REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 4 Us I-529/2022-9

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja V. G. iz S. B., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, Ilica 256B, Zagreb, OIB: 52634238587, radi stegovnog prijestupa, 22. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda KLASA: UP/I 805-12/19-05/123, URBROJ: 512-21-22-61 od 1. travnja 2022.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 7.500,00 kn (slovima: sedam tisuća pet stotina kuna) u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I 805-12/19-05/123, URBROJ: 512-21-22-61 od 1. travnja 2022., tužitelj je proglašen odgovornim što je, nakon što je vojnikinju L. B., s kojom se nalazio na stražarskom osiguranju vojarne 7. brigadijske brigade – P. u V. u periodu od 2. do 9. siječnja 2019., bez njezinog znanja mobilnim uređajem fotografirao kako leži na krevetu, dana 3. lipnja 2019. na VP G. navedenu sliku pokazao vojniku K. P. i vojniku A. J., uz neprikladne komentare, a što je kod nje izazvalo povredu dostojanstva, dakle, postupio na način kojim se vrijeđa dostojanstvo osobe po spolu, čime je počinio stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. točke 23. Zakona o oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., dalje: Zakon) pa mu je na temelju članka 181. stavka 1. točke 3. Zakona izrečena stegovna kazna, jednokratna novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kn. 2. Navedeno rješenje doneseno je u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj: 3 Us I-803/2021-9 od 23. veljače 2022. kojom je utvrđeno da izreka osporavanog rješenja nije pravilna u činjeničnom opisu, i to iz razloga jer se navodi da je tužitelj fotografirao vojnikinju L. B. u periodu od 2. do 9. siječnja 2019. dok se nalazio na stražarskom osiguranju VSK V. u V., međutim iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da je fotografija nastala u istom razdoblju, ali kada je tužitelj obnašao stražarsko osiguranje vojarne 7. gardijske brigade – P. u V. Sud je utvrdio da je to dovelo do situacije da su izreka osporavanog rješenja (koja tužitelju nameće odgovornost za stegovni prijestup) i obrazloženje izrekom utvrđene odgovornosti tužitelja proturječni, a rješenje tuženika arbitrarnim.

