Poslovni broj :7 UsI-340/2022-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mireli Valjan-Harambašić, te Ivani Nikolić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. K. iz G., , zastupanog po opunomoćeniku H. T., odvjetniku u R., ,protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb,A. Mihanovića 3, zastupanog po opunomoćeniku J. M., službenoj osobi, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 9. kolovoza 2022., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnimsporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), 18.kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/21- 03/00060000844, Urbroj: 341-99-06/2-21-9556 od 28. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/21-03/00060000844, Urbroj: 341-99-06/2-21- 9556 od 28. prosinca 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z. Klasa:

UP/I 141-02/21-03/00060000844, Urbroj: 341-24-06/2-21-15349 od 29. studenog 2021., kojim je odbijen zahtjev A, K,, ovdje tužitelja, pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, rođenog 14. siječnja 1965., za priznanje prava na invalidsku mirovinu, a koje rješenje je doneseno u izvršenju rješenja Središnje službe Klasa: UP/I-141-02/20-03/00060000844, Urbroj: 341-99-06/2-20-7846, broj spisa: 509542 od 8. listopada 2021.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika navodeći da je tuženik pogrešno i netočno utvrdio kako tužitelj nije osoba navedena u članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17, 98/19 i 84/21, dalje u tekstu ZHBDR), koju odredbu tužitelj i citira. Tako navodi da tuženik utvrđuje nespornim da je tužitelju kao pripadniku OS HVO-a, hrvatskom državljaninu, pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja i po osnovi bolesti, a što da je u skladu sa gore citiranom zakonskom odredbom, te mu se, stoga, sukladno zakonu, ima priznati pravo na invalidsku mirovinu.

3. Utoliko, da ta nesporna, odlučna činjenica mora biti uzeta u obzir, te da ista treba biti tumačena u smislu odredbe članka 142. stavak 1. i 2. ZHBDR-a u korist tužitelja. Ističe kako je tužitelj nesporno priznati ratni vojni invalid HVO-a po osnovu ranjavanja i bolesti, a što je sve utvrđeno pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne Hercegovine, upravo kako to propisuje ZHBDR-a, stoga smatra da ispunjava sve uvjete iz članka 142. ZHBDR-a za priznanje prava na invalidsku mirovinu. Ustvrdio je da tuženik nije pravilno primijenio zakon kada je odbio zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu, jer da je u kontekstu pravilne primjene predmetne zakonske odredbe zanemario odlučnu činjenicu, odnosno da istu nije cijenio na zakonit način. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i da tužitelju prizna pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova upravnog spora, koje troškove je zaključno popisao na raspravi održanoj kod ovog suda 9. kolovoza 2022.

4. Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana. Osporavano rješenje doneseno je u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Tužitelju je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini prestao status ratnog vojnog invalida od 1. svibnja 2009., te tužitelj od tog datuma nema utvrđen status ratnog vojnog invalida. Zbog navedenog tuženik je utvrdio da je pobijanim prvostupanjskim rješenjem pravilno utvrđeno da tužitelj nije ratni vojni invalid HVO-a po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, te da nije ratni vojni invalid HVO-a od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, odnosno, pobijanim rješenjem je pravilno utvrđeno da nije osoba navedena u članku 142. ZHBDR-a. Slijedom navedenog, osporavano rješenje na zakonu je utemeljeno.

5. Sud je 9. kolovoza 2002. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu su pristupili zamjenik opunomoćenika tužitelja i opunomoćenik tuženika.

6. Zamjenik opunomoćenika tužitelja na raspravi je izjavio kako naknadno donesena rješenja od strane nadležnih tijela u Bosni i Hercegovini ne utječu na predmetno pravo tužitelja, jer se radi o stečenom pravu koje je tužitelj stekao na temelju pravomoćnog rješenja u Bosni i Hercegovini, a što je uvjet koji se traži člankom 142. ZHBDR. Ujedno je naveo da rješenje o stečenom pravu tužitelja u Bosni i Hercegovini nikada nije poništeno.

7. Sud je odbio prijedlog zamjenika opunomoćenika tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja u ovom upravnom sporu, kao suvišan, cijeneći da se relevantno činjenično stanje može utvrditi temeljem pisanih dokaza koji prileže spisu tuženika. Iz navedenog razloga Sud nije smatrao potrebnim niti provođenje dokaza saslušanjem svjedoka, koja imena svjedoka tužitelj nije niti dostavio tijekom upravnog spora.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora.

