REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 6 Us I-1439/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja E. L. iz P., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik I. Ž., odvjetnik u S. B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, kojeg zastupa službena osoba M. S. P., radi ponovnog određivanja invalidske mirovine, 22. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/20- 03/03409800286, URBROJ: 341-99-06/2-20-9538 od 5. studenog 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/20- 03/03409800286, URBROJ: 341-99-06/2-20-9538 od 5. studenog 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda S. B., KLASA: UP/I 141-02/20-03/03409800286, URBROJ: 341-16- 06/2-20-20127 od 13. studenog 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je odbačen zahtjev za ponovnim određivanjem razmjernog dijela invalidske mirovine, jer tužitelj u zahtjevu nije priložio nove dokaze niti iznio okolnosti koje bi zahtjev za preračun mirovine učinile vjerojatnim u smislu odredbe članka 126. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21. – dalje: ZUP).

3. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje kao i prvostupanjsko rješenje smatra nezakonitim zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje je od značaja za utvrđenje visine mirovine osiguranika. Smatra da je u osporavanom rješenju pogrešno uzet u obzir sadržaj rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove O., KLASA: UP/I-561-01/19-01/835, URBROJ: 512M2- 76-20-15 od 19. ožujka 2019., u kojemu je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredba članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj: 121/17 i 98/19). Ističe da iz navedene odredbe proizlazi da se dragovoljcem iz Domovinskog rata smatra osoba koja nije imala obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirala obvezu služenja vojnoga roka, ako je sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora. Navodi da je u žalbi naveo kako je Hrvatskoj vojsci pristupio dragovoljno, 6. veljače 1992., kada je i uveden je u evidenciju, te je obavljao funkciju Vodnika, a prvi teren tužitelja na koji je poslan u borbenom sektoru bio S. V., te kasnije tereni skupine B (B., S., O., K. itd.). Ističe da je cijelo razdoblje od 6. veljače 1992. do 30. rujna 1992., te od 1. listopada 1992. do 15. studenog 1992., proveo u borbenom sektoru, odnosno svih 284 dana, te u navedenom razdoblju nije bio izuzet iz borbenog djelovanja i bio u pričuvnom sastavu. Tužbi prilaže presliku navedenog rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove O. od 19. ožujka 2019., presliku vojne iskaznice R 412108, udruženja veterana Domovinskog rata broj: 00432, presliku iskaznice Hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, presliku iskaznice Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske, presliku iskaznice Udruge Hrvatskih veterana Domovinskog rata, Županije Brodsko-posavske županije, broj: 00456, presliku uvjerenja broj: 1099- 01-92-100 od 15. studenog 1992., te predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja na predmetnu okolnost. Iznosi razloge uslijed kojih smatra da je navedeno rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove O. od 19. ožujka 2019. nezakonito, odnosno doneseno uz formalne propuste. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika u ovoj upravnoj stvari, te da sud naloži tuženiku naknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom 21. lipnja 2022. naveo da u cijelosti osporava navode odgovora na tužbu, te je ostao kod tužbenih navoda.

6. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. , 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Suprotno shvaćanju tužitelja, u ovoj upravnoj stvari nije sporno utvrđenje činjenica već primjena prava, te je sud primjenom članka 36. stavak 1. točka 4. ZUS- a presudom riješio spor bez održavanja rasprave. Radi omogućavanja izjašnjavanja u smislu članka 6. ZUS-a sud je tužitelju dostavio odgovor na tužbu na očitovanje, te je tužitelj dostavio prethodno navedeno očitovanje 21. lipnja 2022.

8. Slijedom navedenoga, sud je ocijenio i da predlaganje izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja, na okolnost naravi sudjelovanja u Domovinskom ratu, obzirom na utvrđeno činjenično stanje od strane nadležnih javnopravnih tijela, nema značenje tražene rasprave (tako i Visoki upravni sud u presudi poslovni broj: Usž-2924/17-2 od 17. siječnja 2018.).

9. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelju kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B., broj: 34886 od 12. siječnja 2010. priznato pravo na razmjerni dio invalidske mirovine, počevši od 15. srpnja 2009. prema odredbama Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o socijalnom osiguranje (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 3/2001.), odnosno prema članku 52. stavku 1., stavku 2. točki 1. i 2., te stavku 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 102/98., 127/2000 , 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007, 79/2007, 35/2008, 40/2010, 121/2010, 130/2010, 61/2011, 114/2011, 76/2012, 112/2013 i 133/2013). Umjesto ove svote razmjernog dijela invalidske mirovine određena je najniža mirovina, prema članku 31. stavku 1. tada važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 17/04, 92/05 , 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 19/13, 33/13, 148/13 i 92/14).