3. Tužitelj u tužbi osporava počinjenje stegovnog prijestupa te prigovara što tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje u ponovnom postupku u skladu s odredbom članka 30. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Tvrdi da je u predmetnom postupku nastupila zastara 28. listopada 2021. i da je postupak trebalo obustaviti, pozivom na propisano člankom 186. stavkom 2. Zakona jer postupak nije završen u roku od dvije godine od dana pokretanja. Predlaže Sudu saslušati tužitelja te po provedenom postupku poništiti osporavano rješenje tuženika i naknaditi tužitelju trošak upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te u vezi tužbenih navoda ističe kako u provedbi presude ovoga Suda nije bilo potrebno održati usmenu raspravu već se utvrđenu povredu moglo otkloniti i bez njezinog provođenja. U vezi prigovora zastare navodi da tuženik na istu pazi po službenoj dužnosti te da ista nije nastupila jer prema članku 185. stavku 3. Zakona prema kojem se stegovni postupak pokreće podnošenjem stegovne prijave, a prema članku 186. stavku 2. Zakona, se isti mora završiti u roku od dvije godine od dana pokretanja. Navodi da uvidom u stegovnu prijavu zapovjednika 2. oklopno- mehanizirane bojne P., pukovnika S. J. KLASA: 805-12/19-04/7, URBROJ: 1113-08-19-3 od 28. listopada 2019. je utvrđeno da je ista zaprimljena na Vojnostegovnom sudu 7. studenoga 2021., a kojim danom je pokrenut stegovni postupak protiv tužitelja. Navodi da je stegovna odgovornost tužitelja utvrđena rješenjem donesenom na usmenoj raspravi održanoj 19. svibnja 2021. te je proglašen odgovornim radi počinjenja stegovnog prijestupa iz članka 175. stavka 3. točke 23. Zakona i izrečena mu je stegovna kazna, čime je okončan postupak pred Vojnostegovnim sudom koji je trajao 18 mjeseci i 21 dan. Navodi da je to rješenje poništeno presudom ovoga Suda i predmet vraćen na ponovni postupak u kojem je doneseno novo, ovdje osporavano rješenje od 1. travnja 2022., pa je ponovljeni postupak trajao dodatna 23 dana. Time smatra da je ukupni postupak trajao manje od 20 mjeseci, da zastara stegovnog postupka nije nastupila, a da u prilog tome ide i činjenica što Upravni sud nije obustavio postupak radi nastupa zastare, pri čemu se poziva na članak 88. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima. Smatra da je odlučno ono vrijeme koje protekne dok je u tijeku i vodi se stegovni postupak na Vojnostegovnom sudu, a ne i no vrijeme kada isti više nije u tijeku te se ne vodi. Slijedom navedenoga, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Tužitelj u podnesku od 18. srpnja 2022. ponavlja navode tužbe te u vezi nastupa zastare i tvrdnji tuženika navodi da su iste nejasne, neosnovane te proturječne i da tumači zakon po vlastitom nahođenju. U bitnome navodi da je neovisno o primitku stegovne prijave na Vojnostegovni sud, relevantan trenutak podnošenja stegovne prijave, a koji trenutak se smatra pokretanjem stegovnog postupka u skladu s odredbom članka 185. stavka 2. i članka 186. stavka 2. Zakona. U konkretnom slučaju se radi o prijestupu koji datira iz razdoblja od 2. siječnja 2019. do 9. siječnja 2019., a postupak je nesporno pokrenut povodom stegovne prijave zapovjednika 2. oklopno- mehanizirane bojne P. pukovnika S. J. KLASA: 805-12/19- 04/7, URBROJ: 1113-08-19-3 od 28. listopada 2019. Poziva se na propisano člankom 40. stavkom 3. ZUP-a koji predviđa da se postupak smatra pokrenutim kada službena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka po službenoj dužnosti. U vezi tvrdnji tuženika da je za nastup zastare odlučno samo ono vrijeme koje protekne dok je u tijeku i vodi se stegovni postupak na Vojnostegovnom sudu, navodi da niti jedan propis u Republici Hrvatskoj ne poznaje takav tijek zastare, a da Zakon propisuje zastaru u članku 186. stavku 2. koja je primjenjiva i kao takva jasna. Navodi i da je stegovni postupak utemeljen na fotografiji koja kao materijalni dokaz uopće ne postoji, niti ju je vidjela osoba kod koje je navodno došlo do povrede dostojanstva i časti. Predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troška za podnesak od 2.500,00 kn.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 17. kolovoza 2022. kod ovoga Suda održana je javna rasprava u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. i članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, a kako bi se svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora. Na raspravu je pristupio zamjenik opunomoćenice tužitelja koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 18. srpnja 2022. i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja. Ujedno je zatražio trošak upravnog spora na ime sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, sastava podneska od 20. siječnja 2022. u iznosu od 2.500,00 kn, pristupa ročištu u iznosu od 2.500,00 kn te pristupa ročištu za objavu u iznosu od 2.500,00 kn.

7. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Iz spisa tuženika proizlazi da je zapovjednik 2. oklopno-mehanizirane bojne P. podnio protiv tužitelja stegovnu prijavu, KLASA: 805-12/19-04/7, URBROJ: 1113-08-19-3 od 28. listopada 2019.

Prema prijamnom žigu na toj prijavi, razvidno je da je ista zaprimljena kod Ministarstva obrane, Vojnostegovnog suda 7. studenoga 2019.

Stoga su nejasni i neosnovani navodi tuženika iz odgovora na tužbu da je ta prijava zaprimljena 7. studenoga 2021. i da je tim danom pokrenut stegovni postupak protiv tužitelja.

