Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 25 Gž R-3655/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. S., iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima- odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž., B. & A. d.o.o. iz Z., protiv tuženika zavoda, B., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima iz B., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-545/2020-18 od 9. studenog 2021., dana 23. kolovoza 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Bjelovaru, poslovni broj Pr-545/2020-18 od 9. studenog 2021. u pobijanom dijelu pod stavkom I, II i III izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 2.473,65 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose pobliže navedenim u izreci osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u navedenim bruto iznosima (stavak I izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 760,84 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose pobliže navedenim u izreci osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u navedenim bruto iznosima (stavak II izreke). Naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kn, sa zateznom kamatom, tekućom od 9. studenog 2021., pa do isplate (stavak III izreke), a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.812,50 kn do zatraženog iznosa od 4.375,00 kn, odnosno za isplatu iznosa od 1.562,50 kn (stavak IV izreke).
2. Protiv navedene presude pod stavkom I, II I III izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za posebne (otežene) uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u odnosu na odrađene prekovremene sate i za naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u razdoblju od 1. travnja 2018. do 1. travnja 2020.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru istaknutih žalbenih razloga te pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a te na pravilnost u primjeni materijalnog prava ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od bitnih povreda odredaba postupka.
6. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti kao osnovan.
7. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu bacc. medicinski tehničar u Timu 1 i Timu 2, kao zdravstveni djelatnik, te da mu je rad organiziran u 24-satnim dežurstvima, a da mu je tuženik u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da:
- nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima rada, a na koji bi tužitelj imao pravo sukladno odredbi čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj: 29/18, u daljnjem tekstu: KU/18),
- nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio na istom radnom mjestu te imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi a na koji bi tužitelj imao pravo na temelju odredbe čl. 57. KU/18,
- nije pravilno obračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora jer nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke, čime je povrijeđeno pravo tužitelja iz odredbe čl. 59. st.1. TKU/12), odnosno u utuženom razdoblju iz odredbe čl. 34. KU/18.
8. Između stranaka nije bilo sporno:
- da je između istih stranaka bio vođen parnični postupak kod Općinskog suda u Bjelovaru pod brojem Pr-20/2018 u vezi iste pravne osnove za vremensko razdoblje od ožujka 2013., pa do ožujka 2018., ali ne i u odnosu na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te je presudom od 27. travnja 2020., u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.958,78 kn sa zateznom kamatom, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž R-471/2020-2 od 15. srpnja 2020.,
- da je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, odnosno da je prilikom isplate tih plaća tuženik isplatio tužitelju za obavljen rad i sve dodatke, odnosno uvećanja na plaću u vezi redovnog rada (odnosno u sklopu redovne mjesečne satnice), pa tako i uvećanja plaće za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,
- da je tužitelju isplaćena osnovna plaća i za sve odrađene sate prekovremenog rada,
- da su u obračunima isplaćenih plaća tužitelja u utuženom razdoblju, točno i potpuno upisani njegovi odrađeni sati rada i to kako oni u vezi redovnog rada, tako i oni u vezi prekovremenog rada,
- da je tuženik na temelju svoje dokumentacije (obračuna isplaćenih plaća, te evidencije o radnom vremenu tužitelja) sačinio matematički izračun visine neisplaćenog iznosa vezano uz navedena dva dodatka na plaću tijekom prekovremenog rada, tako i razlike manje isplaćene naknade plaće za iskorištene godišnje odmore, odnosno za razdoblja u kojima tužitelj nije radio zbog opravdanih razloga u utuženom razdoblju,
-da je tužitelj uskladio svoj tužbeni zahtjev s obračunom tuženika.
9. Prvostupanjski je sud ocijenio da tužitelj kada mu kolektivni ugovor daje istovremeno pravo na isplatu više različitih dodataka ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po navedenim osnovama zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, pri čemu se prvostupanjski sud pozvao na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 9. prosinca 2019. prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU („Narodne novine“, broj: 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
10. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.
11. U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva budući da tuženik smatra da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja trebao odbiti kao neosnovan.
12. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani.
13. Odredbom čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, u daljnjem tekstu: ZR/09) kao i odredbom čl. 94. ZR/14 („Narodne novine“, broj: 93/14 i 127/17) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom i blagdanom, ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću.
14. Prema odredbi čl. 51. KU/13 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđen dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda sati. Istovjetnu odredbi sadrži i čl. 49. KU/18.
15. Prema odredbi čl. 57. KU/13 radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima na kojima postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada, a istovjetnu odredbu sadrži i čl. 55. KU/18.
16. Nadalje odredbom čl. 57. KU/18 propisano je da doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a čl. 58. KU/18 predviđa iznimku od čl. 57. KU/18, kojom, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće
17. U vezi s navedenim ukazuje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede navedenog pravnog pitanja zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU („Narodne novine“, broj: 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, koje obvezuje sudove u jedinstvenoj primjeni materijalnog prava u vezi navedenog pravnog pitanja.
18. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik pogrešno obračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora jer mu prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke, čime je povrijeđeno pravo tužitelja iz odredbe čl. 59. st.1. TKU/12), a za razdoblje od 1. ožujka 2018. iz odredbe čl. 34. KU/18.
19. Naime, prema čl. 34. KU/18 radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, dok je st. 2. istog članka određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.
20. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ističe da je jedan od korisnika sustava COP (Centralnog obračuna plaće) koji unosi podatke u Centralni obračun plaće o mjesečnoj realizaciji rada na temelju evidencije o radnom vremenu, te da tuženik kao obveznik isplate plaće nije jedini odgovoran za obračun i isplatu plaće jer da tuženik plaću ne obračunava niti da može utjecati na obračun, valja odgovoriti da nisu od utjecaja za drugačiju odluku o tužbenom zahtjevu, budući, da je tuženik, kao poslodavac tužitelja u obvezi tužitelju na pravilan način obračunati i isplatiti plaću dok pitanje eventualne odgovornost za pravilnost obračuna plaće je irelevantna za drugačije odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja.
21. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti usvojio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.
22. I odluka o naknadi parničnog troška pod stavkom III izreke je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
23. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu, 23. kolovoza 2022.
Sutkinja:
Ksenija Jakovčević, v.r.
