Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-428/2018-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja P. E. iz S. B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u V., protiv tuženika C. b. d.d. u stečaju, S., OIB: …, zastupanog po stečajnoj upraviteljici A. Č., a ona po punomoćnici D. M., diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2022. uz sudjelovanje tužitelja, punomoćnika tužitelja I. P., odvjetnika u V. i punomoćnice tuženika D. M., diplomirane pravnice, zaposlenice tuženika, na ročištu za objavu presude 23. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim:

- Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 6180001234 zaključen 23. rujna 2008.,

- Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 6180001234 od 6. listopada 2009.,

- Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 6180001234 od 26. ožujka 2010., kao i - Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 25. rujna 2008.,

te se obvezuje svaka ugovorna strana vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi istih, a tuženik se obvezuje tužitelju naknaditi parnični trošak."

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je 6. rujna 2017. Općinskom sudu u Slavonskom Brodu podnio tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti. Tužitelj u tužbi navodi kako je isti s tuženikom sklopio fiktivni Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 6180001234 te Aneks broj 1 i Aneks broj 2 tog ugovora, kao i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama. Ujedno, tužitelj da je potpisao i dva kupoprodajna ugovora i to kupoprodajni ugovor broj IV-5/2008 i kupoprodajni ugovor broj IV-13/2008 (iz ugovora koji je priložen spisu proizlazi kako taj ugovor nosi oznaku VI-13/2008) radi kupovine nekretnina upisanih u zk.ul.br. 2358 k.o. S. J. Nadalje, tužitelj navode kako iz same činjenice što su ugovor o kreditu i ugovori o kupoprodaji nekretnina sklopljeni istog dana, 23. rujna 2008., proizlazi kako je riječ o fiktivnim ugovorima. Naime, cijena iz ugovora o kupoprodaji broj IV-5/2008 da iznosi 134.573,32 EUR-a, a kupoprodajna cijena iz ugovora broj IV-13/2008 da iznosi 121.450,58 EUR-a, a čiji zbroj odgovara iznosu nenamjenskog kredita kojeg je tuženik trebao isplatiti tužitelju, ali da to nikada nije učinio.

1.2. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako je iz točke 2. oba ugovora o kupoprodaji navedeno da novac neće isplatiti kupac (ovdje tužitelj) niti da će isti na ime prodajne cijene primiti prodavatelj nego da isti ostaje C. b. d.d. (ovdje tuženiku) za izmirenje obveza treće osobe koje ista treća osoba ima prema C. b. d.d.

1.3. Iz knjigovodstvene evidencije banke da je vidljivo kako novac kojeg je tuženik trebao isplatiti tužitelju prema Ugovoru o kreditu broj 6180001234 nikada nije isplaćen tužitelju već da je direktno uplaćen na partiju kredita broj 6180001212 na ime M. T.

1.4. Prema tome, kako tuženik tužitelju nije isplatio iznos kojeg se obvezao platiti sukladno ugovoru o kreditu, niti je takva mogućnost u samom ugovoru predviđena s obzirom na to da između stranaka nije postojala stvarna volja da se stvori kreditni odnos niti je postojala stvarna volja da tužitelj postane vlasnikom nekretnina koje su poslužile kao sredstvo osiguranja po Ugovoru o kreditu broj 6180001234, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi kako su Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 6180001234 od 23. rujna 2008., Aneksi broj 1. i 2. tog ugovora, kao i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 25. rujna 2008. ništetni.

1.5. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita kupoprodajni ugovor broj IV-5/2008 od 23. rujna 2008., Kupoprodajni ugovor broj VI- 13/2008 od 23. rujna 2008., Ugovor o kreditu broj 6180001234 od 23. rujna 2008., Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 6180001234 od 6. listopada 2009., Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 61800001234 od 26. ožujka 2010., Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 25. rujna 2008., izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk.ul. 2007, kat. čest. 2866, upisanu u k.o. S. J., da izvede dokaz saslušanjem tužitelja, svjedoka M. T. i G. S. te da od tuženika pribavi knjigovodstvenu dokumentaciju vezanu za predmetni ugovor o kreditu.

