REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 59 Pn-812/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. iz Š., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica T. S. S., odvjetnica u O. d. G.&P. iz Z., radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 14. lipnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice D. P., odvjetnika i punomoćnika tuženika B. P., odvjetnika, 22. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku A. o. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici K. B. iz Š., OIB: …, iznos od 8.700,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 4. prosinca 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu za iznos od 2.000,00 kn.

III. Nalaže se tuženiku A. o. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici K. B. iz Š., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 14.529,89 kn sa zateznim kamatama koje teku od 22. kolovoza 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika A. o. d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 13.875,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 26. ožujka 2019. navodi kako je 13. rujna 2018. u Š. u U. B. J. M. na kolniku parkirališta stradala kao

pješakinja u prometnoj nesreći koju je skrivio vozač osobnog vozila reg. oznake ŠI …. Navedeno vozilo u trenutku štetnog događaja bilo je osigurano kod tuženika. Ističe kako je u prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede zbog kojih joj je pružena liječnička pomoć. Trpjela je bolove i strah, a došlo je i do smanjenja opće životne i radne sposobnosti zbog čega trpi duševne bolove te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tijekom postupka navodi kako joj je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 7.200,00 kn. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 26. svibnja 2022. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.700,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Osporava da bi njegov osiguranik bio isključivo odgovoran te ističe doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru od 40% zbog nepropisnog kretanja na dan štetnog događaja. Ističe kako sud nije vezan presudom Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Pp p-1216/19 jer se u navedenom predmetu nije utvrđivala suodgovornost tužiteljice niti je u istom provedeno vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, kao niti kombinirano sudskomedicinsko i prometno vještačenje kako bi se utvrdio naletni položaj tužiteljice i način kretanja iste s obzirom na lokalitet zadobivenih ozljeda. Osporava visinu štete i tijek zateznih kamata.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu PU Šibensko-Kninske, PPP od 21. studenog 2018. (list 4-5), Presudu Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Pp P-1216/2019 od 29. siječnja 2019. (list 6-8), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 9-18), odštetni zahtjev (list 19-21), fotografije (list 39-44), situacijski plan prometne nesreće (list 55), fotografije dostavljene od strane PU Šibensko- Kninske, PPP (list 56), izvršen je uvid u predmet Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Pp P-1216/2019, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka N. C. i tužiteljice, zamolbeno putem Općinskog suda u Šibeniku (list 76-78), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Ž. R. (list 91-92), izvršen je uvid u zdravstveni karton tužiteljice (list 107-181), saslušan je vještak dr. Ž. R. (list 182-184), izveden je dokaz kombiniranim prometnim i sudskomedicinskimvještačenjem po vještacima dr. D. M. i dipl. ing. B. Š. (list 190-195 i 197-198), izveden je dokaz saslušanjem vještaka dipl. ing. B. Š. (list 212-213).

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), sud je našao tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja je nastala u štetnom događaju od 13. rujna 2018. kada je tužiteljica nastradala kao pješakinja u prometnoj nesreći i kojom prilikom je zadobila tjelesne ozljede.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Sporno je, je li osiguranik tuženika isključivo odgovoran za predmetni štetni događaja te postoji li doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi utvrđivanja okolnosti nastanka štetnog događaja izveden je dokaz saslušanjem svjedoka N. C. i t.. U svom iskazu svjedok N. C. navodi da je tog jutra izlazio s parkirališta te se kretao prema izlazu. Stavio je parkirnu kartu u uređaj kako bi se otvorila rampa i dok je to radio osjetio je neki udar i vidio je ženu koja mu je rekla da je udarila u retrovizor s desne strane. Ništa se nije vidjelo na retrovizoru. Pitao ju je li ozlijeđena, vidio je na ruci malo krvi, pitao je da li joj je nešto slomljeno, a ona je odgovorila da je sve u redu. Nakon dva sata dobio je poziv od policije da se žena nalazi na hitnoj. Navodi da je gospođu pri izlasku s parkirališta vidio da ona hoda negdje 200 metara prije izlaska i tamo gdje je ona prolazila nije bio prolaz za pješake. Vidio je tužiteljicu dok je hodala, obratio je pažnju i pazio je, ali gospođa je hodala je raširenih ruku i mahala i nije on nju udario već je ona rukom udarila u retrovizor. Navodi da se na tom parkiralištu ne može voziti brzo, jer su i s jedne i s druge strane parkirani automobili. Misli da se kretao brzinom od oko 10 km/h. Vrijeme je bilo sunčano, vruće, vidljivost je bila dobra. Staza na kojoj se nalazila tužiteljica je bila asfaltirana.

