REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 4419/20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice A. B., OIB: …., iz S., H. …, zastupane

po pun. K. A., odvj. u S. protiv tuženika P. C. d.o.o.

Z., OIB: …, R. c… , zastupanog po pun. I.

M., odvj. u Z., radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom,

nakon održane glavne i javne rasprave dana 10. svibnja 2022. g. u prisutnosti pun. tužiteljice i zamjenika pun. tuženika, dana 19. kolovoza 2022. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Proglašava se nedopuštenom ovrha koju je tuženik P. C. d.o.o. Z.,

OIB: …., pokrenuo protiv tužiteljice A. B., OIB: ….,

podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu kod FINA-e, dana 3. siječnja 2020. g. u 13,26 sati, a temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv- …, donesenog od strane javne bilježnice Z. M. Š. od 4. srpnja 2019.

g., radi naplate iznosa od 2.242,12 kn, te se pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u tom ovršnom predmetu proglašavaju nedopuštenim.''.

II.Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 312,50 kn.

Obrazloženje

Tužiteljica je dana 16. prosinca 2020. g. podnijela ovom sudu tužbu navodeći da je zaključkom ovog suda broj Ovr-…od 20. studenog 2020. g. upućena pokrenuti parnični postupak protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u postupku koji se vodi kod Financijske agencije po zahtjevu ovrhovoditelja-tuženika za naplatu tražbine od 3. siječnja 2020. g. na temelju rješenja o ovrsi javne bilježnice Z. M.-Š. broj Ovrv-… od 4. srpnja 2019. g. i to iz žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona, odnosno da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Tužiteljica je tijekom listopada 2020. g. na FINA-i saznala da je protiv nje dana 3. siječnja 2020. g. podnesen zahtjev za izravnu naplatu temeljem rješenja o ovrsi povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Nepravomoćno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-… da je 4. srpnja 2019. g. donijela javna bilježnica Z. M.-Š., a to rješenje tužiteljica da nikada nije zaprimila. Uvidom

u spis javne bilježnice razvidno je kako se rješenje o ovrsi dva puta nije uspjelo uručiti tužiteljici te je stavljeno na oglasnu ploču suda. Nakon proteka zakonskog roka smatralo se da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno dana 14. listopada 2019. g., što bi značilo da je tužiteljica zaprimila predmetno rješenje o ovrsi 30. (potkraj) rujna 2019. g. Dakle, tužiteljica nije imala mogućnost podnijeti prigovor u zakonskom roku u postupku iz kojeg potječe odluka iz razloga što nije uopće znala za postupak pred javnim bilježnikom kao i iz razloga što je bila uvjerena da dug ne postoji budući ga je već podmirila. Tužiteljica nije dobila nikakvu obavijest o rješenju o ovrsi ni od strane tuženika, ni od strane javnog bilježnika, ni od strane FINA-e. Punomoćnik tuženika je tužiteljici uredno dostavio opomenu pred utuženje te je pozvao da u roku od 3 (tri) dana podmiri dug prema tuženiku u iznosu od 7.556,73 kn. Nakon primitka opomene pred utuženje, tužiteljica nije uspjela skupiti novac u ostavljenom roku te je 1. srpnja 2019. g. izvršila isplatu većinskog iznosa od 7.000,00 kn na način da je uplatila navedeni iznos na bankovni račun tuženika i navela poziv na broj onako kako je stajalo u opomeni pred utuženje. Po primitku plaće tužiteljica da je izvršila isplatu ostatka duga u iznosu od 556,73 kn dana 15. srpnja 2019. g., čime je podmirila iznos ukupnog duga po vjerodostojnoj ispravi-izvatku iz poslovnih knjiga od 28. svibnja 2019. g. Prilikom oba plaćanja tužiteljica da se pozvala na broj plaćanja kako je naveden u opomeni. Unatoč urednim uplatama tuženik da je 3. srpnja 2020. g. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave-izvatka iz poslovnih knjiga od 28. svibnja 2019. g., temeljem korištenja kreditne kartice broj ……, u cjelokupnom iznosu od 7.556,73 kn te je javna bilježnica donijela rješenje o ovrsi od 4. srpnja 2020. g. koje je postalo pravomoćno i ovršno 13. listopada 2019. g., stavljanjem na oglasnu ploču suda potkraj rujna 2019. g., uslijed čega tužiteljica nije bila u mogućnosti podnijeti prigovor da je cjelokupni zatraženi dug već podmiren. Prema tome, tražbina iz rješenja o ovrsi je neosnovana jer je već ranije bila podmirena. Nadalje, tuženik je, bez da je kontaktirao tužiteljicu i obavijestio je o eventualnim daljnjim potraživanjima, o postojanju ovršnog postupka i o stanju duga, podnio zahtjev za izravnu naplatu 3. siječnja 2020. g., iako je tužiteljica podmirila dug prije 5 mjeseci, te je stanje na bankovnom računu bilo cijelo vrijeme dostupno tuženiku. Stoga da je jasno da je predmetna tražbina u iznosu od 7.556,73