9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 10. Člankom 142. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

11. Člankom 142. stavkom 2. ZHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

12. Stavkom 3. istog članka ZHBDR-a propisano je da se pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

13. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 27. prosinca 2018. za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu primjenom članka 142. ZHBDR-a, te da je tužitelj postupajući po zaključku prvostupanjskog tijela od 9. travnja 2019. dostavio pravomoćno rješenje nadležnog tijela u Bosni Hercegovini, Službe za gospodarstvo, financije i pitanja branitelja Općine K., broj: 07-41-16/07 od 8. svibnja 2007., kojim je tužitelju priznat status ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% vojnog invaliditeta privremeno, po osnovi ranjavanja i bolesti zadobivene kao pripadnik OS HVO-a, počevši od 1.6.2005. pa do 30.4.2009.

14. Nadalje, iz podataka spisa razvidno je da je tužitelj hrvatski državljanin i da je bio pripadnik borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO-a), što među strankama nije niti sporno.

15. Spisu tuženika prileži obavijest nadležnog tijela u Bosni Hercegovini, Službe za društvene djelatnosti, opću upravu, imovinsko-pravne poslove, pitanja branitelja i civilnu zaštitu K., broj: 04/5-37-16/07 od 15. studenog 2021., u kojoj se navodi da je tužitelj izveden iz prava rješenjem Službe za gospodarstvo, financije i pitanja branitelja Općine K., broj: 07-41-16/07 od 28. srpnja 2009, uz pojašnjenje da je nalazom i mišljenjem Liječničke komisije za prvostupanjski postupak medicinskog vještačenja u Z. za pregled osoba obuhvaćenih Zakonom o pravima branitelja, članova njihovih obitelji broj: RVI-278/09 od 10. lipnja 2009., utvrđeno da vojni invaliditet tužitelja iznosi ispod 20%.

16. Uz navedenu obavijest dostavljena je preslika pravomoćnog rješenja Službe za gospodarstvo, financije i pitanja branitelja Općine K., broj: 07-41-16/07 od 28. srpnja 2009., kojim je tužitelju utvrđen prestanak statusa ratnog vojnog invalida po osnovu bolesti zadobivene kao pripadnik OS HVO, počevši od 1. svibnja 2009., jer se vojni invaliditet cijeni ispod 20% stalno, kao i preslika rješenja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata S., broj: UP-II-03-41-1669/09 od 2 studenog 2009., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv spomenutog rješenja od 28. srpnja 2009.

17. Spisu tuženika prileži preslika nalaza i mišljenja Liječničke komisije za prvostupanjski postupak u Z., broj: RVI-278/09 od 10. lipnja 2009., kojim je utvrđeno da vojni invaliditet tužitelja iznosi manje od 20%, uz obrazloženje mišljenja da navedene povrede kod tužitelja nisu ostavile morfoloških ili funkcionalnih ispada, uz konstataciju da se ne evidentira tegoba iz PTSP spektra, te je dostavljena i preslika nalaza i mišljenja Liječničke komisije za drugostupanjski postupak, kojim je potvrđeno da vojni invaliditet tužitelja iznosi manje od 20%.

18. Slijedom svega iznesenog, tuženik je pravilno utvrdio da je tužitelju pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u Bosni Hercegovini, Službe za gospodarstvo, financije i pitanja branitelja Općine K., broj: 07-41-16/07 od 28. srpnja 2009. prestao status RVI i to od 1. svibnja 2009., a od kojeg datuma tužitelj nema utvrđen status RVI u Bosni i Hercegovini.

19. Kako je sukladno odredbi članka 142. stavak 1. i 2. ZHBDR-a za priznanje prava na invalidsku mirovinu primjenom ZHBDR-a nužan preduvjet postojanja pravomoćnog rješenja nadležnog tijela Bosne i Hercegovine o priznatom statusu ratnog vojnog invalida (dalje. RVI) po nekoj od osnova propisanih stavkom 1. i 2. članka 142. ZHBDR- a, a u predmetnom upravnom postupku pravilno je utvrđeno da tužitelj nema priznat status RVI HVO BiH, to tužitelj ne ispunjava formalni uvjet za priznanje prava na invalidsku mirovinu u smislu primjene odredbe članka 142. stavak 1. i 2. ZHBDR-a.

20. Zaključno, navesti je da tužitelj pogrešno smatra kako mu je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u Bosni Hercegovini od 8. svibnja 2007. priznat status ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% vojnog invaliditeta trajno, jer je status RVI tužitelju bio priznat do 30. travnja 2009., a u obrazloženju istog navedeno je da je status RVI tužitelju bio priznat privremeno, pa utoliko neosnovano tužitelj smatra da je to rješenje valjalo poništiti. Ujedno, Sud napominje da je tužitelju rješenjem nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini bio priznat status RVI, pa se niti ne radi o kakvom (stečenom) pravu.

21. Stoga je po ocjeni ovog suda tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja, pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

22. Zbog navedenog je osporena odluka ocijenjena zakonitom pa je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a presuđeno kao u točki I. izreke presude.

23. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti snosi sve troškove u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a.

U Splitu, 18. kolovoza 2022.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku H. T., R.,

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3

- u spis.

Rj. Spis u kal 40 dana