REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: Povrv-179/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja P. P. d.o.o., P., P. K. S. 4, OIB:.., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u P., .., protiv tuženice T. G., iz P., P. u…, OIB:… , radi isplate, nakon zaključenja glavne i javne rasprave dana 5. srpnja 2022., održane u prisutnosti G. M., odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu punomoćnika tužitelja, i tuženice osobno, 19. kolovoza 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz P., poslovni broj Ovrv-6184/2020-2 od 30. prosinca 2020. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu postupovnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 150,00 kuna, uvećan za iznos pripadajuće zakonske zatezne kamate, i to na ime dospjelog, a neplaćenog računa za izvršene usluge premještanja nepropisno parkiranog vozila u vlasništvu tužene, dospjelog 18. travnja 2017., te nastalog ovršnog troška u iznosu od 606,250 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 30. prosinca 2020. pod poslovnim brojem Ovrv-6184/2020-2 donio javni bilježnik M. P. iz P., određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenika. Protiv navedenog rješenja tuženica je pravodobno podnijela prigovor u kojem je istaknula prigovor zastare utužene tražbine te nadalje u bitnome navela kako, premda je ista vlasnica vozila, vozilo u predmetnom događaju nije koristila ona, već treća osoba, o čijem identitetu je dostavila podatke tužitelju. Tuženica ističe kako je do predmetnog događaja došlo u slabo prometnom dijelu grada, u kojem je prometna regulacija netom prije izmijenjena. Tuženica je također osporila osnovu i visinu troškova ovršnog postupka, navodeći kako se zahtjev ovrhovoditelja, sada tužitelja, za naknadu troškova višekratno ponavlja u drugom obliku. Tuženica zaključno ističe i kako je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave napisano u nečitljivom fontu, suviše sitnim slovima.

2. Povodom istaknutog prigovora, a temeljem odredbe članka 282. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017; u daljnjem tekstu: OZ), javni je bilježnik proslijedio spis ovome sudu radi provedbe postupka u povodu prigovora te je sud predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti stavio van snage, ukinuo provedene radnje i nakon pravomoćnosti svog rješenja nastavio postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, svojim rješenjem poslovni broj Povrv-179/2021-4 od 22. srpnja 2021. godine.

3. Podneskom od 10. kolovoza 2021. godine, kojim se očitovao na prigovor tuženice, tužitelj je uvodno naveo kako je isti pravna osoba koja sukladno odredbi čl. 1. Odluke o određivanju ovlaštenika i cijeni poslova premještanja i čuvanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila od dana 12. srpnja 2010. (Službene novine G. P. br. 06/10; u daljnjem tekstu: Odluka), obavlja poslove premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na području G. P., a sve sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženica 10. travnja 2017., u 16:07, u Z. u. u P., nepropisno zaustavila vozilo registarske oznake P.-. te kako je tužitelj kao ovlaštenik poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila, sukladno članku 4. Odluke, započeo radnju premještanja nepropisno zaustavljenog vozila tužene na adresu sjedišta tužitelja. Tužitelj, nadalje, navodi kako je visina troškova započetog premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila člankom 3. Odluke utvrđena u iznosu od 150,00 kuna, te kako predmetne troškove sukladno istoj odredbi snosi vlasnik odnosno korisnik vozila, dok je iste ovlašten naplaćivati tužitelj. Nadalje, ističe tužitelj, navodi tužene kako ona nije upravljala vozilom tog dana u potpunosti su irelevantni iz razloga što je Odlukom propisano da bez obzira na osobu koja je upravljala vozilom, račun za trošak započetog premještanja nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila snosi vlasnik odnosno korisnik vozila upisan u evidenciju MUP-a, a to je u ovom slučaju tužena. Ostali navodi tužene neosnovani su i paušalni, pogotovo oni o veličini fonta i samom prijedlogu za ovrhu, te su usmjereni isključivo izbjegavanju obveze koju tužena ima prema tužitelju, smatra tužitelj. Naposljetku, tužitelj osporava i da bi utužena tražbina bila zastarjela, budući da je ista dospjela 18. travnja 2017., a rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno je 30. prosinca 2020., dakle unutar općeg zastarnog roka od 5 godina, koji se primjenjuje na utuženu tražbinu. Kao dokaz svojih navoda, tužitelj je svom podnesku priložio Specifikaciju izdanog zapisnika za premještanje vozila od 30. travnja 2017., Nalog za premještanje vozila od strane komunalnog redara G. P., fotografije nepropisno parkiranog/zaustavljenog vozila, Zapisnik pod br. .., MUP informaciju o vlasniku odnosno korisniku vozila, te je predložio uvid u Odluku.

4. Na podnesak tužitelja tuženica se očitovala podneskom od 25. kolovoza 2021., u bitnome ponavljajući navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, uz dodatan navod kako vozilo pri predmetnom događaju nije priječilo promet pješaka niti ostalih vozila u prometu te kako djelatnici tužitelja ništa nisu započeli budući da je specijalno vozilo tužitelja bilo udaljeno 40-ak metara od mjesta događaja, što je, naglašava tuženica, vidljivo i iz fotodokumentacije koju je dostavio tužitelj.

