Pr-1244/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. M., OIB: … , iz Z., zastupan po punomoćnici Z. B., odvjetnici u S., protiv

tuženika B. i. S. d.d., OIB: …iz S., zastupan po punomoćnici S. B., odvj. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 8. lipnja 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, a po objavi presude dana 22. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana bruto iznos od 6.239,60 kuna na ime izgubljene zarade sa zakonskom zateznom kamatom koja na:

- na iznos od 569,29 kuna teče od 16.5.2013. pa do isplate;

- na iznos 1.914,02 kuna teče od 16.6.2013 pa do isplate - na

iznos 2.434,18 kuna od 16.7.2013. pa do isplate

- na iznos 452,58 kuna koja teče od 16. rujna 2013. pa do isplate

- na iznos 700,28 kuna teče od 16. listopada 2013. pa do isplate

- na iznos 169,25 kuna teče od 16.studenog 2013. pa do isplate, dok se tužbeni zahtjev odbija za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 6.239,60 kn.

II.Nalaže se tuženiku naknaditi troškove postupka tužitelju u roku od petnaest dana u iznosu od 5.970,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GžR-1023/2020 od dana 23. ožujka 2022. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj Pr-703/2014 od 15. ožujka 2019., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj Pr-703/2014 od 26. ožujka 2019. , te rješenjem poslovni broj Pr-703/2014 od 7. rujna 2020., u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom III. izreke u odnosu na isplatu izgubljene zarade u iznosu od 9.139,79 kn, sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom i pod točkom

IV. u pogledu odluke o parničnom trošku, te je predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

2. U svojoj uputi viši sud između ostalog navodi da tuženik osnovano ističe da sud nije obrazložio zbog čega nije prihvatio vještačenje u dijelu u kojem je prikazan obračun izgubljene zarade kao razlike između prosječne zarade koju je tužitelj ostvarivao prije nezgode i naknade koju je ostvarivao za vrijeme bolovanje te da pobijana presuda u tom dijelu da nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, pravo radnika na naknadu štete u vidu izgubljene zarade primjenom navedenih odredaba pravnih normi da ovisi o tome je li bi tužitelj po redovnom tijek ustvari, dakle, da nije bilo ozljeđivanja, nastavio raditi kod tuženika na dosadašnjem radnom mjestu, pri čemu je teret dokaza na tužitelju da dokaže da bi po redovnom tijeku stvari ostvarivao plaću kao usporedni radnici. Iz priležećih lista usporednih radnika da proizlazi da im je uplaćivana i naknada za topli obrok, što da vještak nije odbio prilikom izračuna razlike plaća, kao niti minuli rad, a da je vidljivo i da redovni sati rada čak i između dva usporedna radnika nisu isti.

3. U nastavku postupka u dokaznom postupku sud je pregledao nalaz i mišljenje vještaka za knjigovodstvo i financije D. K. od 11. svibnja 2018.g., kao i dopunu vještačenja od 03. listopada 2018.g.

4. Na ročištu dana 8. lipnja 2022. tužitelj je uredio preostali dio tužbenog zahtjeva s osnova izgubljene zarade, te zatražio isplatu s osnova izgubljene zarade za vremenski period 23. travnja 2013. g. – 23.listopada 2013.g., u ukupnom iznosu od 6.239,60 kn, a sukladno dopuni vještačenja vještaka za knjigovodstvo i financije D. K. od 03. listopada 2018.g., zajedno sa zakonskom zateznom

kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos do isplate.

5.Među strankama u ovoj fazi postupka pravomoćno je utvrđena odgovornost tuženika kao poslodavca sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, u odnosu na sam nastanak predmetnog štetnog događaja odnosno predmetne ozljede na radu,

kada je tužitelj bio zaposlenik tvrtke B.- m.o.k. d.o.o. te je dana 23. travnja 2013.g. zadobio ozljedu na radu obavljajući poslove i radne zadatke, te tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelj na bilo koji način postupao nesavjesno odnosno da su ostvareni bilo koji zakonski razlozi za ekskulpaciju tuženika iz čl. 1067. ZOO-a.

6. Kao sporno ostala je visina zahtjeva tužitelja s osnova izgubljene zarade, u razdoblju od 23. travnja 2013., do 25. listopada 2013., kao i da li tužitelja pripada bruto ili neto iznos.