1.6. Rješenjem od 11. rujna 2017., poslovni broj P-303/2017-3 Općinski sud u Slavonskom Brodu se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je odlučio da će se po pravomoćnosti tog rješenja spis ustupiti Trgovačkom sudu u Osijeku, Ispostava Slavonski Brod, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

1.7. Povodom izjavljene žalbe tuženika Županijski sud u Karlovcu je rješenjem poslovni broj Gž-128/2018-2 od 28. veljače 2018. preinačio pobijano rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-303/2017-3 od 11. rujna 2017. pod točkom II. izreke na način da je riješio da će se po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

1.8. U postupku koji je nastavljen pred ovim sudom, sukladno odredbi članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), tužba je tuženiku dostavljena radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu.

1.9. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te je naveo kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena isključivo radi odugovlačenja postupka kojeg tuženik kao ovrhovoditelj vodi protiv tužitelja kao ovršenika radi namirenja tražbine po ugovoru o kreditu koji je predmet ovog postupka pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, pod poslovnim brojem Ovr-1137/2015 (ranije Ovr-618/2012) na nekretninama u vlasništvu tužitelja.

1.10. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je Ugovorom o nenamjenskom kreditu broj 6180001234 od 23. rujna 2008. tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 274.000,00 EUR-a, a što je na dan zaključenja ugovora iznosilo 1.974.734,21 kuna. Predmetnim ugovorom da su tužitelju kao korisniku kredita odobrena kreditna sredstva bez posebne namjene (nenamjenska sredstva) te da je istima tužitelj mogao bez namjenskih ograničenja slobodno raspolagati. Tuženik da je odobrena sredstva iz tog ugovora isplatio tužitelju na njegov tekući račun, a što da je vidljivo iz internog naloga tuženika i izvatka o platnom prometu po tekućem računu tužitelja kojeg je tuženik dostavio u prilogu odgovora na tužbu. Prema tome, tvrdnja tužitelja o tome da mu kredit nije isplaćen da nije točna.

1.11. Što se tiče kupoprodajnih ugovora koje tužitelj spominje u tužbi, tuženik navodi kako iz istih proizlazi da su ugovorne strane tih ugovora suglasno ugovorile da se kupac (ovdje tužitelj) obvezuje isplatiti prodavateljima A. T. i D. T. iznos kupoprodajne cijene najkasnije do 30. rujna 2018. uplatom na njihov račun koji je otvoren kod C. b. d.d. (ovdje tuženika). Tužitelj da je izvršio te uplate nalozima za plaćanje te da je isto vidljivo iz izvatka o platnom prometu po tekućem računu kojeg tuženik dostavlja u prilogu odgovora na tužbu.

1.12. Stoga, uzimajući u obzir navedeno, tužitelj da ne može sada prema tuženiku kao savjesnoj strani isticati prigovor fiktivnosti jer da se sukladno odredbi članka 285. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima prividnost (fiktivnost) ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj strani.

1.13. Nadalje, tuženik osporava kao netočne navode tužitelja o tome da isti nikada nije postao vlasnikom nekretnina na kojima je zasnovano založno pravo u korist tuženika radi osiguranja tražbine po ugovoru o kreditu kojeg su sklopili tužitelj i tuženik 23. rujna 2008. te predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

1.14. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu: Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 6180001234 od 23. rujna 2008., Anekse broj 1 i 2 predmetnog ugovora o kreditu, interni nalog za knjiženje, nalog za plaćanje, izvadak prometa po računu tužitelja od 30. rujna 2008., zahtjev tužitelja za produljenje roka za povrat kredita od 1. listopada 2009., zahtjev tužitelja za produljenje roka za povrat kredita od 24. ožujka 2010., zahtjev tužitelja za produljenje roka za povrat kredita od 30. ožujka 2012., Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 25. rujna 2008., rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Z-2946/2008 od 1. listopada 2008., prijedlog za ovrhu od 19. listopad 2012., rješenje o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Ovr-618/2012 od 29. listopada 2012., zapisnik s ročišta održanog 6. rujna 2017. u predmetu koji se pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici vodi pod poslovnim brojem Ovr-1137/2015, prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretnine upisane u zk.ul. 2007. i 2358 k.o. S. J. te je predložio da sud izvrši uvid u spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj Ovr-1137/2015 i spis Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Z-2946/2008.

