REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-565/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja T. O., iz K., T. 28, kojeg zastupa opunomoćenica M. Š., odvjetnica u K., S. 14, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi obnove postupka - prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 22. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: UP/II-502-03/19-01/1138, URBROJ: 338-01-06-05-22-05 od 4. travnja 2022. godine.
II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da tužitelju T. O. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 3.125,00 (tri tisuće stotinu dvadeset pet) kuna / 414,76 eura (četiri stotine četrnaest eura i
*
sedamdeset šest centi) , PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.
r i j e š i o j e
Otkazuje se ročište za raspravu zakazano za 21. rujna 2022. kao bespredmetno.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/19-01/1138, URBROJ: 338-01- 06-05-22-05 od 4. travnja 2022. po službenoj je dužnosti obnovljen upravni postupak dovršen rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/19-01/1138, URBROJ: 338-01-06- 05-20-03 od 21. veljače 2020. te je potonje rješenje poništeno (t. I. izreke rješenja), poništeno je prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Karlovac, KLASA: UP/I-502-03/18- 02/455, URBROJ: 338-04-03-19-09 od 7. studenog 2009. (t. II.), te je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (t. III.). Predmetni upravni postupak obnovljen je slijedom kasnije zaprimljene dokumentacije, koja dovodi u sumnju je li konkretnu ozljedu tužitelj zadobio na radu. U obrazloženju rješenja tuženika od 4. travnja 2022. ujedno su iznesene upute prvostupanjskom tijelu koje je dokaze i radnje potrebno izvesti pri ponovnom rješavanju stvari.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke zbog razloga koji su tužitelju poznati. Kako je tužbeni zahtjev usvojen zbog drugih razloga (čl. 31. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), razlozi izneseni u tužbi ovdje se dodatno ne iznose. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika od 4. travnja 2022., uz dosuđenje troškova spora u iznosu od 3.125,00 kuna (PDV uključen).
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, pri navodima osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. U osporavanom rješenju citirane su mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19), i drugih posebnim propisa ne ovome upravnom području. Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.
6. Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku (čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Konačno rješenje iz članka 123. stavka 1. ZUP-a ovdje je rješenje tuženika od 21. veljače 2020. godine.
7. Odredbe članka 126. stavaka 3. i 4. ZUP-a, vezane uz pokretanje upravnog postupka, glase:
(3) Ako nadležno tijelo ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili po službenoj dužnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena.
(4) Kad je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu je ubrzanja postupka, nadležno će tijelo, čim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje postupka koje se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta.
8. Uz netom citirane norme, za rješavanje ovog spora ključan je članak 127. stavak 1. ZUP-a, u okviru uređenja rješenja o obnovi postupka. Taj članak glasi:
Nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.
9. Ako javnopravno tijelo po službenoj dužnosti utvrdi utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti ili odmah poduzima radnje postupka koje je potrebno obnoviti. Javnopravno tijelo može poništiti ili ukinuti prijašnje konačno rješenje tek ako rezultati obnove postupka upućuju na to da upravnu stvar potrebno riješiti drukčije. U tom slučaju javnopravno tijelo ujedno rješava upravnu stvar.
10. Sud je suglasan da naknadno dostavljena dokumentacija, na koju se pozvao tuženik, a tužitelju je poznata, može činiti razlog za obnovu postupka, tj. za donošenje rješenja o dopuštanju obnove postupka ili za poduzeti onih radnji postupka koje se imaju obnoviti bez donošenja posebnog rješenje kojim se obnova dopušta, neposredno ili putem prvostupanjskog tijela. Tuženik, međutim, nije bio ovlašten poništiti ranije drugostupanjsko ni prvostupanjsko rješenje kojim je riješen stvar prije negoli budu izvedeni dokazi i poduzete radnje koje sâm tuženik smatra nužnima izvesti odnosno poduzeti. Po provedbi tih dokaza i radnji, te ovisno o rezultatima njihova izvođenja, tuženik će biti ovlašten donijeti neku od odluka iz članka 127. stavka 1. ZUP-a.
11. Donošenjem osporavanog rješenja od 4. travnja 2022. tuženik je, dakle, na štetu tužitelja, počinio bitnu povredu postupka, bez osnove (ili u najmanju ruku preuranjeno) interveniravši u konačno, izvršno i pravomoćno rješenje kojim je dotična upravna stvar riješena favorabilno za tužitelja. Uzgredno, to ima dodatne pravno neutemeljene implikacije. Naime, donošenjem rješenja o dopuštanju obnove postupka odgađa se odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena, dok se poništavanje ranijeg rješenja ima za stranku bitno nepovoljniji učinak poništavanja svih pravnih posljedica koje je rješenje proizvelo.
12. Sukladno prethodnom, poništeno je osporavano rješenje tuženika od 4. travnja 2022. godine. Sud nije utvrdio da nije bilo razloga za pokretanje postupka obnove, pa taj postupak nije obustavio (čime bi sam riješio stvar), već je predmet, uzevši u obzir prirodu stvari, vratio tuženiku na ponovni postupak (čl. 58. st. 1. ZUS- a).
13. U izvršenju ove presude tuženik će nastaviti postupak obnove pravilnom primjenom odredaba članaka 126. i 127. ZUP-a, u kontekstu mjerodavnih odredaba materijalnog prava. Ako ocijeni da rezultati obnove postupka ne idu u prilog tužitelju, o tome će, prije donošenja novog rješenja, tuženik omogućiti tužitelju izjašnjenje. Tuženik je u nastavku postupka vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda (čl. 81. st. 2. ZUS-a).
14. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18).
15. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), u okviru troškovnika tužitelja iskazanog u tužbi, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koju tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (2.500,00 kn), što uvećano za PDV iznosi 3.125,00 kuna. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a).
16. Sud može donijeti presudu bez rasprave kada je rasprava zakazana, ali još nije otvorena. Rasprava u ovome sporu nije otvorena, pa je, pri donošenju presude bez rasprave, trebalo otkazati zakazano ročište za raspravu.
U Rijeci 22. kolovoza 2022.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. i II. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS-a).
Protiv točke III. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Protiv rješenja žalba nije dopuštena (čl. 67. st. 1.).
