Poslovni broj: Gž-316/2023-3

Poslovni broj: Gž-316/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B., OIB …, Z., zastupan po punomoćniku I. Ž., odvjetniku u S. B., protiv tuženice P. b. Z. d.d. OIB; …, Z.,  zastupana po punomoćnici K. P., odvjetnici u O. društvu L. i p. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: 16 P-641/2021-30 od 20. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice P. b. Z. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: 16 P-641/2021-30 od 20. travnja 2023. pod točkama I. i II. izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice P. b. Z. d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom prvostupanjskog suda, odlučeno je:

 

"I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su, u Ugovoru o kreditu broj 9010640633 od 16. srpnja 2005., sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to:

Članak 1

„Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.000,00 CHF (slovima: dvadesettritisuće CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“

 

Članak 4

„4.1. Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,75 % (slovima: četiri cijelih sedamdesetpet posto) godišnje.

 

4.2. Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.06. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja) do 30.6. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima:tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.

 

4.3. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.“

 

II. Nalaže se tuženiku P. B. Z. d.d., Z., OIB: … da tužitelju A. B. iz Z., OIB: …, isplati u roku 15 dana preplaćeni iznos s osnova razlike u primijenjenom tečaju CHF iznos od 3.222,90 eura /24.282,78 kn1(slovima: tritisućedvjestodvadesetdvaeuraidevedesetcenti/dvadesetčetiritisućedvjestoosamdesetdvijekuneisedamdesetosamlipa) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15 % godišnje, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena koje teku po toj stopi od 1. rujna 2007. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila parije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na iznos od:

 

