalbeni razlog da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a pa će sud prvog stupnja primjenom čl. 52. OZ-a donijeti odgovarajuću odluku, a taj žalbeni razlog nije odlučan za uspjeh ovršenice sa žalbom protiv rješenja o ovrsi.

12. O trošku sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17). Naime, kako ovršenica nije uspjela sa žalbom, ne pripada joj niti pravo na naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu 23. kolovoza 2022.

Sutkinja:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.