10. Iz potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Ureda za obranu S. B., KLASA: 561-01/09-01/03, URBROJ: 512M2-13201-09-184 od 24. kolovoza 2009. proizlazi da se tužitelju razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu od 6. veljače 1992. do 30. rujna 1992. i od 1. listopada 1992. do 15. studenog 1992. računaju kao poseban staž u dvostrukom trajanju.

11. Iz potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Ureda za obranu S. B. KLASA: 561-01/09-01/13, URBROJ: 512M2-13201-09-1080 od 24. kolovoza 2009 (obrazac BR-1) proizlazi da je tužitelju priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u skladu s člankom 2. stavkom 1. tada važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

12. Iz potvrde Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, KLASA: 562-01/09- 0003/46, URBROJ: 519-04/5-2-09-2 od 30. prosinca 2009. razvidno je da je tužitelj evidentiran u Registru hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i da ima ukupno 284 dana borbenog sektora.

13. Tužitelj je 21. rujna 2020. podnio zahtjev za ponovnim određivanjem razmjernog dijela invalidske mirovine na osnovu naknadno utvrđenog statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata - dragovoljca prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17 i 98/19 – dalje: ZOHBDR).

14. Prema članku 5. stavku 1. ZOHBDR-a dragovoljac iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. Sukladno članku 5. stavak 2. ZOHBDR-a dragovoljac iz Domovinskog rata je i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora: a) najmanje 30 dana u razdoblju od 5.kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. ili b) najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 31.prosinca 1995. (članak 5. stavak 2. ZOHBDR-a).

15. Prema članku 5. stavku 4. ZOHBDR-a status dragovoljca iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje se potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje Ministarstvo obrane.

16. Iz spisu tuženika priloženog rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/1-561-01/19-01/835, URBROJ: 512M2-76-20-15 od 19. ožujka 2019., proizlazi da je istim odbijen zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata za razdoblje pripadnosti VP 1099 Slavonski Brod od 6. veljače 1992. do 30. rujna 1992. godine, te za razdoblje pripadnosti VP 2130 Slavonski Brod od 1. listopada 1992. do 15. studenog 1992.

17. U navedenom rješenju od 19. ožujka 2019. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, kao nadležno javnopravno tijelo utvrđuje da je tužitelju status hrvatskog branitelja za razdoblja od 6. veljače 1992. do 30. rujna 1992. i od 1. listopada 1992. do 15. studenog 1992. priznat na temelju sudjelovanja u pričuvnom sastavu, uslijed čega nije ispunjena pretpostavka propisana odredbom članka 5. stavak 1. ZOHBD-a o sudjelovanju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora.

18. Pri tome valja istaknuti da tuženik nije niti ovlašten samostalno utvrđivati statuse hrvatskog branitelja dragovoljca.

19. U odnosu na eventualne nepravilnosti rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/1-561- 01/19-01/835, URBROJ: 512M2-76-20-15 od 19. ožujka 2019. valja istaknuti da je tužitelj bio ovlašten u predmetnom upravnom postupku izjavljivati pravne lijekove, odnosno tražiti odgovarajući ispravak prema odredbi članka 104. ZUP-a.

20. Također valja istaknuti i da odgovarajuće potvrde javnopravnih tijela uživaju pretpostavku istinitosti.

21. Sukladno odredbi članka 139. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019) novo rješenje donijet će se i kada se sazna za nove činjenice koje utječu na pravo korisnika mirovine, a koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja ili u slučaju kada je upravni sud zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište.

22. S obzirom da iz rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-561-01/19-01/835, URBROJ: 512M2-76-20-15 od 19. ožujka 2019. proizlazi da tužitelju nije priznat status hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata, pravilno je prvostupanjsko tijelo odbilo predmetni zahtjev tužitelja, odnosno pravilno je tuženik odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, jer tužitelj nije dokazao postojanje novih činjenica koje bi utjecale na njegovo pravo kao korisnika mirovine koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja, niti je sud u ovoj upravnoj stvari zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište.

23. Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 57. stavak 2. ZUS-a sud je osporavano rješenje (kao i prvostupanjsko rješenje) ocijenio zakonitim i donio odluku kao u toč. I. izreke ove presude.

24. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

U Osijeku 22. kolovoza 2022.

Sutkinja

Blanka Sajter v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).