REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 4 Us I-523/2022-8

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja T. G. iz D., OIB:.., kojeg zastupa opunomoćenik N. N., odvjetnik u N. G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Z., OIB:…, kojeg zastupa službena osoba L. Š., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 22. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/22- 01/03, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 23. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/22-01/03, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 23. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe S. B. KLASA: UP/I-502-03/20-02/388, URBROJ: 338-12- 02-21-33 od 25. studenoga 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se, u točki I. izreke, tužitelju, ozljeda nastala dana 10. studenoga 2020. za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca P. g. d.o.o. iz P., šifra prema MKB-u: S01, S52.5, S68.2, S00.9 i S02.6 ne priznaje ozljedom na radu. Točkom II. izreke određeno je da se, u svezi navedenih ozljeda ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, a pod točkom III. izreke je riješeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužitelj tužbom osporava rješenje tuženika te navodi da se isto temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, na bitnim povredama upravnog postupka i na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Navodi kako tuženik bez ikakvog razloga i činjenične te pravne osnove utvrđuje da predmetna ozljeda ne predstavlja ozljedu na radu jer se ista nije dogodila odmah nakon završetka radnog vremena nego kasnije uvečer, što nije točno i ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Tvrdi kako je iz stanja spisa i dostavljene medicinske i druge dokumentacije vidljivo da je zadobio ozljedu na radu u smislu odredbe članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju pri tome uvažavajući njegovo zdravstveno stanje. Ističe kako se zaključci o kritičnim okolnostima ne mogu temeljiti na jednom dokazu koji pri tome nije vjerodostojan uvažavajući činjenicu kako ga je poslao u stanju šoka par dana nakon nastanka štetnog događaja. Navodi da se opis kritičnih okolnosti kako ih tuženik interpretira te uzima za utvrđene temelji na sadržaju SMS-a, nasuprot njegovom kazivanju kao i iskazu neposrednog svjedoka M. D. i to zajedno s ostalim okolnostima predmetnog događaja. Ističe kako, zanemarujući iskaz jedinog neposrednog očevica događaja i bez obrazloženja vrijednosne ocjene takvog iskaza, tuženik odlučuje o odlučnoj činjenici na način da iz iste proizlazi neosnovanost žalbe i nepostojanje ozljede na radu pri čemu se propušta obrazložiti kojim to dokazima tu činjenicu smatra utvrđenom. Nadalje, navodi kako se nabraja koji su sve dokazi provedeni, ali da ih tuženik ne stavlja u odnos s utvrđenim činjenicama čime je počinjena povreda pravila postupka povezana s pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem te povredom materijalnog prava na njegovu štetu. Tvrdi kako se zanemaruje vremenski i logički kontekst događaja, ali i činjenice na temelju kojih se mogao izvesti pravilan zaključak odnosno da je od završetka rada na gradilištu u 15,00 sati do trenutka liječničke pomoći u N. G., a povodom ozljeđivanja u mjestu D. proteklo 3 sata i 33 minute unutar kojeg je vremenskog razdoblja značajan dio svog vremena proveo na putu za N. G. sa svrhom ishođenja liječničke pomoći koja je izvršena u 18,30 sati. Predlaže Sudu provesti dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka po potrebi, traži trošak upravnog spora, te predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odnosno donio osporavano rješenje uvažavajući sve dokaze u pravilno provedenom upravnom postupku te na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo. Poziva se na odredbu članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te ističe kako je u provedenom postupku utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o nastanku ozljede uslijed skrivljenog ponašanja osiguranika, a koja je prouzročena izvan redovnog radnog vremena i koja nije nastala na radnom mjestu poslodavca P. g. d.o.o. P., pa time ozljeda tužitelja nije u vremenskoj niti u prostornoj povezanosti s nastankom ozljede i završetkom radnog vremena. Navodi da se predmetna ozljeda nije dogodila na redovnom putu budući se osiguranik nakon odrađenog posla i nakon radnog vremena samoinicijativno uputio u šetnju gdje je upao u otvorenu šahtu i pretrpio ozljede. Na temelju prepiske poruka s mobitela tužitelja utvrđeno je da je tužitelj poslije radnog vremena, nakon što je došao kući, prolazio kasnije uvečer kraj neograđenog otvorenog šahta i pao u njega. Smatra kako, s obzirom na skrivljeno ponašanje tužitelja i ozljedu koja je nastala izvan radnog vremena te koja nije nastala na radnom mjestu poslodavca, nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i priznavanje tužitelju ozljede na radu. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Iako uredno pozvana rješenjem od 7. lipnja 2022., zainteresirana osoba P. G. d.o.o. P., poslodavac tužitelja se nije uključila u spor.

6. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, Sud je 17. kolovoza 2022. održao javnu raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, te službene osobe tuženika u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Na održanoj raspravi su prisutni opunomoćenici stranaka ostali pri svim do tada iznesenim navodima. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je ostao kod dokaznih prijedloga iz tužbe, odnosno kod prijedloga za saslušanjem tužitelja, ali je stavio i nove dokazne prijedloge, i to za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu te medicinsko vještačenje i to na okolnosti iz tužbe, čemu se protivila službena osoba tuženika s obzirom da je u konkretnom slučaju sporno pravno, a ne medicinsko pitanje, te imajući u vidu ekonomičnost postupka.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13., 137/13. i 98/19.) ozljedom na radu se smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

9. Člankom 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se, u smislu ovog Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. Tučnjava na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti ili u vremenu dnevnog odmora, namjeno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2 aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odnos koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koji se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

10. Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20. i 2/22., dalje: Pravilnik), ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod koji je došlo do ozljeđivanja odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

11. Odredbom članka 37. Pravilnika, ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

12. U skladu s člankom 39. Pravilnika, u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radnu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima te odredbama Zakona i Pravilnika.

13. Odredbom članka 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14., 11/8/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Iz podataka spisa proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo 24. studenog 2020. zaprimilo zahtjev tužitelja radi priznavanja ozljede zadobivene 10. studenog 2020. pod šifrom dijagnoze ozljede prema MKB-u: S01, S52.5, S68.2, S00.9 i S02.6 za ozljedu na radu i pripadajuća prava.

15. U dostavljenom zahtjevu navodi se da je tužitelj kao radnik poslodavca P. g. d.o.o. 10. studenog 2020. pretrpio ozljedu na radu prilikom odlaska s posla što je posljedično rezultiralo podvrgavanjem stranke različitim liječničkim zahvatima, rehabilitacijskom procesu te otvaranjem bolovanja uslijed narušenog zdravstvenog stanja i privremene nesposobnosti za rad uslijed ozljede na radu.

16. Uvidom u specijalistički nalaz Odjela za opću kirurgiju, Opće bolnice Nova Gradiška od 10. studenog 2020. utvrđeno je da je pregled tužitelja obavljen 10. studenog 2020. u 18,33 sati. U istom je navedeno kako je tužitelj naveo da je pri izlasku iz auta stao nogom u otvoreni šaht te da je pri padu nastala probodna rana armaturnom žicom kroz Iijevu stranu lica u usnu šupljinu i da je pri tome slomio jedan ili više zubi, da ima bolove u lijevom ručnom zglobu kao i da nije bio u nesvijesti te da se sjeća događaja.

17. Dana 9. prosinca 2020. poslodavac tužitelja, P. G. d.o.o., je na zahtjev prvostupanjskog tijela dostavio očitovanje o okolnostima nastanka ozljede tužitelja u kojem navodi da mu je tužitelj toga dana rekao da je kasnije, nakon posla, išao negdje i pao u šaht, a to se ne smatra ozljedom na radu. Uz očitovanje, poslodavac tužitelja dostavio je izlist SMS komunikacije s tužiteljem u kojoj tužitelj navodi da je poslije radnog vremena kad je išao kući, kasnije navečer, prolazio kraj neograđenog šahta i pao u njega.

18. Iz očitovanja izabranog doktora opće prakse tužitelja, D. T., od 14. prosinca 2020. proizlazi da se tužitelj javio u ambulantu s nalazom hitne kirurške ambulante Opće bolnice Nova Gradiška te da mu je na temelju priloženog nalaza otvoreno bolovanje pod dijagnozom S52.5. S obzirom da se ozljeda, prema navodu tužitelja, dogodila tijekom obavljanja posla, tužitelj je upućen dostaviti od poslodavca obrazac za priznavanje ozljede na radu u ambulantu, no tužitelj to nije učinio. 19. Nadalje, u očitovanju od 5. siječnja 2021. tužitelj navodi da se predmetna nezgoda dogodila na način da je kao radnik poslodavca P. G. d.o.o. prilikom povratka s posla s radilišta iz P. 10. studenog 2020., u trenutku kada je izlazio iz automobila (kombija) stao nogom u otvoreni šaht i pao te je tom prilikom zadobio predmetnu ozljedu na radu. Predmetni šaht nije imao poklopac niti je bio označen a sve se zbilo u mjestu D., a nakon ozljeđivanja zatražio je liječničku pomoć.

20. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je 1. veljače 2021. donijelo rješenje KLASA: UP/I-502-03/20-02/388, URBROJ: 338-12-02-21-10 kojim se tužitelju ne priznaju dijagnoze S01, S52.5, S68.2, S00.9 i S02.6 ozljedom na radu nastalom dana 10. studenog 2020. na koje je tužitelj izjavio žalbu koja žalba je usvojena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-02/21-01/153, URBROJ: 338-01-06- 05-21-02 i predmet vraćen na ponovni postupak radi utvrđivanja svih okolnosti nastanka navedene ozljede, odnosno je li tužitelj svojim skrivljenim ponašanjem, izvan radnog vremena odnosno u vremenu u kojem nije obavljao radne aktivnosti prouzročio nastanak svoje ozljede.

