REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 15 Pž-2878/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja Kuk Co d.o.o., OIB 13499280737, Zagreb, Dragutina Albrechta 24, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić-Gradu, Savska 28, protiv tuženika SĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik sada odjavljenog Autoprijevozničkog obrta „[obrt]“, kojeg zastupa punomoćnica Martina Tončić-Bota, odvjetnica u [adresa], radi iznosa od 14.366,04 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-146/2021-11 od 15. travnja 2022., 19. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-146/2021-11 od 15. travnja 2022. u točki I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljeva žalba kao nedopuštena u odnosu na točku III. izreke presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-146/2021-11 od 15. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odlučio: I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ljerka Torbašinovića iz Čazme, poslovni broj Ovrv-1302/12 od 26. studenog 2012. kojim se nalaže tuženiku SĐ, iz [adresa], vl. sada odjavljenog [obrt] „E.V. TRANSPORT“, da tužitelju Kuk Co d.o.o., OIB 13499280737, Zagreb, Dragutina Albrechta 24, plati iznos od 14.366,04 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan. II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 19.812,50 kn, u roku od osam dana. III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 12.850,00 kn.

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da se radi o potraživanju iz trgovačkih ugovora, a kako je protekao zastarni rok od tri godine valjalo je usvojiti tuženikov prigovor zastare utuženog potraživanja tužitelja i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući je u cijelosti zbog - pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti ili podredno je ukinuti u cijelosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana u odnosu na točke I. i II. izreke pobijane presude; a u odnosu na točku III. izreke žalba je nedopuštena.

6. Prema odredbi čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), žalba je nedopuštena, između ostalog, i ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Točkom III. pobijane presude odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 12.850,00 kn. Tužitelj nema pravni interes pobijati odluku u dijelu kojim je tuženikov zahtjev odbijen. Zbog toga je valjalo na temelju čl. 367. ZPP-a riješeno kao u izreci.

7. Presuda je ispitana u dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu po čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. U ovoj pravnoj stvari žalbeni sud je prethodno već ukinuo odluku prvostupanjskog suda uz napomenu da u ponovljenom postupku sud treba utvrditi postoji li tražbina tužitelja prema tuženiku, ako postoji, koja bi bila njezina pravna i činjenična osnova, je li osnovan prigovor zastare te koji zastrani rok se ima primijeniti.

9. Navodi žalbe najvećim dijelom sadržajno osporavaju prvostupanjsku presudu s osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te se žalitelj upućuje da u sporovima male vrijednosti, odredba čl. 467. st. 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu čl. 370. ZPP-a, provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Odluku u sporovima male vrijednosti dopušteno je pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj u ovom postupku potražuje ukupan iznos od 14.366,04 kn.

11. Među strankama nije sporno da je na zamolbu tuženika tužitelj 23. lipnja 2009. namirio dug tuženikovog obrta prema GUMIIMPEX-GRP d.o.o. Varaždin u iznosu od 14.000,00 kn. Iz stanja spisa nadalje proizlazi da je tada Gumiimpex d.d. Varaždin bio dužan tužitelju 14.000,00 kn, a tužitelj tuženiku iznos od 4.543,28 kn. Između te tri strane sklopljena je kompenzacija od 23. lipnja 2009. na iznos od 14.000,00 kn. Na taj način je tužitelj zatvorio svoje potraživanje prema tvrtki Gumiimpex d.d. Varaždin, za iznos od 14.000,00 kn, podmirio svoj dug prema tuženiku u iznos od 4.543,28 kn dok se tuženik obvezao preostali iznos od 9.456,72 kn vratiti tužitelju u roku od 15 dana. Taj iznos nije podmiren pa tužitelj potražuje iznos od 14.366,04 kn i to 9.456,72 kn na ime neplaćene glavnice te 4.909,32 kn na ime obračunate kamate. Tuženik osporava potraživanje i obračun kamata tužitelja, ističe da je glavna tražbina tužitelja zastarjela, pa su tako zastarjele i obračunate kamate.

12. Iako prvostupanjski sud u obrazloženju pogrešno navodi da potraživanje tužitelja prema tuženiku nastalo sklapanjem navedene trojne kompenzacije od 23. lipnja 2009. to nije bilo od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke. Potraživanje tužitelja nastalo je 23. lipnja 2009. ali ne kompenzacijom već plaćanjem tuženikovog duga u iznosu od 14.000,00 kn prema GUMIIMPEX-GRP d.o.o. Sklapanjem navedene trojne kompenzacije tuženik je prijebojem podmirio tužitelju iznos od 4.543,28 kn koji je tužitelj dugovao tuženiku.

13. U odnosu na prigovor zastare, stranke su bile u međusobnom poslovnom odnosu iz trgovačkih ugovora, razmjene roba i usluga te se primjenjuje trogodišnji zastarni rok.

14. I žalitelj ističe da je u ovoj pravnoj stvari samo sporno da li se radi o zastari. Smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od pet godina jer se radi o zajmu, a ne u zastarnom roku od tri godine kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Žalitelj ističe da je on trgovačko društvo koje se bavi prodajom naftnih derivata te da posluje isključivo na način da mu se dug plaća novcem. Iz tih žalbenih navoda ne može se međutim zaključiti da stranke nisu bile u međusobnom poslovnom odnosu iz trgovačkih ugovora, razmjene roba i usluga.

15. Suprotno žalbenim navodima pravilno zaključuje prvostupanjski sud da su u navedenoj kompenzaciji sudjelovale samo osobe čije je poslovanje predmet trgovačkog prava, a zatvarane su usluge koje su izvršene u okviru djelatnosti koje su upisane u registar djelatnosti sudionika kompenzacije.

16. Pri tome se naglašava kako je prvostupanjski sud utvrdio da među stankama nije sporno da je tužitelj tuženiku za izvršenu uslugu prijevoza Mini-busom po računu broj 15/2009 od 23. ožujka 2009. dugovao iznos od 4.543,28 kn koji je predmetnom kompenzacijom podmiren, koju uslugu je za društvo tužitelja izvršio upravo obrt tuženika.

17. Stoga prvostupanjski sud osnovano zaključuje da su stranke u ovom predmetu bile u međusobnom poslovnom odnosu iz trgovačkih ugovora, razmjene roba i usluga pa se primjenjuje odredba čl. 228. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), za koja potraživanja je propisan zastarni rok od tri godine. Kako je prijedlog za ovrhu (tužba) podnesena 26. studenoga 2012., a tražbina tužitelja je nastala 23. lipnja 2009., pri čemu tužitelj nije dokazao prekid tijeka zastare, protekao je zastarni rok od tri godine to prestaje i tužiteljevo pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 214. st. 1. ZOO-a).

18. Pogrešno također žalitelj navodi da se u ranijoj ukidnoj odluci ovog suda u ovoj pravnoj stvari navodi da „u svakom slučaju ne proizlazi da bi se radilo o ugovoru o prometu roba i usluga …“. Točno je međutim da se u obrazloženju navodi :…“ u svakom slučaju zasad ne proizlazi da bi se radilo o ugovoru o prometu robe …..“ . To je obrazloženo u kontekstu da je za predmet spora potrebno ispitati prirodu poslovnog odnosa među strankama odnosno iz kojeg poslovnog odnosa potječe tužiteljeva tražbina, a što je u ponovljenom postupku prvostupanjski sud pravilno utvrdio.

19. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrdio, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio te koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

20. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03 – pročišćeni tekst) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

21. Zato je žalba tužitelja odbijena i potvrđena točka I. i II. izreke pobijane presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 19. kolovoza 2022.

Sudac

Mario Vukelić