kn u cijelosti podmirena, odnosno da je prestala postojati na temelju navedenih uplata, te da je rješenje o ovrsi uručeno i postalo pravomoćno tek 3 mjeseca poslije,

za koje tužiteljica nije znala i nije mogla uložiti prigovor. Stoga je, na temelju čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona, predloženo donošenje presude (pogrešno je navedeno rješenja) kojim će se proglasiti nedopuštenom ovrha koju je tuženik pokrenuo protiv tužiteljice podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu kod FINA-e dana 3. siječnja 2020. g. u 13,26 sati, a temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, broj Ovrv-…donesenog od strane javne bilježnice Z. M. Š. od 4.

srpnja 2019. g. radi naplate iznosa od 2.242,12 kn.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu prigovarajući mjesnoj nadležnosti ovog suda s argumentom da je opće mjesno nadležan sud u Zagrebu jer je sjedište tuženika u Zagrebu, a do ovog spora nije došlo djelovanjem bilo koje poslovne jedinice tuženika na području Grada Splita. Nadalje, da nije točno da je tuženik prijedlog za ovrhu podnio dana 3. srpnja 2019. g., nego 27. lipnja 2019. g. preporučenom pošiljkom. Stoga da je jasno da je tužiteljica svoj dug podmirila nakon što je prijedlog za ovrhu predan javnom bilježniku. Predajom prijedloga za ovrhu javnom bilježniku da je za tuženik nastao trošak koji je dužna podmiriti tužiteljica obzirom da je dug podmirila nakon utuženja. Tvrdnja tužiteljice da je zaprimila opomenu pred utuženje od 10. lipnja 2019. g. dok rješenje o ovrsi nije zaprimila da samo govori u prilog da se tužiteljica ponašala neodgovorno kada nije postupila po obavijesti o zaprimanju pošiljke radi preuzimanja pošiljke. Uplatom u iznosu od 556,73 kn dug nije isplaćen u cijelosti već je samo djelomično zatvoren sukladno obračunu tuženika dostavljenom FINA-i. Tuženik je osporio obračun podmirenja dugovanja na kojem tužiteljica temelji svoju tužbu.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom opomene pred utuženje od 10. lipnja 2019. g., dokaza o uplatama od 1. i 15. srpnja 2019. g. i predmeta ovog suda broj Ovr-1857/20 i Ovrv-656/19.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet postupka predstavlja zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe koju je tuženik pokrenuo podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu kod FINA-e temeljem rješenja o ovrsi broj Ovrv-656/...

Tužiteljica je zatražila su da se ovrha proglasi nedopuštenom temeljem odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ), odnosno jer je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

Iz pribavljenih i pregledanih predmeta ovog suda u broj Ovrv-656/19 i Ovr- 1857/20 proizlazi:

-da je u predmetu Ovrv-656/19 ovrhovoditelj-u ovoj parnici tuženik podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 27. lipnja 2019. g. predajom preporučene pošiljke pošti,

-da je rješenjem o ovrsi broj Ovrv-656/19 od 4. srpnja 2019. g. određena predložena ovrha protiv ovršenice-u ovoj parnici tužiteljice, a radi naplate iznosa od 7.556,73 kn s pripadajućim kamatama, radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u visini od 1.344,13 kn i radi naplate predvidivih troškova postupka u visini od 818,75 kn (ukupno 2.162,88 kn), te da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno dana 14. listopada 2019. g.,

-da je tužiteljica, temeljem odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a, a nakon saznanja da je protiv nje zatražena izravna naplata tražbine temeljem isprave iz odredbe čl. 209. st.