7.Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da je preostali tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. U svojoj dopuni vještačenja br. 18/18 od 03. listopada 2018.g. vještak za knjigovodstvo i financije D. K. između ostalog navodi da je mišljenja da izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od 23. travnja 2013.g. do 25. listopada 2013.g. kao razlika između prosječne zarade koju je tužitelj ostvarivao prije nezgode i naknade koju je ostvarivao za vrijeme bolovanja iznosi bruto 6.239,60 kn ili po mjesecima kako da je to prikazano u koloni broj 7. Tablice 3, odnosno neto 3.276,91 ili po mjesecima kako da je to prikazano u koloni broj 8. Tablice 3. koja je prilog dopune vještačenja.

9. Kako tužitelj u daljnjem tijeku postupka nije dokazao da bi po redovnom tijeku stvari ostvarivao plaću kao usporedni radnici te je sukladno uputi višeg suda precizirao tužbeni zahtjev sukladno dopunskom vještvu vještaka D. K. u

kojem je prikazan obračun izgubljene zarade kao razlika između prosječne zarade koju je tužitelj ostvarivao prije nezgode i naknade koju je ostvarivao za vrijeme bolovanja u bruto iznosu od 6.239,60 kn, valjalo je u cijelosti usvojiti u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Tužitelju je na dosuđene iznose priznata i zatezna kamata sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Na zatražene iznose izgubljene zarade tužitelju je zatezna kamata priznata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate, a kako je to prikazano u tablici br. 3. u koloni br. 7 ( list spisa 148) dopune vještačenja D. K., po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim

odnosima primjenom eskontne stope HNB koja je vrijedila

zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koje se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

11. Valjalo je odbiti zahtjev tužitelja s osnova kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. Naime, bruto plaća se sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi čl.15. st.3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i čl.17. st.3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/13. i 157/14.), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

12. U odnosu na prigovor tužene da tužitelja ne pripada izgubljena zarada u bruto iznosu nego u neto iznosu, sukladno stavu višeg suda, valja ponoviti da radnik ima pravo na naknadu razlike u bruto iznosu jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo na naknadu štete iz čl. 1085 . st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 55/05 I 41/08). Prema odredbi čl. 84. st. 4. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/17, 82/12 i 73 /13) plaćom se smatra plaća u bruto iznosu. Imovina koju radnik stječe radom je bruto plaća radnika koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa ako štetnik spriječi povećanje imovine oštečenika, šteta iznosi onoliko za koliko je za vrijeme nastanka štete tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje. Zato se visina štete utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika zbog čega je prigovor tuženika neosnovan.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ br. 148/09) VPS, te popisu punomoćnika tužitelja.

Tužitelju je priznat trošak : za sastav tužbe-100 bodova, za zastupanje na ročištu(Tbr.9.st.2 – 50%) : 9. lipnja 2015.g., 13. listopada 2015.g, 29. rujna 2016.g. , 30. ožujka 2017.g. , 13. rujna 2018.g. i 16. siječnja 2019.g. – za svako po 50 bodova, za zastupanje na ročištima: 16. siječnja 2016.g. , 7. ožujka 2016.g. , 6. lipnja 2016.g. , 1. prosinca 2016.g. , 18. rujna 2017.g. , 30. listopada 2017.g. 22. veljače 2018.g., 8. lipnja 2022., - za svako po 100 bodova, za pristup na ročište 26. siječnja 2017.g. - 25 bodova, za sastav podnesaka: 27. travnja 2016.g. 23. siječnja 2017.g. i

6. rujna 2018.g. – za svaki po 100 bodova, sastav žalbe – 125 bodova, što daje ukupno 1650 bodova ( vrijednost 1 boda s paušalom = 10 kn ) što daje iznos od 16.

500,00 kn. Tužitelju su priznati i troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 1.400,00 kn i troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, tako da je tužitelju ukupno priznati trošak 19.900,00kn. Kako je tužitelj po ocjeni u ovog suda cjeneći osnov i visinu uspio sa 65 %, a tuženik sa 35%, te kada se oduzme postotak tuženika koji je u ovom postupku uspio u manjoj mjeri, dobije se postotak od 30% u kom omjeru je tužitelju obistinjen priznati parnični trošak, što daje iznos od 5.970,00 kn.

Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Splitu, 22. kolovoza 2022.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.