1.15. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodima iz tužbe, dok je tuženik ustrajao u navodima iznesenim u odgovoru na tužbu.

2. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 6180001234 zaključenog 23. rujna 2008., Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 6180001234 od 6. listopada 2009., Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu broj 6180001234 od 26. ožujka 2010. te Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 25. rujna 2008.

3.1. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: Kupoprodajni ugovor broj IV-5/2008 od 12. kolovoza 2008. (listovi 7-8 spisa), Kupoprodajni ugovor broj VI-13/2008 od 23. rujna 2008. (list 9 spisa), Ugovor o namjenskom kreditu broj 6180001234 od 23. rujna 2008. (listovi 10- 11 i 17 spisa, 62-63), Aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 6180001234 od 6. listopada 2009. (listovi 12 i 64 spisa), Aneks broj 2 ugovora o kreditu broj 6180001234 od 26. ožujka 2010. (listovi 13 i 65 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 25. rujna 2008. (listovi 14-15 spisa), kupoprodajni ugovor broj VI-13/2008 od 23. rujna 2008. ovjeren kod javnog bilježnika M. K. iz V. (listovi 18-20 spisa), tabularnu izjavu (list 21 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao kat. čest. 2866 upisanu u zk.ul. 2007 k.o. S. J. (listovi 22-24, 92-94 spisa), tabularnu izjava (list 26-27 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao kat. čest. 2865/1 upisanu u zk.ul. 2358 k.o. S. J. (listovi 28-31, 89-91 spisa), interni nalog za knjiženje od 30. rujna 2009. (list 66 spisa), uplatnica P. E. od 30. rujna 2008. (list 67 spisa), izvadak prometa po stanju računu tužitelja za dan od 30. rujna 2008. (list 68 spisa), zahtjev P. E. za produživanje roka za povrat kredita po ugovoru broj 6180001234 od 1. listopada 2009. (list 69 spisa), zahtjev P. E. za produženje roka za povrat kredita broj 6180001234 od 24. listopada 2010. (list 70 spisa), izmirenje obveza po kreditu broj 3180001234 od 30. ožujka 2012. (list 71 spisa), ovjereni sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama u javnog bilježnika R. A. Č. iz Slavonskog broda od 1. veljače 2012. (listovi 72-76 spisa), rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-2946/08 od 30. rujna 2008. (listovi 77-79 spisa), prijedlog za ovrhu radi naplate tražbine na nekretninama ovršenika od 11. rujna 2012. (listovi 80-83 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Ovr-618/2012 od 29. listopada 2012. (list 84 spisa), zapisnik s glavne rasprave održane kod Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici 6. rujna 2017. u postupku koji se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem Ovr-1137/2015 (listovi 85-86 spisa), podneska ovršenika od 5. rujna 2017. (list 87 spisa), primjerak tužbe od 5. rujna 2017. (list 88 spisa), izveo je dokaz saslušanjem tužitelja P. E., svjedoka M. T. i G. S. te je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj Ovr-1137/2015 i spis Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Z-2946/2008, dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

3.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03.), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud na prijedlog stranaka zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

3.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka 23. rujna 2008. sklopili Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 6180001234, kao ni to da se na temelju tog ugovora tuženik obvezao tužitelju isplatiti iznos kredita od 274.000,00 EUR-a, odnosno 1.947.734,21 kuna u kunskoj protuvrijednosti.

5.2. Među strankama nije bilo sporno ni to da je između stranaka ugovoreno da je rok otplate 12 mjeseci (11 mjeseci mirovanja + 1 mjesec otplate).

5.3. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to je tuženik upisao založno pravo na nekretninama označenim kao kč. 2866, zk.ul. 2007, k.o. S. J., D., C. i kč. 2865/1, zk.ul. 2358, k.o. S. J., D., C. (članak 8. Ugovora o kreditu), kao ni to da je 23. rujna 2008. između stranaka sklopljen Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na predmetnim nekretninama.

5.4. Među strankama nije bilo sporno ni to da su tužitelj i tuženik 6. listopada 2009. sklopili Aneks 1 Ugovoru o kreditu, a 26. ožujka 2010. Aneks 2 Ugovoru o kreditu, kao ni to da je tim aneksima produživan rok otplate kredita.

