REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 4 Us I-366/2022-7

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja K. R. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik N. N., odvjetnik u N. G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenica L. Š., službena osoba, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 22. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/21- 01/746, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 7. veljače 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe S. B. KLASA: UP/I-502-03/18-02/392, URBROJ: 338-12-02-21-40 od 29. rujna 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/21-01/746, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 7. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe S. B. KLASA: UP/I-502-03/18-02/392, URBROJ: 338-12- 02-21-40 od 29. rujna 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se tužitelju ne priznaje kao ozljeda na radu, ozljeda nastala 22. kolovoza 2018. za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca M. T., vl. D. M., pod dijagnozama šifre prema MKB-u: S36.0, S02.8, S22.4 i S22.8, kao niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i bitnih povreda odredaba upravnog postupka. U bitnome navodi da iz priložene dokumentacije nesporno proizlazi da se predmetna ozljeda kod tužitelja iz prometne nesreće treba tretirati kao ozljeda na radu, a nikako ozljedu povezivati s navodnim skrivljenim ponašanjem tužitelja te da tuženik stoga pogrešno utvrđuje uzrok, kao i odgovornost nastanka predmetne ozljede. Navodi da je riječ o prometnoj nesreći za koju pravomoćnom sudskom odlukom nije utvrđen uzrok niti bilo čija odgovornost, a niti je utvrđena krivnja tužitelja kao radnika. Ističe kako u prekršajnom postupku nije provedeno prometno-tehničko vještačenje, niti rekonstrukcija događaja kao niti utvrđene sve okolnosti prometne nezgode. Navodi i da je tužitelj vozač kamiona s dugogodišnjim iskustvom i da je te kritične zgode u potpunosti uskladio svoju vožnju prilikama i uvjetima na cesti, a koji su očito bili nepredviđeni i nije se moglo očekivati njegovo „idealno reagiranje“. Tvrdi da tužitelj nije kriv za nezgodu te da gubitak kontrole, odnosno nadzora nad vozilom su rezultat nepredviđenog slučaja te da iz očitovanja ODO Zadar proizlazi da nisu ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 27. Kaznenog zakona. Navodi i da tuženik nije uzeo u obzir postojanje neadekvatnog kolnika, mokrog i skliskog od ulja i goriva te druge okolnosti slučaja, te tvrdi kako u povedenom postupku nije dokazano skrivljeno ponašanje tužitelja pa da je pogrešno protumačen i primijenjen članak 67. stavak 1. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Smatra da tuženik paušalno tretira odluku Prekršajnog suda u Zadru, Prekršajnog odjela broj: Pp P-1727/19 na štetu tužitelja kao radnika i osiguranika te predlaže Sudu pribaviti spis toga suda i izvesti dokaz prometno- tehničkim vještačenjem. Predlaže i provesti medicinsko vještačenje i vještačenje po vještaku zaštite na radu. Nadalje, navodi da u ponovljenom postupku nije postupljeno po presudi ovog Suda poslovni broj: Us I-114/21 od 18. svibnja 2021. u pravcu otklanjanja nepravilnosti počinjenih u upravnom postupku u kojem je trebalo na nesporan način utvrditi činjenično stanje radi li se o izrazito neodgovornom i nesavjesnom ponašanju osiguranika tijekom nastanka prometne nesreće. Navodi i da u upravnom postupku nije uzeta izjava stranke, saslušani svjedoci, niti provedeno vještačenje, te predlaže te dokaze provesti u ovom upravnom sporu. Predlaže Sudu usvojit tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnoga spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga iz osporavanog rješenja te posebice ističe kako je na temelju podataka priloženih spisu nesporno utvrđeno da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 5 Pp P- 1727/2019 tužitelj oglašen krivim. Vezano za prometnu nesreću u kojoj je zadobio ozljede, navodi kako je u vožnji kamiona, pri isključivanju sa autoputa u smjeru S., na odmorištu N., izgubio kontrolu nad vozilom i udario u rasvjetni željezni stup, čime je svojim skrivljenim ponašanjem izazvao prometnu nesreću u kojoj je pretrpio ozljede, čime je počinio prekršaj iz članka 51. stavak 1. u svezi stavka 5. i članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pa je na temelju citiranih propisa osuđen na novčanu kaznu. Uzimajući u obzir odredbu članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, smatra da proizlazi da je na pravilan i zakonit način utvrđeno kako nema osnove za priznavanje tužitelju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu. Navodi i da je u vezi događaja od 22. kolovoza 2018. utvrđeno da se pretrpljena ozljeda ne može smatrati ozljedom na radu, već je do iste došlo samoskrivljenim ponašanjem tužitelja. Stoga tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis upravnog postupka i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 17. kolovoza 2022. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na raspravu je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja koji je u cijelosti ostao kod svih navoda iz tužbe i predloženih dokaznih prijedloga te je ujedno zatražio naknadu troška upravnog spora prema troškovniku predanom u spis (list spisa 42). Opunomoćenica tuženika je na raspravi ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivila izvođenju predloženih dokaznih prijedloga.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela donesena su u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj: 3 UsI-114/2021-6 od 21. svibnja 2021. Iz te presude proizlazi kako je u provedenom postupku činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, odnosno skrivljeno ponašanje tužitelja nije utvrđivano. Pri tome je Sud naveo kako nema osnova niti uporišta u propisu u ovakvoj pravnoj situaciji preispitivati postojanje prekršajne odgovornosti tužitelja za uzrokovanu prometnu nesreću, ali da prvostupanjsko tijelo nije provelo ispitni postupak, te na nedvojben način utvrdilo činjenicu da bi do ozljede došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužitelja u kojem slučaju bi bilo zakonskih razloga da se ozljeda pretrpljena dana 22. kolovoza 2018. ne prizna ozljedom na radu. Time je zaključeno kako su tuženik i prvostupanjsko tijelo povrijedili Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13., 137/13. i 98/19., dalje: Zakon) i Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj 75/14., 154/14., 79/15. i 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., dalje: Pravilnik),

