REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
P 4946/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) M. Ć., OIB: …, iz S., i pod
2) N. V., OIB: …, iz S., oboje zastupani po
pun. M. G., odvj. u S. protiv tuženika G. S., OIB: …,
zastupanog po pun. I. D., dipl. pravnici kod
tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave dana 1. lipnja 2022. g. u prisutnosti pun. tužitelja pod 1) i 2) i pun. tuženika, dana 19. kolovoza 2022. g.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
''Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem ovog suda broj Ovr- 619/19 od 27. ožujka 2019. g.''.
Obrazloženje
Tužitelji su dana 4. rujna 2019. g. podnijeli ovom sudu tužbu navodeći da je ovaj sud dana 23. ožujka 2019. g. pod poslovnim brojem Ovr-619/19 po prijedlogu tuženika, kao ovrhovoditelja, donio rješenje o ovrsi protiv tužitelja, kao ovršenika, na njihovim novčanim sredstvima po svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama upisanim u J. kod F.-e pod OIB-om tužitelja, a temeljem ovršne isprave: pravomoćnog i ovršnog rješenja Komisije za imovinsko-pravne poslove G. vijeća tuženika, Klasa: UP-I-944-05/97-01/02/II, Urbr: 2181/01-01-97-5 od 11. travnja 1997. g. Protiv rješenja o ovrsi tužitelji da su izjavili žalbu iz razloga navedenih u odredbi čl. 47. Ovršnog zakona u vezi s odredbama čl. 46. st. 1. t. 7., 10. i 11. OZ-a, radi čega su rješenjem tog suda broj Ovr-619/19 od 2. kolovoza 2019. g., koje su tužitelji zaprimili 20. kolovoza 2019. g., tužitelji upućeni podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Parnične stranke da su dana 9. travnja 1997. g. sklopile Ugovor kojim su se tužitelji, kao investitori izgradnje stambenog objekta M. na novoformiranoj čest. zem. 6442/7, ukupne površine 688 m2, u sastav koje ulaze čest. zem. 6528/8/9/10 k.o. S. u vlasništvu tuženika, obvezali na ime naknade troškova pripreme građevinskog zemljišta platiti iznos od 1.088.545,64 kn. Nakon sklapanja navedenog Ugovora rješenjem Komisije za imovinsko-pravne poslove od 11. travnja 1997. g. da je određena naknada za čest. zem. 6528/8/9/10
k.o. S., koje tuženik daje u vlasništvo pravnom predniku tužitelja u svrhu oblikovanja nove građevinske parcele označene kao čest. zem. 6442/7 k.o. S. u iznosu od 1.089.545,64 kn. Ugovorom o poslovnoj suradnji i ulaganju od 15. veljače 1999. g. obvezu isplate naknade za troškove pripreme građevinskog zemljišta prema tuženiku u iznosu od 1.088.545,64 kn da je preuzelo t.d. M. d.o.o. S., a o preuzimanju ove obveze da je sastavljen zapisnik P. tuženika od 28.
kolovoza 1997. g. te je izdana potvrda tuženika od 26. rujna 1997. g. Posebno je istaknuto da se ni u Ugovoru o poslovnoj suradnji i ulaganju od 15. veljače 1999. g. ni u zapisniku P. tuženika, a ni u potvrdi tuženika od 26. rujna 1997. g. ne navodi obveza po predmetnom rješenju K. za imovinsko-pravne poslove od 11.
travnja 1997. g. te su parnične stranke, sukladno t. IV. citiranog rješenja od 11. travnja 1997. g. u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja bile dužne zaključiti međusobni ugovor o pravima i obvezama, koji da nije nikada zaključen. Tužitelji da imaju pravni interes predmetnu ovrhu proglasiti nedopuštenom, a s obzirom da je očito kako postoje razlozi navedeni u odredbi čl. 47. OZ-a, u vezi s čl. 46. st. 1. t. 7., 10. i 11. OZ-a, a budući da je ispunjenje tražbine onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelji u svojstvu ovršenika nisu mogli isticati u postupku iz kojeg potječe odluka na temelju koje je ovrha provedena i radi zastare potraživanja tuženika kao ovrhovoditelja. Predloženo je donošenje presude kojim će se proglasiti nedopuštenom ovrha određena rješenjem ovog suda broj Ovr-619/19 od 27. ožujka 2019. g.
U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći prvenstveno da se o identičnom tužbenom zahtjevu između istih stranaka već vodio postupak pred ovim sudom broj P 11453/15 u kojem je donesena pravomoćna presuda, pa je predloženo donošenje rješenja kojim će se tužba odbaciti. Podredno predloženo je pribaviti predmet P 11453/15 i pregledati svu dokumentaciju iz tog predmeta i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom predmeta ovog suda broj Ovr- 619/19 i P 11453/15.
Tužitelji pod 1) i 2) su popisali parnični trošak.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-619/19 od 27.
ožujka 2019. g., a radi naplate iznosa od 1.089.545,64 kn.
Tužitelji su zatražili da se ovrha proglasi nedopuštenom temeljem odredbe čl. 46. st. 1. t. 7., 10. i 11. Ovršnog zakona (NN broj 57/96, 29/99,
42/00,173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08, dalje OZ), odnosno:
-jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako temeljem ovršne isprave nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika (t. 7.),
-jer je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (t. 10.) i
-jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (t. 11.).