21. Radi utvrđivanja navedenih činjenica pred prvostupanjskim tijelom 22. listopada 2021. je održana javna rasprava na kojoj su bili prisutni tužitelj i njegov opunomoćenik, predstavnik poslodavca M. S. i svjedok M. D.

22. U svom iskazu, predstavnik poslodavca, M. S., izjavio je da je za ozljedu saznao nakon radnog vremena kada je bio na seminaru. Naveo je i da tužitelj nije odmah rekao da se radi o ozljedi na radu te da je pitao tužitelja, a vezano za sporni SMS, u kojem tužitelj navodi da je kasnije, navečer, išao kući i pao u šaht, zašto je lagao o ozljedi.

23. Nadalje, svjedok M. D. je u svom iskazu izjavio da je dovezao kombi od firme do kuće kolege koji je izašao iz kombija. Izjavio je da je tužitelj izašao van i rekao kako će prošetati te se udaljio deset do petnaest koraka, a tamo su bili neki radovi, staza je bila uništena, bila je rupa u koju je pao i šipka mu se zabila u rebra nakon čega mu je izvukao šipku te ga odvezao na Hitnu. Tvrdi da su obojica išla s posla kada se dogodila ozljeda.

24. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je nakon izlaska iz službenog kombija krenuo kući koja se nalazila na udaljenosti oko 100 m. Naveo je da živi na adresi D., a da se ozljeda dogodila ispred kuće koja se nalazi na adresi D. Naveo je i da je poslodavca o ozljedi obavijestio nakon 2-3 dana kada je mogao razgovarati te da je sporni SMS u kojem je napisao da se ozljeda dogodila kasnije te večeri, kada je otišao prošetati, napisao nakon nekoliko dana te da je bio u šoku i nije znao što piše.

25. Uzimajući u obzir SMS komunikaciju između tužitelja i poslodavca te utvrđene činjenice u provedenoj usmenoj javnoj raspravi utvrđeno je da tužitelj navodi da je nakon radnog vremena kad je došao kući, kasnije navečer, prolazio kraj neograđenog otvorenog šahta i pao u njega. Tužitelj je kod liječnika opće prakse naveo da je ozljedu zadobio pri izlasku iz auta kada je pao u šaht, a kasnije, tijekom upravnog postupka je izjavio da je ozljedu zadobio nakon što je izašao iz službenog kombija i krenuo kući dok je svjedok naveo da je do ozljede došlo pri povratku s posla, kada je tužitelj izašao iz kombija i udaljio se od istog deset do petnaest koraka. Radno vrijeme toga dana bilo je do 15,00 sati a tužitelj i svjedok navode da su liječničku pomoć zatražili odmah nakon nastanka ozljede ali nisu sigurni u koje vrijeme su došli liječniku iako je iz specijalističkog nalaza Odjela za opću kirurgiju Opće bolnice Nova Gradiška vidljivo da je pregled obavljen dana 10. studenog 2020. u 18,33 sata, dakle, tri i pol sata nakon završetka radnog vremena.

26. Nadalje, utvrđena je i nedosljednost u izjavi tužitelja koji u SMS-u poslodavcu navodi da je nakon radnog vremena, kad je došao kući, kasnije navečer prolazio kraj neograđenog otvorenog šahta i pao u njega, a kasnije prijavljuje ozljedu na radu i tvrdi da se ozlijedio odmah nakon završetka radnog vremena pri povratku s posla kući, te da je odmah po nastanku ozljede u D., zatražio liječničku pomoć na Hitnom prijemu u Općoj bolnici Nova Gradiška.

27. Slijedom navedenog, pravilno su, prema shvaćanju ovoga Suda i prvostupanjsko tijelo i tuženik u osporavanom rješenju utvrdili da se u konkretnom slučaju radi o nastanku ozljede uslijed skrivljenog, odnosno nesavjesnog i neodgovornog ponašanja tužitelja izvan redovitog radnog vremena i koja nije nastala na radnom mjestu poslodavca tužitelja, a niti na redovnom putu s posla, uslijed čega navedena ozljeda tužitelja nije u vremenskoj niti u prostornoj povezanosti sa završetkom radnog vremena.

28. Stoga Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja za njegovim saslušanjem i jer je isti višekratno iskazivao tijekom upravnog postupka. Sud je odbio i na raspravi stavljene dokazne prijedloge za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu i medicinskog vještačenja jer istu nisu sadržani u tužbi usprkos obvezi prema članku 23. stavku 1. točki 8. ZUS-a. K tome, tužitelj nije niti obrazložio na koje okolnosti predlaže provesti ta vještačenja, a posebno što u konkretnom slučaju nisu sporne medicinske činjenice već se radi o pravnom pitanju.

29. Dakle, budući da je osporavano rješenje utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, tužbeni zahtjev je odbijen na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

30. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 22. kolovoza 2022.

Sutkinja

Valentina

Grgić

Smoljo,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).