8. Iz podataka spisa proizlazi da je za tužitelja poslodavac ispunio tiskanicu Prijave ozljede na radu za događaj od 22. kolovoza 2018. iz koje je razvidno da je tužitelj prilikom vožnje teretnog vozila pretrpio ozljede u prometnoj nesreći. U prijavi su kao dijagnoze, prema šifri po MKB-u navedene S.36.0, S02.8, S22.4 i S22.8, dok je vanjski uzrok V67, te medicinski status pretrpljenih ozljeda nije sporan niti utvrđivan.

9. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 5 Pp P- 1727/2019 od 31. svibnja 2019., a kojom je tužitelj oglašen krivim, proizlazi da je dana 22. kolovoza 2018. u 15,45 sati na autocesti A1 N. upravljao teretnim automobilom reg. oznake i broja … s priključenom poluprikolicom reg. oznake i broja …, vlasništvo M. t., krećući se autocestom A1 iz smjera sjeverozapada u smjeru jugoistoka te dolaskom kod 273 km skrenuo u desno prema odmorištu N., te ulaskom u zavoj u desno zbog neprilagođene brzine kretanja osobinama i stanju ceste izgubio kontrolu nad vozilom, kojom prilikom je u zanošenju u desno sletio van kolnika na zemljanu površinu gdje je prednjim lijevim dijelom tegljača … udario u betonsko postolje i metalni stup javne rasvjete, vlasništvo „Hrvatskih autocesta“ održavanje i naplata cestarine koje je oštetio, čime je počinio prekršaj iz članka 51. stavka 1. u svezi stavka 5. i u svezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je temeljem citiranih propisa, a uz primjenu odredbe članka 37.

Prekršajnog zakona osuđen na novčanu kaznu.