Prvenstveno je trebalo odlučiti o prigovoru presuđene stvari koji je istakao tuženik u odgovoru na tužbu: a s obzirom na sadržaj tužbe i presude u predmetu ovog suda broj P 11453/15 (stari broj Pi 916/11). U tom su predmetu tužitelji pod 1) i 2) zatražili proglašenje ovrhe određene rješenjem ovog suda broj Ovr-1668/07 od 10. rujna 2008. g. nedopuštenom radi toga:
-što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ispunjenje obveze od ovršenika (čl. 46. st. 1. t. 7. OZ-a),
-što je prestala tražbina ovrhovoditelja prema ovršenicima (čl. 46. st. 1. t. 9. OZ-a) i
-što je nastupila zastara (čl. 46. st. 1. t. 11. OZ-a).
Prije svega treba navesti da je ovrha koja je započela podnošenjem prijedloga za ovrhu od 9. svibnja 2007. g. temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr- 1668/07 od 10. rujna 2008. g. nastavljena nakon prijedloga ovrhovoditelja za promjenu sredstva odnosno predmeta ovrhe, a temeljem odredbe čl. 5. st. 3. OZ-a
pod poslovnim brojem Ovr 619/19.
Prema odredbi čl. 5. st. 3. OZ-a, naime, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja.
Stoga se radi o nastavku ovrhe koja je započela podnošenjem prijedloga za ovrhu od 9. svibnja 2007. g. Protiv novog rješenja o ovrsi broj Ovr-619/19 od 27. ožujka 2019. g. ovršenici su izjavili žalbu, a prema odredbi čl. 5. st. 6. OZ-a žalba protiv novoga rješenja o ovrsi iz st. 3. tog čl. (citiranog) ne može se izjaviti iz razloga zbog kojih se mogla izjaviti protiv prijašnjeg rješenja o ovrsi.
Ovršni sud je, nakon podnesene žalbe ovršenika protiv novog rješenja o ovrsi broj Ovr-619/19 od 27. ožujka 2019. g., donio rješenje broj Ovr-619/19 od 2. kolovoza 2019. g. kojim se ovršenici upućuju podnijeti tužbu kojom će zatražiti da se ovrha pod poslovnim brojem Ovr-619/19 od 27. ožujka 2019. g. proglasi nedopuštenom iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, iz razloga što je ispunjenje tražbine onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenici nisu mogli više isticati u postupku iz kojega potječe odluka na temelju koje je ovrha određena, kao i radi zastare ovrhovoditeljeva potraživanja.
Prema ocjeni ovog suda ovršenici nisu bili ovlašteni u žalbi protiv novog rješenja o ovrsi iz odredbe čl. 5. st. 3. OZ-a ponavljati žalbene razloge koje su isticali u žalbi protiv prvog rješenja o ovrsi broj Ovr-1668/07 od 10. rujna 2008. g. To znači i da nisu trebali biti upućeni pokrenuti parnicu radi istih razloga radi kojih su bili upućeni rješenjem ovršnog suda broj Ovr-1668/07 od 19. srpnja 2011. g. i temeljem kojeg su pokrenuli parnični postupak P 11453/15 (raniji broj Pi 916/11) koji su pravomoćno izgubili.
Drugim riječima, jedini razlog radi kojeg su mogli biti upućeni u parnici je onaj radi kojeg nisu bili upućeni u parnicu rješenjem ovršnog suda broj Ovr-1668/07 od 19. srpnja 2011. g., a to je razlog iz odredbe čl. 46. st. 1. t. 10. OZ-a: jer je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, pa je o tužbenom zahtjevu trebalo meritorno odlučivati bez odbacivanja tužbe kao nedopuštene jer su tužitelji bili ovlašteni istaknuti barem jedan razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom.
Ovršna isprava na temelju koje je donesena ovrha (Ovr-1668/07 i Ovr-619/19) je pravomoćno i ovršno rješenje K. za imovinsko-pravne poslove G.
vijeća tuženika, Klasa: UP-I-944-05/97-01/02/II, Urbr: 2181/01-01-97-5 od 11. travnja 1997. g. Tim je rješenjem određena naknada za čest. zem. 6528/8/9/10 k.o. S., koje je tuženik dao u vlasništvo pravnom predniku tužitelja pod 1) i tužiteljici pod 2) u svrhu oblikovanja nove građevinske parcele označene kao čest. zem. 6442/7 k.o. S. u iznosu od 1.089.545,64 kn.
Tužitelji u tužbi nisu objasnili iz kojeg je razloga ispunjenje ove tražbine tuženika, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno, što predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 46. st. 1. t. 10. OZ-a, a pogotovo nisu razjasnili i odlučnu okolnost: da je do toga došlo zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je više nisu mogli istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.
Ova tražbina, treba navesti, nema nikakve veze s tražbinom iz Ugovora od 9. travnja 1997. g. u kojem su se pravni prednik tužitelja pod 1) i tužiteljica pod 2), kao investitori izgradnje stambeno-poslovnog objekta M. na novoformiranoj čest. zem. 6442/7 k.o. S. ukupne površine 688 m², obvezali tuženiku isplatiti iznos od 1.088.545,64 kn na ime naknade troškova pripreme građevinskog zemljišta, koju je tražbinu preuzelo t.d. M. d.o.o. S. U. o poslovnoj suradnji i ulaganju
od 15. veljače 1999. g., jer se radi o skroz drugoj naknadi.
Stoga je tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.
Odluka o troškovima postupka nije donesena jer tuženik, koji je u cijelosti uspio u sporu, nije popisao parnični trošak.
U Splitu, 19. kolovoza 2022. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22).