5. OZ-a, predložila sudu donošenje rješenja kojim će sud naložiti Agenciji odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, o kojem je prijedlogu formiran predmet Ovr-1857/20,

-da je u predmetu Ovr-1857/20 doneseno rješenje od 20. studenog 2020. g. kojim je odbijen prijedlog tužiteljice kao ovršenice za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u pravnoj stvari koja se vodi po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja kod Financijske agencije, a na temelju rješenja o ovrsi javne bilježnice Z. M.-Š. iz S. poslovni broj Ovrv-… od 4. srpnja 2019. g. kao

neosnovan te je tužiteljica zaključkom upućena u roku od 15 dana pokrenuti parnični postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u postupku koji se vodi kod Financijske agencije po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja za naplatu tražbine od 3. siječnja 2020. g., a na temelju rješenja o ovrsi javne bilježnice Z. M.-Š.

poslovni broj … od 4. srpnja 2019. g. iz žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a.

Iz pregledanog predmeta Ovrv-656/19 proizlazi da je tuženik prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave-izvatka iz poslovnih knjiga od 28. svibnja 2019. g. radi naplate iznosa od 7.556,73 kn podnio predajom preporučene pošiljke pošti dana 27. lipnja 2019. g., a ne 3. srpnja 2019. g., kako je to pogrešno navela tužiteljica u tužbi. To znači da je obje uplate ukupno dugovane glavnice u visini od 7.000,00 kn (plaćeno 1. srpnja 2019. g.) i 556,73 kn (plaćeno 15. srpnja 2019. g.) tužiteljica podmirila nakon podnošenja prijedloga za ovrhu.

Dakle, a kako je to tuženik naglasio u podnesku od 16. studenog 2020. g. u predmetu Ovr-1857/20, uz zahtjev za izravnu naplatu Agenciji (FINA-i) od 3. siječnja 2020. g. tuženik je priložio specifikaciju svog potraživanja te su u iznos dugovanja tužiteljice uračunate sve uplate tužiteljice do dana 3. siječnja 2020. g., pa tako i uplate glavnice od 1. i 15. srpnja 2019. g.

Potraživanje tuženika iz zahtjeva za izravnu naplatu u visini od 2.242,12 kn odnosi se na trošak ovršnog postupka Ovrv-656/19 iz rješenja o ovrsi od 4. srpnja 2019. g. (2.162,88 kn) uvećanog za iznos od 79,24 kn. Kako je tuženik podnoseći prijedlog za ovrhu u predmetu Ovrv-656/19 na iznos troškova ovršnog postupka zatražio i isplatu zatezne kamate trebalo je zaključiti da se radi o iznosu zateznih kamata.

Tužiteljica koja, sasvim nesporno, nije podmirila trošak koji je snosio tuženik u ovršnom postupku Ovrv-656/19 u iznosu od 2.162,88 kn uvećan za zatezne kamate ne može se s uspjehom pozvati na odredbu čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a kao razlog za proglašenje izravne naplate pljenidbom i prijenosom nedopuštenom jer ta tražbina nije prestala iz jednostavnog razloga što tužiteljica to potraživanje nije podmirila jer je u dva navrata podmirila samo glavnicu iz pravomoćnog rješenja o ovrsi broj Ovrv- 656/19 od 4. srpnja 2019. g., a kako je to ovaj sud već elaborirao.

Stoga je tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

Odgovoriti je trebalo i na prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda koji je istakao tuženik u odgovoru na tužbu, navodeći da je za tuženika opće mjesno nadležan sud sjedišta tuženika, a ne ovaj sud. Prema odredbi čl. 63. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnog ovršnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni postupak. To jasno upućuje na neosnovanost prigovora mjesne nenadležnosti ovog suda.

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor pa je trebalo obvezati na plaćanje troškova postupka kojima je bio izložen tuženik.

Tuženiku je trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu od 25 bodova što uz vrijednost boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) daje iznos od 250,00 kn koji je trebalo uvećati za zatraženi PDV te tako dobiti iznos od 312,50 kn koji predstavlja trošak kojem je bio izložen tuženik sudjelujući u ovom sporu i kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude.

U preostalom dijelu sud je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška ocijenio neodređenim odnosno sastavljenim protivno odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a.

U Splitu, 19. kolovoza 2022. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).