5.5. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj 23. rujna 2008. sklopio Kupoprodajni ugovor broj IV-5/2008 s D. T., kao ni to da je predmet tog ugovora bila kupnja stana u kući u D., označenog kao 62/327 dijela u odnosu na cijelu nekretninu, sagrađena na k.č.br. 2865/1, upisana u zk.ul. 2358 k.o. S. J.

5.6. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj 23. rujna 2008. sklopio Kupoprodajni ugovor broj VI-13/2008 s A. T., kao ni to da je predmet tog ugovora bila kupnja stana u kući u D., označenog kao 56/311 dijela u odnosu na cijelu nekretninu, sagrađena na k.č.br. 2866, upisana u zk.ul. 2007 k.o. S. J.

5.7. Dakle, među strankama nije bilo sporno da je tužitelj istog dana kada je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu sklopio ugovore o kupoprodaji nekretnina koje su poslužile kao sredstvo osiguranja tražbine tuženika po ugovoru o kreditu od 23. rujna 2008.

5.8. Isto tako, među strankama nije sporo ni to da je tuženik kao ovrhovoditelj radi namirenja tražbine po ugovoru o kreditu od 23. rujna 2008. protiv tužitelja kao ovršenika pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici pokrenuo ovršni postupak (poslovni broj Ovr-1137/2015) na založenim nekretninama.

5.9. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi jesu li Ugovor o kreditu broj 6180001234 od 23. rujna 2008. kojeg su tužitelj i tuženik sklopili 23. rujna 2008., fiktivni, odnosno ništetni, kao i jesu li ništetni Aneks 1 i 2 Ugovora o kreditu, kao i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama.

6.1. Radi utvrđivanja tih spornih činjenica ovaj sud je izveo dokaz čitanjem isprava i dokumentacije koja je sadržana u spisu, izvršio je uvid u spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj Ovr-1137/2015 i spis Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Z-2946/2008, izveo je dokaz saslušanjem tužitelja P. E. te svjedoka M. T. i G. S.

6.2. Uvidom u Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 6180001234 od 23. rujna 2008. utvrđeno je kako su tuženik kao banka i tužitelj kao korisnik kredita sklopili taj ugovor te da se na temelju tog ugovora tuženik obvezao tužitelju dati kredit u iznosu od 274.000,00 EUR-a (1.947.734,21 kuna), a tuženik da se obvezao taj iznos vratiti tužitelju u roku od 12 mjeseci (11 mjeseci mirovanja + 1 mjesec otplate). Radi osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu zasnovano je založno pravo na nekretninama tužitelja označenim kao kč. 2866, zk.ul. 2007, k.o. S. J. i kč. 2865/1, zuk.ul 2358, k.o. S. J. (članak 8. Ugovora o kreditu).

6.3. Uvidom u Aneks 1 Ugovoru o kreditu od 6. listopada 2009. utvrđeno je kako je tim aneksom kao rok otplate ugovoren 18 mjeseci (17 mjeseci mirovanja + 1 mjesec otplate) te da glavnica i kamate po kreditu dospijevaju na naplatu 31. ožujka 2010.

6.4. Uvidom u Aneks 2 Ugovoru o kreditu od 26. ožujka 2010. utvrđeno je da je tim aneksom kao rok otplate ugovoren 30 mjeseci (29 mjeseci mirovanja + 1 mjesec otplate) te da glavnica i kamate dospijevaju na naplatu 31. ožujka 2011.

6.5. Uvidom u Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 25. rujna 2008. utvrđeno je kako je tim ugovorom tužitelj izjavio da je vlasnik nekretnina označenih kao 56/311, čest. br. 2866, zk.ul. 2007, k.o. S. J. i 62/327, čest. br. 2865/1, zk.ul. 2358, k.o. S. J., a vlasništvo istih da je stekao na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenih s D. T. i A. T. te da ovlašćuje tuženika (banku) da na predmetnim nekretninama zatraži upis prava vlasništva tužitelja pa da potom upiše založno pravo radi osiguranja tražbine po ugovoru o kreditu od 23. rujna 2008.