8. Tužiteljica u iskazu navodi da se nalazila na izlazu s parkirališta, stajala je i čekala sina da dođe po nju. U jednom je trenutku osjetila udar u lijevu ruku i od udarca je pala. Potom su došli hitna i policija. Navodi kako u trenutku nesreće nije hodala nego je stajala. Ne zna koji dio automobila osiguranika tuženika je udario u nju. Automobil ju je udario u rame te je zadobila povredu lijeve ruke, lijevog ramena i lakta, a zatim kako je pala na kamenje zadobila je povrede desne ruke i oba koljena.

9. Uvidom u presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pp P- 1216/2019 od 29. siječnja 2019. utvrđeno je da je istom osiguranik tuženika N. C. proglašen krivim što je 13. rujna 2018. u Šibeniku prilaznim kolnikom parkirališta kod željezničkog kolodvora u smjeru istoka upravljao osobnim vozilom na način da je na udaljenosti od 15 metara od izlazne naplatne rampe parkirališta otpočeo vršiti radnju obilaženja pješaka (ovdje tužiteljice), a da se prethodno nije uvjerio da istu može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu ili imovinu i ne vodeći pritom računa o položaju vozila, smjeru i brzini kretanja vozila, uslijed čega je desnim retrovizorom udario u ruku tužiteljicu koja se nalazila uz južni rub pristupnog kolnika tog parkirališta, uz plastični marker za razdvajanje prometnih tokova, dakle, prouzročio prometnu nezgodu sa osobom koja je zadobila lakše tjelesne ozljede na način da je upravljajući motornim vozilom u prometu na cesti poduzeo radnju vožnje obilaženja pješaka, a da se prethodno nije uvjerio da istu može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Također, proglašen je krivim što je nakon prometne nezgode koju je uzrokovao, napustio mjesto nezgode, a da nije obavijestio o nezgodi najbližu policijsku postaju i sačekao dolazak policijskih službenika. Time je počinio prekršaj iz čl. 43. st. 3., u vezi sa stavkom 2. i s primjenom čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama(''Narodne novine'' br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17), kao i prekršaj iz čl. 175. st. 5., u vezi sa stavkom 3. ZSPC-a te je kažnjen novčanom kaznom. Navedena presuda postala je pravomoćna 15. veljače 2019.

10. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, načina kretanja i naletnog položaja tužiteljice s obzirom na lokalitet zadobivenih ozljeda, kao i mogućnosti izbjegavanja nesreće od strane sudionika izveden je dokaz kombiniranim prometnim i sudskomedicinskim vještačenjem po vještacima dipl. ing. B. Š. i dr. D. M.. U svom nalazu i mišljenju vještak dipl. ing. B.