-        3,64 Eura/       27,43 kuna od 31.08.2005. godine pa do isplate,

-        3,44 Eura/       25,89 kuna od 30.09.2005. godine pa do isplate,

-        3,39 Eura/       25,53 kuna od 31.10.2005. godine pa do isplate,

-        3,64 Eura/       27,42 kuna od 30.11.2005. godine pa do isplate,

-        2,50 Eura/       18,81 kuna od 31.12.2005. godine pa do isplate,

-        2,00 Eura/       15,04 kuna od 31.01.2006. godine pa do isplate,

-        0,41 Eura/         3,09 kuna od 28.02.2006. godine pa do isplate,

-        7,65 Eura/       57,67 kuna od 31.10.2008. godine pa do isplate,

-        8,26 Eura/       62,21 kuna od 31.12.2008. godine pa do isplate,

-        9,72 Eura/       73,234 kuna od 31.01.2009. godine pa do isplate,

-      10,36 Eura/       78,06 kuna od 28.02.2009. godine pa do isplate,

-        8,35 Eura/       62,88 kuna od 31.03.2009. godine pa do isplate,

-        8,67 Eura/       65,29 kuna od 30.04.2009. godine pa do isplate,

-        6,04 Eura/       45,52 kuna od 31.05.2009. godine pa do isplate,

-        3,80 Eura/       28,64 kuna od 30.06.2009. godine pa do isplate,

-        4,30 Eura/       32,42 kuna od 31.07.2009. godine pa do isplate,

-        5,59 Eura/       42,14 kuna od 31.08.2009. godine pa do isplate,

-        5,45 Eura/       41,05 kuna od 30.09.2009. godine pa do isplate,

-        4,22 Eura/       31,77 kuna od 31.10.2009. godine pa do isplate,

-        6,52 Eura/       49,13 kuna od 31.11.2009. godine pa do isplate,

-        8,20 Eura/       61,80 kuna od 31.12.2009. godine pa do isplate,

-      10,91 Eura/       82,17 kuna od 31.01.2010. godine pa do isplate,

-      10,20 Eura/       76,87 kuna od 28.02.2010. godine pa do isplate,

-      13,69 Eura/     103,17 kuna od 31.03.2010. godine pa do isplate,

-      12,93 Eura/       97,42 kune od 30.04.2010. godine pa do isplate,

-      14,52 Eura/     109,43 kuna od 31.05.2010. godine pa do isplate,

-      25,09 Eura/     189,06 kuna od 30.06.2010. godine pa do isplate,

-      22,83 Eura/     172,05 kuna od 31.07.2010. godine pa do isplate,

-      28,93 Eura/     217,95 kuna od 31.08.2010. godine pa do isplate,

-      26,97 Eura/     203,19 kuna od 30.09.2010. godine pa do isplate,

-      22,82 Eura/     171,94 kuna od 31.10.2010. godine pa do isplate,

-      30,84 Eura/     232,38 kuna od 31.11.2010. godine pa do isplate,

-      40,83 Eura/     307,64 kuna od 31.12.2010. godine pa do isplate,

-      33,95 Eura/     255,76 kuna od 31.01.2011. godine pa do isplate,

-      36,44 Eura/     274,59 kuna od 28.02.2011. godine pa do isplate,

-      33,09 Eura/     249,30 kuna od 31.03.2011. godine pa do isplate,

-      33,59 Eura/     253,10 kuna od 30.04.2011. godine pa do isplate,

-      46,94 Eura/     353,67 kuna od 31.05.2011. godine pa do isplate,

-      47,84 Eura/     360,44 kuna od 30.06.2011. godine pa do isplate,

-      59,36 Eura/     447,23 kuna od 31.07.2011. godine pa do isplate,

-      53,77 Eura/     405,16 kuna od 31.08.2011. godine pa do isplate,

-      47,62 Eura/     358,76 kuna od 30.09.2011. godine pa do isplate,

-      46,85 Eura/     352,97 kuna od 31.10.2011. godine pa do isplate,

-      46,30 Eura/     348,85 kuna od 31.11.2011. godine pa do isplate,

-      49,01 Eura/     369,24 kuna od 31.12.2010. godine pa do isplate,

-      51,85 Eura/     390,68 kuna od 31.01.2012. godine pa do isplate,

-      52,07 Eura/     392,30 kuna od 29.02.2012. godine pa do isplate,

-      50,16 Eura/     377,92 kuna od 31.03.2012. godine pa do isplate,

-      51,10 Eura/     385,04 kuna od 30.04.2012. godine pa do isplate,

-      52,00 Eura/     391,76 kune od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- 2.054,25 Eura/15.477,72 kuna od 19.06.2012. godine pa do isplate,

kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.663,26 eura/ 12.531,83 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila parije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od 20. travnja 2023. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III. S viškom tužbenog zahtjeva od 721,42 eur /5.435,45 kn tužitelj se odbija."

 

2. Protiv te presude pod točkama I. i II. izreke pravovremeno je žalbu podnijela tuženica, a iz dijelom proturječnih navoda žalbe proizlazi da iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice.

 

4. Žalba tuženice nije osnovana.

 

5. Prvostupanjska presuda je u pobijanom dijelu ispitana u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) te je ovaj sud utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, a također u donošenju prvostupanjske presude u pobijanom dijelu nije niti počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati pa tako niti onih na koje ukazuje tuženica (pri čemu se tuženica pogrešno poziva na nepostojeću odredbu članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP). Pri tome valja navesti da je prvostupanjski sud u izreci pod točkom II. očitom pogreškom u pisanju brojeva jednog pojedinačnog iznosa od ispravno napisanih 9,72 eura kao protuvrijednost u kunama naveo iznos od 73,234 koju grešku u pisanju brojeva u svako doba može ispraviti.

 

6. Predmet zahtjeva o kojem je odlučeno prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba ugovora o kreditu broj 9010640633, kako su to navedene u izreci pobijane presude pod točkom I., sklopljenog između stranaka, kojim je tuženica, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, odobrila iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF kreditora na dan korištenja kredita (dalje: ugovor o kreditu), koji je ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen, budući da je odredbom članka 4. ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke o kreditiranju građana, koja na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosi 4,75% godišnje te je bila ugovorena i valutna klauzula u švicarskim francima, kao i isplata razlike u tečaju valute CHF, jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu.

 

7. Ocjenjujući osnovanim zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima i na ugovaranje promjenjive kamatne stope, prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima (isplata razlike u tečaju valute CHF tijekom otplate).