6.6. Iz iskaza tužitelja P. E.(listovi 140-142 spisa) proizlazi da je on bio klijent tuženika te da su mu se vezano za sklapanje ugovora o kreditu koji je predmet ovog postupka obratili tadašnji direktor poslovnice u Slavonskom Brodu G. S. i direktor tuženika Š. L. i da su mu rekli kako njih Hrvatska narodna banka pritišće vezano za kredite koje su dali M. T.za izgradnju stambenog objekta pa da je on pristao sklopiti ugovor o kreditu s bankom. Međutim, on da tuženiku nije dao nikakvu garanciju za taj ugovor o kreditu nego da su založeni stanovi u vlasništvu M. T. čija izgradnja je financirana iz tog ugovora o kreditu, a on da nije primio nikakav iznos. Vezano za taj ugovor o kreditu da se zasnovao takozvani fiktivni prijenos nekretnina, a sve kako bi se zatvorio kredit zbog kojeg je Hrvatska narodna banka pritiskala tuženika.

6.7. Iz iskaza svjedoka G. S., direktora podružnice tuženika u S. B. (listovi 112 i 113 spisa) proizlazi kako je do sklapanja ugovora o kreditu između tužitelja i banke došlo na zahtjev tadašnjeg člana uprave tuženika Š. L., a tužitelj da je pristao sklopili taj ugovor kako bi pomogao banci. Naime, tuženik da je tražio način da stanove fiktivno proda tužitelju iz razloga što s obzirom na tada važeće propise tuženik nije smio u svojoj imovini zadržavati nekretnine dulje od dvije godine pa da je zbog toga došlo do sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem, a njegovi suradnici da su pribavili instrumente osiguranja potrebne za osiguranje tražbine iz kredita. Što se tiče iznosa kojeg se tuženik obvezao tužitelju isplatiti po ugovoru o kreditu, isti je naveo kako mu nije poznato gdje su plasirana ta sredstva.

6.8. Iz iskaza svjedoka M. T. (listovi 137 i 138 spisa) proizlazi kako je on vlasnik stanova koje na kojima je tuženik upisao založno pravo radi osiguranja tražbine po ugovoru o kreditu kojeg je sklopio s tužiteljem 23. rujna 2008. te da je isti nakon što je išao ishoditi dozvolu o kategorizaciji za nekretninu u kojoj se stanovi nalaze saznao da je na istima bio uknjižen tužitelj P. E., a kasnije da su isti prodani u ovršnom postupku.

6.9. Odredbom članka 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, - dalje: ZOO) propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da se prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi.

6.10. Odredbom članka 322. stavak 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

6.11. Ocjenom svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka ovaj sud je utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka 23. rujna 2008. sklopili Ugovor o kreditu te da se na temelju tog ugovora tuženik obvezao tužitelju isplatiti 247.000,00 EUR-a, a tužitelj se obvezao taj iznos tuženiku vratiti u rokovima i na način kako je to ugovoreno (isto proizlazi iz ugovora o kreditu kao i iz iskaza tužitelja te svjedoka G. S. kojeg ovaj sud u tom dijelu ocjenjuje kao logičnog, životnog i vjerodostojnog te u skladu s materijalnim dokazima sadržanim u spisu). Iz internog naloga za knjiženje (list 66 spisa) utvrđeno je kako je tuženik tužitelju 30. rujna 2008. isplatio iznos kojeg se obvezao platiti po ugovoru o kreditu od 23. rujna 2008., dok iz naloga za plaćanje (list 67 spisa) proizlazi da je tužitelj po ugovoru o kupoprodaji D. T. i A. T. platio kupoprodajnu cijenu uplatama od 30. rujna 2008. na račune koje su isti imali otvorene kod tuženika. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je tuženik ispunio svoju obvezu iz ugovora po kreditu i da je tužitelju uplatio iznos kojeg se obvezao isplatiti po tom ugovoru, kao i da je tužitelj D. T. i A. T. isplatio kupoprodajnu cijenu za nekretnine koje je dao tuženiku kao sredstvo osiguranja tražbine po ugovoru o kreditu od 23. rujna 2008.