Š. navodi kako je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tuženika desnim bočnim retrovizorom došlo u kontakt s lijevom rukom tužiteljice u trenutku kada je vozilo svojim prednjim dijelom već za oko 1,6 - 1,8 m prošlo pored tužiteljice. U nastavku je došlo do rotacije tužiteljice oko uzdužne osi tijela u smjeru kretanja kazaljke na satu, a zatim je odbačena prema naprijed i udesno kad je pala na oštećeni dio pristupnog kolnika parkirališta. Nije moguće utvrditi naletnu brzinu vozila, tehnički je moguće da se vozilo cijelo vrijeme kretalo s iskaznih oko 10 km/h. Nije moguće utvrditi točno mjesto naleta. Prema skici policije do naleta je došlo na pristupnom kolniku parkirališta uz južni rub pristupnog kolnika, uz plastični marker za razdvajanje prometnih tokova. Vještak, nadalje, utvrđuje kako je varijanta odigravanja predmetnog štetnog događaja na način kako je to iskazivala tužiteljica tehnički moguća dok je varijanta osiguranika tuženika tehnički neprihvatljiva. Pristupni kolnik parkirališta širok je 4,50 m i namijenjen je za jednosmjerni tok prometa. Kako je širina vozila osiguranika tuženika s vanjskim retrovizorom 2,020 m, osiguranik tuženika je prilikom mimoilaženja s tužiteljicom imao dovoljno prostora da vožnjom bliže sjevernom rubu kolnika sigurno prođe pored tužiteljice i izbjegne štetni događaj. Tehnički je moguće da tužiteljica nije vidjela nailazak vozila osiguranika tuženika s obzirom da je u trenutku štetnog događaja vozilu bila okrenuta stražnjom ili lijevom bočnom, više stražnjom stranom tijela, to ista nije mogla reagirati da izbjegne ovaj štetni događaj. Da je i vidjela nailazak vozila, s obzirom da se nalazila uz plastični marker visine od oko 0,8 m, tužiteljica s obzirom na svoju životnu dob ne bi mogla prekoračiti marker i prijeći na parkirališni prostor prije mimoilaženja s vozilom osiguranika tuženika kako bi izbjegla štetni događaj.

11. U svom nalazu i mišljenju dr. D. M. navodi da je u nesreći došlo do kontakta između desnog retrovizora osobnog vozila u kretanju i ruke tužiteljice. Radilo s o naletu tipa bočnog okrznuća što znači da se tužiteljica u tom trenutku nalazila izvan gabarita vozila (ne računajući retrovizore). Uslijed naleta je tužiteljica bila odgurnuta, izgubila je ravnotežu i pala. Radilo se o padu na prednju, više desnu stranu tijela. Ozljede tužiteljice su pripisive njezinom padu na tlo, na hrapavu podlogu. Na tijelu tužiteljice nisu zabilježene ozljede koje bi se sa sigurnošću ili nekom vjerojatnošću mogle pripisati primarnom kontaktu s vozilom, a razlog tome je niska naletna brzina vozila. Nije moguće sa sigurnošću utvrditi kojom je rukom tužiteljica došla u kontakt s vozilom pa se ne može pouzdano odrediti naletni položaj. Međutim, vjerojatnije je da se radilo o lijevoj ruci, jer bi u tom slučaju bilo za očekivati da tužiteljica bude rotirana oko uzdužne osi tijela u smjeru kretanja kazaljki na satu i odbačena prema naprijed i u desno, a zadobivene ozljede podupiru upravo takav način i smjer pada. U toj varijanti tužiteljica bi uoči naleta bila smjeru nailaska vozila okrenuta svojom stražnjom stranom ili lijevom bočnom, više stražnjom stranom. Do naleta je moglo doći na način da je tužiteljica u tom trenutku stajala, ali je moguće i da se kretala hodom. Verzija prema kojoj bi tužiteljica kretnjom svoje ruke odlomila retrovizor vozila, nije prihvatljiva.

12. Tužiteljica nije prigovorila nalazima i mišljenjima vještaka prometne i sudsko-medicinske struke, dok je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju prometnog vještaka. Očitujući se na prigovore tuženika u svom usmenom iskazu vještak dipl. ing. B. Š. navodi da iz raspoložive dokumentacije nije moguće utvrditi okolnost da li je tužiteljica u trenutku štetnog događaja bila u kretanju ili je stajala. Za dinamiku odigravanja štetnog događaja bitniji je naletni položaj, a ne okolnost da li je tužiteljica stajala ili bila u kretanju. Navodi kako tužiteljica ozljedu lijevog ramena i lakta nije mogla zadobiti u kontaktu s retrovizorom vozila. Također, do ozljede lijeve ruke nije moglo doći niti uslijed mahanja s obzirom na položaj retrovizora.

13. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja vještaka prometne i sudskomedicinske struke jer su isti javni i neproturječni kako sami sebi tako i ostaloj dokumentaciji dostavljenoj u predmetni spis (predmet Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Pp p- 1216/19, dokumentacija dostavljena od strane PU Šibensko-Kninske, Postaje prometne policije).

14. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je stajala u trenutku štetnog događaja i da nije vidjela automobil prije kontakta, jer je njezin iskaz u skladu s dokumentacijom koja prileži u spisu, nalazima i mišljenjima vještaka prometne i sudsko-medicinske struke, a koji su se očitovali u pogledu dinamike predmetnog štetnog događaja te položaja i kretanja sudionika štetnog događaja. Također, njezin iskaz je u skladu i s izrekom presude Općinskog suda u Šibeniku od 29. siječnja 2019. u dijelu u kojem je opisan nastanak štetnog događaja i dinamika istog. Navedena presuda kao i nalazi i mišljenja vještaka prometne i sudsko- medicinske struke sačinjeni su na temelju utvrđenja PU Šibensko-kninske, Postaje prometne policije iz potvrde od 21. studenoga 2018., situacijskog plana i fotografija, a koja dokumentacija je sastavljena prilikom obavljanja očevida nakon predmetnog štetnog događaja.

15. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka N. C. jer je njegov iskaz suprotan rezultatima očevida koji je proveden nakon samog štetnog događaja, a čemu u prilog govori i činjenica da je osiguranik tuženika pravomoćno proglašen krivim za počinjene prekršaje. Način odigravanja prometne nezgode kako je to iskazao svjedok nije moguć što je izričito utvrdio vještak dipl. ing. B. Š.,

a koji nalaz i mišljenje je ovaj sud u cijelosti prihvatio. Također i vještak sudskomedicinske struke i vještak prometne struke otklonili su mogućnost da je tužiteljica ozljede zadobila uslijed mahanja rukama, kako je to iskazao osiguranik tuženika.

16. Na temelju svih izvedenih dokaza, a na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, kretanja tužiteljice, naletnog položaja i mogućnosti izbjegavanja nezgode od strane tužiteljice i osiguranika tuženika sud je utvrdio da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, jer se nije kretao na primjeren način, a s obzirom na činjenicu da se kretao po parkiralištu. Dakle, osiguranik tuženika radnju obilaženja pješaka poduzeo je na način da se nije uvjerio da tu svoju radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Kako je vidljivo iz fotografija mjesta događaja, tužiteljica se nije kretala nepropisno, jer na dijelu na kojem je došlo do prometne nezgode nema pločnika ili drugog obilježenog dijela ceste predviđenog isključivo za kretanje pješaka. Također, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke i iskaza tužiteljice, sud je utvrdio da je tužiteljica u trenutku prometne nezgode stajala, a istu nezgodu nije mogla izbjeći s obzirom na konfiguraciju ceste i činjenicu da je stajala uz marker koji odvaja prometne tokove i kojeg nije mogla zaobići, sve i da je vidjela nailazak vozila osiguranika tuženika. Stoga sud smatra da tužiteljica nije doprinijela nastanku štete, odnosno da ne postoji suodgovornost tužiteljice za predmetni štetni događaj.

17. Na okolnost visine tražbine tužiteljice izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Ž. R. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela ozljede: natučenje desne šake, natučenje desnog ramena, natučenje oba koljena. Vještak utvrđuje kako je tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 6 dana i manjeg u trajanju od 35 dana. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. Sekundarni strah bio je jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od 21 dan. Kod tužiteljice postoji ograničena pokretljivost desnog koljena uz bolnost prilikom dužeg stajanja, hodanja i penjanja po stepenicama. Vještak također navodi kako je radi ocjene smanjenja životne aktivnosti s obzirom na životnu dob tužiteljice potreban uvid u zdravstveni karton. Tužiteljici je tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od 2 sata dnevno kroz 15 dana te još 15 dana po 1 sat dnevno.