 

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

 

9. Na žalbene navode tuženice valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13. - dalje: ZZP/07) u članku 138.a, dok je i odredbom članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu) propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a stavkom 4. navedenog članka Zakona određuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

 

10. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

 

11. Nadalje, u predmetnom postupku kao pojedinačnom, nije niti bilo potrebno provoditi dokazni postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi predmet zahtjeva, a što je pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Navedeno stoga što sukladno odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Sukladno odredbi članka 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP te nije niti bilo potrebe ponovo provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi to bilo i u suprotnosti s odredbama ZPP i Zakona o zaštiti potrošača. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, a kako je konkretno i slučaj, imajući u vidu sadržaj predmetnih ugovornih odredbi.

 

12. Prvostupanjski sud se stoga pravilno pozvao na učinke odluka donesenih u svezi postupka po kolektivnoj tužbi u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012.

 

13. Nepoštenost promjenjive kamatne stope utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (o kojoj je odlučeno presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.) i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. U konkretnom slučaju posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO), a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je neodređena i neodrediva te nije razumljiva.

 

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. je utvrđeno da je tuženica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

 

15. Na žalbene navode valja i odgovoriti da interni akti tuženice ne mogu služiti kao dopuna posebnih pogodbi koje su utvrđene između tužiteljice i tuženice kao ugovaratelja u potrošačkom ugovoru, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud utvrdio da su ništetne. Opći uvjeti ugovora, u smislu odredbe članka 295. stavka 1. ZOO su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih u ugovoru poziva. Obzirom na navedeno i činjenicu da tuženica tijekom postupka nije dokazala da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, Opći uvjeti poslovanja na koje se ukazuje u žalbi (kao sastavni dio ugovora o kreditu) ne mogu valjano nadomjestiti pojedinačno pregovaranje o promjeni kamatnih stopa, radi čega je i u ovom dijelu žalbu žaliteljice valjalo ocijeniti neosnovanom.

 

16. Tuženica u ovom postupku nije dokazala da bi se o ugovornim odredbama ugovora o kreditu predmet zahtjeva pojedinačno pregovaralo, odnosno da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi to jest da mu je te odredbe tuženica učinila razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku.

 

17. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženice iz kojih bi proizlazilo da nije postupala na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi neosnovano ukazujući pri tome da je propušteno pravilno primijeniti Direktivu Vijeća 93/13/EEZ, a na što nema utjecaja činjenica što je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen.

 

18. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

 

19. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF tuženice na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju ništetne ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

 

20. Visina zahtjeva tužitelja za isplatom s osnove ništetnosti ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima (razlike u tečaju valute CHF) je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke.

 

21. Kako je tuženica sastavila predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženica je nepošten stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

 

 

22. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživanja tužitelja s osnova ništetnosti ugovorne odredbe o ugovaranju valutne klauzule u švicarskim francima. U tom je smislu prvostupanjska odluka u skladu sa stavom zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike od 30 siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2), u kojem je zaključeno da se pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara prekida, a zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Prema odredbi članka 245. stavaka 1., 3. i 6. ZOO zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru i navršava se za onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu u svezi ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli koja je temeljem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 nastupila 14. lipnja 2018., to nedvojbeno nije istekao petogodišnji zastarni rok s obzirom da potraživanja stjecanja bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina, a tužba je u ovom postupku podnesena 2. prosinca 2021.

 

23. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima prvostupanjski sud tužitelju nije priznao nadoknadu troškova parničnog postupka u cijelosti, nego razmjerno uspjehu stranaka u parnici primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP, koja odluka je pravilna po osnovi i visini tužitelju dosuđenih troškova, a u kojem pravcu žaliteljica ne ističe određeno obrazložene žalbene navode.

 

24. Radi navedenog je odlučeno kao u izreci presude ovog suda pod točkom I, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP.

 

25. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa je njen zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbijen kao neosnovan (točka II izreke ove presude, članak 154. stavak 1. ZPP).

 

26. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom III. izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.

 

Sisak, 14. ožujka 2024.