6.12. Radi osiguranja tražbine iz predmetnog ugovora o kreditu tuženik je na nekretninama u vlasništvu tužitelja označenim kao 56/311, čest. br. 2866, zk.ul. 2007, k.o. S. J. i 62/327, čest. br. 2865/1, zk.ul. 2358, k.o. S. J., upisao založno pravo, dok je tom upisu prethodio upis prava vlasništva tužitelja, a sve na temelju kupoprodajnih ugovora koje je tužitelj sklopio 23. rujna 2008. s D. T. i A. T.

6.13. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi jesu li predmetni ugovor o kreditu, aneksi ugovora o kreditu, kao i Sporazum o zasnivanju založnog prava prividni (fiktivni) pravni poslovni, odnosno jesu li ispunjene pretpostavke za njihovo utvrđenje ništetnim.

6.14. Osnovno polazište pri sklapanju ugovora (pa tako i aneksa ugovoru) je volja ugovornih strana. Tek ako su se ugovaratelji suglasili o bitnim sastojcima, ugovor je sklopljen i obveza nastaje (članak 247. ZOO-a). Prividan (simulirani, fiktivan) ugovor nije sklopljen suglasnošću volje ugovornih strana o bitnim sastojcima nekog posla, nego suglasnošću volje ugovornih strana da se stvori fikcija, odnosno privid o sklapanju ugovora.

6.15. Dakle, kod prividnih ugovora, obje strane nastoje u trećih izazvati dojam da su sklopile određeni posao, a zapravo taj posao nisu željele nego nastoje ostvariti neki drugi cilj (apsolutna simulacija). Ako su pritom izazvale u trećih dojam da je ugovor između njih sklopljen, takav ugovor nema učinak među strankama, jer postoji obostrano svjesni nesklad između volje i očitovanja. Za razliku od apsolutne simulacije, pri relativnoj simulaciji ugovaratelji sklapaju jedan ugovor tako da prema vani prikriju drugi koji stvarno žele sklopiti. Takav prividan ugovor nema učinka među ugovornim strankama, ali ako pokriva neki drugi (disimulirani), taj drugi vrijedi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost (članak 285. ZOO-a.).

6.16. Prema tvrdnjama tužitelja iznesenim tijekom postupka, ugovor o kreditu, pripadajući aneksi kao i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava su prividni pravni poslovi jer da su isti sklopljeni kako bi se zasnovao fiktivni prijenos nekretnina i zatvorio kredit kojeg je tuženik odobrio M. T., a zbog kojeg je Hrvatska narodna banka "pritiskala" tuženika, bez prave namjere da se zasnuje kreditni odnos između tužitelja i tuženika.

6.17. Odredbom članka 273. stavak 1. ZOO-a propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

6.18. Dakle, suprotno shvaćanju tužitelja, pobude iz kojih je sklopljen ugovor u kreditu, kao i pripadajući aneksi tog ugovora te Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, ne utječu na njegovu valjanost niti to znači da je ugovor prividan.

6.19. Pritom valja naglasiti i to da je pravna posljedica prividnog ugovora ta da on nema učinka među strankama (članak 285. stavak 1. ZOO-a), odnosno takav ugovor nije niti nastao, dok nasuprot tome ništetni ugovori imaju nedopuštenu osnovu i ne proizvode pravne učinke pa suprotno shvaćanju tužitelja, prividni pravni poslovni ne mogu za posljedicu imati ništetnost.

6.20. Naime, sve i da je tijekom postupka utvrđeno kako su pravni poslovi koje su sklopili tužitelj i tuženik prividni, to bi za posljedicu imalo utvrđenje da takvi pravni poslovi ne proizvode pravne učinke među strankama, a ne da su ništetni.

6.21. Stoga, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, zaključak je ovog suda da Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 6180001234 zaključen između tužitelja i tuženika 23. rujna 2008., Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 6180001234 od 6. listopada 2009., Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 6180001234 od 26. ožujka 2010. te Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 25. rujna 2008. nisu ništetni, neovisno o tome koje su bile pobude za sklapanje tih pravnih poslova, pa je iz tog razloga tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

7. Odluka o troškovima postupka je izostala jer tuženik nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka (članak 164. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 23. kolovoza 2022.

Sutkinja

Rajana Buljan,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.