18. Nalazu i mišljenju je prigovorio tuženik u pogledu duljine i intenziteta trajanja bolova i straha, dok je tužiteljica, a s obzirom na navode vještaka u spis dostavila zdravstveni karton. U svom usmenom očitovanju vještak navodi kako je izvršio uvid u zdravstveni karton te je utvrdio da u istom prije predmetnog štetnog događaja nema podataka o tegobama i ozljedama lokomotornog sustava, a poglavito tegoba sa strane desnog koljena. Prvi zapisi o tegobama s desnim koljenom datiraju od dana predmetnog štetnog događaja i zabilježeni su u njezinom zdravstvenom kartonu. Uzimajući u obzir postojeću medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton, klinički pregled tužiteljice te njezinu životnu dob, vještak nalazi da je predmetni štetni događaj doveo do smanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice uslijed ozljede desnog koljena i to u omjeru od 3%. Očitujući se na prigovore tuženika, navodi da je između početka dostavljenog zdravstvenog kartona i dana štetnog događaja prošlo 12 godina u kojem razdoblju nema niti jednog podatka o bilo kakvim tegobama vezanim za liječenje desnog koljena. Da je tužiteljica imala tegobe sigurno je da bi u tom vremenskom razdoblju to bilo zabilježeno u zdravstvenom kartonu. Navodi kako u zdravstvenom kartonu postoji i podatak da se tužiteljica liječila i nakon 6. studenog 2019., jer je zabilježeno da je upućena na liječenje 21. studenog 2019. s dijagnozom da je kao pješak ozlijeđena u prometnoj nezgodi te je upućena na ambulantnu fizikalnu terapiju pa se stoga ne može raditi o privremenom smanjenju životne aktivnosti već trajnom. Smanjenje životne aktivnosti od 3% je takvog opsega da ne zahtijeva kontinuirano liječenje već eventualno povremenu fizikalnu terapiju. Navodi kako i natučenje koljena, neovisno o tome što nije došlo do prijeloma i operativnog zahvata, može dovesti do određenog stupnja smanjenja životne aktivnosti. Navodi kako je iz medicinske dokumentacije razvidno da je rađen i RTG desnog koljena koji nije opisao značajnije degenerativne promjene navedenog zgloba. S obzirom na dob tužiteljice sigurno je da postoje degenerativne promjene na zglobovima, a to je uzeto u obzir pri procjeni smanjenja životne aktivnosti te komparativnom mjerenju pokretljivosti oba koljena. Procjena smanjenja životne aktivnosti je obavljena uvidom u medicinsku dokumentaciju i kliničkim pregledom. Jedina objektivna dijagnostička pretraga je MR koljenog zgloba, ali ista nije indicirana niti učinjena kod tužiteljice.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Ž. R., jer je isti u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu te je isti dan nakon kliničkog pregleda tužiteljice te uvida u zdravstveni karton. Vještak je i svojim usmenim saslušanjem detaljno i iscrpno otklonio istaknute prigovore tuženika te u cijelosti ustrajao na svom nalazu i mišljenju. Iako je nakon usmenog očitovanja vještaka tuženik ustrajao na svojim prigovorima na nalaz i mišljenje te je predlagao provođenje novog medicinskog vještačenja, sud nije usvojio navedeni prijedlog tuženika. Naime, a kako to uostalom i tuženik navodi u podnesku od 26. travnja 2022., u medicinskoj dokumentaciji je zabilježeno da se tužiteljica žalila na bolnost desnog koljena te su ograničene kretnje desnog koljena utvrđene po pregledu fizijatra 27. rujna 2018. Također, a kako je to vještak izričito naveo, tužiteljica tijekom 12 godina prije štetnog događaja nije imala nikakvih tegoba s desnim koljenom, a koje bi bile zabilježene u zdravstvenom kartonu tužiteljice. S obzirom na to, sud zaključuje da je ozljeda desnog koljena, a koja je dovela do smanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Suprotno tvrdnjama tuženika iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka dr. D. M., nije isključeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu desnog koljena, a s obzirom da je taj vještak utvrdio da je tužiteljica odgurnuta, izgubila ravnotežu i pala i to na prednju, više desnu stranu tijela, a da su ozljede tužiteljice pripisive padu na tlo, na hrapavu podlogu. Vještak također navodi da zadobivene ozljede podupiru takav način i smjer pada tužiteljice, a to je naprijed i u desno. Pri takvoj dinamici odigravanja štetnog događaja sud zaključuje da je tužiteljica mogla zadobiti opisano natučenje desnog koljena, a koje je kod tužiteljice s obzirom na njezinu životnu dob izvjesno dovelo do smanjenja životne aktivnosti koje je utvrdio vještak kirurg dr. Ž. R.

20. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

21. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo u obzir obrazložene kvalifikatorne okolnosti i to utvrđenu jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih boli, vrstu i lokalitet ozljeda, utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha, kao i duševne boli uslijed smanjenja životne aktivnosti, te je sud našao da sve činjenice i okolnosti slučaja, osobito imajući na umu dob tužiteljice i težinu zadobivenih ozljeda, opravdavaju dosuđenje iznosa od 15.000,00 kuna kao pravične novčane naknade.

22. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, tužiteljici za 45 sati potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijenama sata najniže plaćene kategorije rada, sud smatra primjerenom cijenu sata u iznosu 20,00 kuna (čl. 223. ZPP-a) pa tužiteljici pripada pravo na tu naknadu u iznosu 900,00 kuna. Stranke su se na ročištu održanom 18. studenog 2019. usuglasile da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

23. Slijedom svega navedenog sud je našao da tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 15.000,00 kn te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 900,00 kn, dakle ukupno 15.900,00 kn, a koju joj je štetu dužan naknaditi tuženik. Kako je tuženik u mirnom postupku tužiteljici isplatio iznos od 7.200,00 kn, tužiteljici je dosuđen daljnji iznos od 8.700,00 kn. Tužbeni zahtjev u preostalom dijelu i to za iznos od 2.000,00 kn, valjalo je odbiti kao neosnovan (točka I. i II. izreke).

24. Tužiteljici je na iznos od 8.700,00 kn (neimovinska šteta i imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege) dosuđena zatezna kamata od 4. prosinca 2018., odnosno od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a u vezi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09; tako i VSRH u Rev-1770/15 od 11. travnja 2018.).

25. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužiteljica uspjela s 88,82% svog zahtjeva. U odnosu na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, uspjeh tužiteljice je 100%. Stoga sud ocjenjuje da je ukupno gledano tužiteljica u ovom postupku uspjela u omjeru od 94,41%, a tuženik s 5,59%, a kada se od postotka tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela u postupku oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u postupku, tada se utvrđuje da je preostali postotak 88,82%.

26. Prema vrijednosti predmeta spora od 10.700,00 kn (konačno postavljeni tužbeni zahtjev), odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 142/12, 103/14 i 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) i čl. 155. ZPP-a tužiteljici je valjalo priznati trošak odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova, sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podnesaka od 26. srpnja 2019., 7. svibnja 2021. i 26. svibnja 2022. u visini od 100 bodova, prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podnesaka od 5. travnja 2019., 10. lipnja 2020., 3. prosinca 2020. i 2. srpnja 2021. u visini 25 bodova prema Tbr 8/3 Tarife, zastupanja na ročištima održanim 18. studenoga 2019., 8. rujna 2020., 9. studenoga 2020., 18. listopada 2021. i 14. lipnja 2022. u visini 100 bodova za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 50 Tarife iznosi 10,00 kuna pa tužiteljici pripada iznos od 11.000,00 kuna uz PDV od 25% u iznosu 2.750,00 kuna i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 520,00 kn te na presudu u iznosu od 400,00 kn, odnosno ukupno 14.670,00 kn.

27. Sukladno uspjehu tužiteljice u sporu pripada joj pravo na naknadu navedenih troškova u iznosu od 13.029,89 kn, kojem iznosu valja pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, koji je tužiteljici dosuđen u cijelosti jer je isti bio neophodan za predmetni postupak pa ukupan trošak dosuđen tužiteljici iznosi 14.529,89 kn.

28. Stoga je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 14.529,89 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a (točka III. izreke).

29. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 13.875,00 kn odbijen je kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu, 22. kolovoza 2022.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćnici tuženika