9. Prema članku 185. stavku 3. Zakona, stegovni postupak zbog stegovnog prijestupa pokreće se podnošenjem stegovne prijave nadređene osobe na dužnosti zapovjednika bojne, njoj ravne ili više razine i ovlaštene službene osobe vojne policije, a vodi Vojnostegovni sud.

10. Da se postupak smatra pokrenutim podnošenjem stegovne prijave, a što je konkretno 7. studenoga 2019., proizlazi i iz članka 40. stavka 3. ZUP-a, prema kojem kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti, smatra se pokrenutim kad službena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka po službenoj dužnosti.

11. Dakle, predmetni postupak zbog stegovnog prijestupa pokrenut je nesporno 7. studenoga 2019. podnošenjem stegovne prijave.

12. U vezi nastupa zastare stegovnog postupka, člankom 186. stavkom 2. Zakona, propisano je da pokretanje stegovnog postupka zbog stegovnog prijestupa zastarijeva nakon isteka 12 mjeseci od dana kada je nadređena osoba postavljena na dužnost zapovjednika bojne, njoj ravne ili više razine saznala za stegovni prijestup, ali najkasnije u roku od dvije godine od izvršenog prijestupa, a postupak se mora završiti u roku od dvije godine od dana pokretanja.

13. Budući da iz navedenoga proizlazi da postupak mora biti završen u roku od dvije godine o dana pokretanja, proizlazi da je do 7. studenoga 2021. predmetni stegovni postupak morao biti završen.

14. Vojnostegovni sud je u ponovljenom postupku osporavano rješenje o stegovnoj odgovornosti tužitelja donio 1. travnja 2022., dakle u vrijeme kada je već po službenoj dužnosti trebao utvrditi nastup zastare vođenja tog postupka jer isti nije okončan u predviđenom razdoblju od dvije godine prema članku 186. stavku 2. Zakona.

15. Pri tome tuženik pogrešno smatra da je Upravni sud tijekom vođenja spora koji je prethodio trebao u skladu s odredbom članka 88. stavka 2. ZUS-a obustaviti postupak kad prestanu postojati pretpostavke za njegovo vođenje jer se navedena odredba odnosi na predviđeno postupanje i mogućnost obustave postupka od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti općih akata, a što nije konkretni upravni spor. Stoga je Sud u prethodnom postupku samo utvrdio nezakonitosti radi kojih je rješenje Vojnostegovnog suda o stegovnoj odgovornosti tužitelja poništio i vratio na ponovni postupak.

16. Iz navedenih razloga, tužitelj opravdano ističe prigovor zastare vođenja stegovnog postupka protiv tužitelja, a o kojoj zastari je tuženik trebao voditi računa po službenoj dužnosti, što je propustio učiniti.

17. Stoga je osporavano rješenje tuženika Sud ocijenio nezakonitim i poništio osporavano rješenje tuženika u skladu s odredbom članka 58. stavka 1. ZUS-a, te će o nastupu zastare vođenja postupka radi stegovnog prijestupa tuženik odlučiti u skladu s propisanim člankom 186. stavkom 2. Zakona kao lex specialis i odredbom članka 46. stavka 5. ZUP-a, prema kojem kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak.

18. Iz navedenih razloga bio je nepotrebno izvoditi dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem te je Sud na održanoj raspravi odbio taj dokazni prijedlog, pri tome imajući u vidu i odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti).

19. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 79. stavku 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. 20. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor, Sud je odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnoga spora odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa). Tako je tužitelju, u skladu sa zahtjevom za naknadu troška zatraženoga na ročištu održanom 17. kolovoza 2022., priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 23/1. Tarife) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak sastava podneska od 20. siječnja 2022. (Tbr. 23/1. Tarife) u iznosu od 2.500,00 kn te za zastupanje na raspravi 17. kolovoza 2022. (Tbr. 23/2. Tarife) u iznosu od 2.500,00 kn, odnosno ukupno priznati trošak iznosi 7.500,00 kn, dok tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 2.500,00 kn koji ne predviđa Tbr. 23. Tarife. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Osijeku 22. kolovoza 2022.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.