10. K tome, i iz očitovanja Općinskog državnog odvjetništva u Zadru u od 28. prosinca 2018., u predmetu broj: KR-DO-1358/18, proizlazi da se u konkretnom slučaju nisu ostvarila obilježja bića kaznenog djela iz članka 227. Kaznenog zakona jer je do prometne nesreće 21. kolovoza 2018. došlo samoskrivljenim ponašanjem tužitelja.

11. Neovisno o pravomoćno utvrđenoj prekršajnoj krivnji tužitelja, postupajući po presudi ovoga Suda, a u cilju utvrđivanja činjeničnog tanja, prvostupanjsko tijelo je 13. rujna 2021. održalo usmenu raspravu te pozvalo na istu tužitelja i predstavnika poslodavca tužitelja radi davanja iskaza, a što je razvidno iz zapisnika KLASA: UP/I-502-03/18-02/392, URBROJ: 338-12-02-21-39 od 13. rujna 2021.

12. Tužitelj je tom prilikom izjavio u bitnome da se ozljeda dogodila na odmorištu N., da se isključivao sa auto ceste i prilikom isključivanja mu se zanio kamion i udario je u rasvjetni stup. Ne zna koje je bilo ograničenje, te navodi da su bili loši uvjeti na cesti, padala je kiša i preglednost je bila loša. Kao uzrok nezgode navodi sklizak kolnik, od goriva ili plina, radi čega je izgubio nadzor nad vozilom, a zadnje čega se sjeća je udarac. U vezi unesenog uzroka ozljede na tiskanici, 855 – Izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu, naveo da je prijavnicu ispunila tvrtka P., S. B., odnosno njena djelatnica u dogovoru s inspektorom zaštite na radu. U vezi plaćanja kazne je izjavio da nije mogao ići kod suca za prekršaje radi bolovanja, zdravstvenog stanja i radi udaljenosti.

13. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjsko tijelo, kao i tuženik, u osporavanim rješenjima zaključuju da se na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 5 Pp P-1727/2019 od 31. svibnja 2019. može smatrati da je osiguranik svojim postupanjem prouzročio nastanak ozljede te stoga, uzimajući u obzir odredbu članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona, nema osnove za priznavanje tužitelju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

14. U skladu s odredbom članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona, ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

15. Prema odredbi članka 37. Pravilnika, ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

16. Dakle, tužitelj je nesporno pravomoćno proglašen krivim za prekršaj i utvrđena je njegova prekršajna odgovornost, te je osnovano zaključeno da to podrazumijeva da se radi o skrivljenom, nesavjesnom i neodgovornom ponašanju tužitelja u smislu citirane odredbe članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona,

17. Slijedom navedenoga, pravilno su, prema shvaćanju ovoga Suda i prvostupanjsko tijelo i tuženik u osporavanim rješenjima utvrdili da se u konkretnom slučaju radi o nastanku ozljede uslijed skrivljenog, odnosno nesavjesnog i neodgovornog ponašanja tužitelja koje proizlazi iz pravomoćno utvrđene prekršajne odgovornosti tužitelja te upravna tijela, kao niti ovaj Sud nemaju ovlast preispitivati postojanje prekršajne odgovornosti tužitelja za uzrokovanu prometnu nesreću.

18. Stoga Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja i odbio ih je prema odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. 25/13., 70/19. i 80/22.) i to pribavu spisa Općinskog suda u Zadru, Prekršajnog odjela, broj: Pp P-1727/19, provođenje prometno-tehničkog vještačenja, vještačenja po vještaku zaštite na radu, medicinskog vještačenja i saslušanje tužitelja kao stranke u sporu jer se istima ne bi utvrdile činjenice od utjecaja na odlučivanje, a s obzirom na postojanje pravomoćno utvrđene prekršajne odgovornosti tužitelja.

19. Dakle, budući da su osporavana rješenja utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, tužbeni zahtjev je odbijen na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

20. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 22. kolovoza 2022.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).