5. N. pripremnom ročištu tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod svih navoda iz podneska u kojemu se očitovao na prigovor tuženice te je izjavio da nema daljnih dokaznih prijedloga, slijedom čega je predložio zaključenje prethodnog postupka i provedbu glavne rasprave. Tuženica je ostala kod prigovora i svih iznesenih navoda te se suglasila sa prijedlogom da se zaključi prethodni postupak i provede glavne rasprava. Na upit suda, stranke su izjavile kako su suglasne da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu. Na glavnoj raspravi tužitelji je ostao kod tužbe, dotadašnjih podnesaka, svih iznesenih navoda i predloženih dokaza, a tuženice kod odgovora na tužbu, dotadašnjih podnesaka, svih iznesenih navoda i predloženih dokaza. Na poseban upit suda ima li saznanja o tome je li prilikom spornog događaja uređaj za podizanje vozila tužitelj prikačio na najmanje jedan kotač vozila tuženice, ista odgovara kako tužitelj nije učinio navedeno, budući da je vozilo tužiteljice u trenutku kada je vozač, naime suprug tužiteljice, došao do istoga bio udaljen nekih 50-tak metara od vozila tužiteljice, što je i vidljivo iz priloženih fotografija. Naime, pojasnila je tuženica, suprug tužiteljice je pristupio vozaču "pauka" sa upitom zašto mu pišu kaznu. Navedena saznanja tuženica ima po čuvenju, odnosno pokazivanju njenog supruga koji je i vozio njen automobil u vrijeme spornog događaja. Na predmetni navod tuženice tužitelj se očitovao na način da se pozvao na članak 9. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila koje propisuje da je vlasnik, odnosno korisnik vozila u obvezi platiti 50 % naknade troškova dolaska specijalnog vozila kada je premještanje započeto, a premještanje se smatra započetim ako je izdan nalog za premještanje te ako je specijalno vozilo došlo na mjesto gdje je parkirano, odnosno zaustavljeno vozilo, a što je razvidno iz priloženih fotografija.

6. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz P., poslovni broj Ovrv-od 30. prosinca 2020. (str. 1 do 4 spisa), izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (str. 2 spisa), prigovor tuženice (str. 6. spisa), podnesak tužitelja kojim odgovara na prigovor tuženice (str. 24. do 25. spisa), fotografije vozila P.-…- (HR) – Zapisnik… (str. 26 i 27 spisa), MUP informaciju o vlasniku vozila P.-… (HR) (str. 28 spisa), Naredbu prometnog redara za premještanje vozila P.- od 10. travnja 2017. (str. 29. spisa), Specifikaciju izdanih zapisnika za premještanje vozila - račun tužitelja broj 235/PAUKIS/2 (str. 30 spisa), zapisnik broj 201700694 za preuzimanje vozila P.- (HR) od 10. travnja 2017. (str. 31 spisa), podnesak tuženice od 25. kolovoza 2021. te je izvršio uvid u Odluku o određivanju ovlaštenika i cijeni poslova premještanja i čuvanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila izdavatelja G. P. od 12. srpnja 2010. godine, objavljenu u Službenim novinama G. P. br. 06/10.

7. Sud je proveo sve predložene dokaze stranaka, pri čemu, u smislu članka 7. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravljene, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), u svezi članka 3. stavak 3. ZPP nije bio ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti dokaze koje stranke nisu predložile, jer nije posumnjao da bi stranke raspolagale zahtjevima o kojima se ne bi moglo raspolagati.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

9. Sud uvodno napominje kako se na konkretan slučaj u ovoj pravnoj stvari primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznom odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; dalje u tekstu: ZOO), a kako je postupak tužitelj pokrenuo podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku dana 29. prosinca 2020., a potraživanje je dospjelo na naplatu 18. travnja 2017. (str. 2. spisa), tužba (prijedlog za ovrhu) podnesena je unutar propisanog zastarnog roka od 5 godina te je s toga prigovor zastare koji je istaknula tuženica neosnovan.

10. Predmet tužbenog zahtjeva u ovom sporu male (članak 458 ZPP-a) vrijednosti jest zahtjev tužitelja za isplatom novčane tražbine u iznosu od 150,00 kuna i to na ime dospjelog, a neplaćenog računa za izvršene usluge premještanja nepropisno parkiranog vozila u vlasništvu tužene. Sukladno odredbi članku 461.b stavak 2. ZPP, u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Sukladno odredbi stavka 3. istog čl., stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 3. istog članka sud neće uzeti u obzir (članka 461.b stavak 4. ZPP).

11. Prema odredbi članka 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

12. U ovome postupku nije među strankama sporno da je tužitelj ovlaštenik premještanja i čuvanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila vozila, da je tuženica vlasnica vozila registarskih oznaka P.-.. (HR), zatim da visina troška započetog premještanja takvih vozila iznosi 150,00 kuna, kao ni obveza vlasnika odnosno korisnika vozila da snosi navedene troškove, a sve sukladno Odluci o određivanju ovlaštenika i cijeni poslova premještanja i čuvanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila, donesenom od strane G. P. od 12. srpnja 2010. godine (Službene novine G. P. br. 06/10).

13. Među strankama je sporno da li je tužitelj započeo radnju premještanja vozila tuženice te da li je vozilo tužene bilo nepropisno zaustavljeno ili parkirano odnosno da li je tužitelj bio ovlašten premjestiti vozilo tuženice.

14. Člankom 1. Odluke G. P. o određivanju ovlaštenika i cijeni poslova premještanja i čuvanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila, od 12. srpnja 2010. godine (Službene novine G. P. br. 06/10; u daljnjem tekstu: Odluka), koja je bila na snazi u vrijeme spornog događaja, propisano je da se P. P. d.o.o., ovdje tužitelj, ovlašćuje za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na području G. P., a koje odredi ovlaštena osoba Ministarstva unutarnjih poslova ili prometni redar G. P.. Člankom 3. iste odluke propisano je da se visina troškova započetog premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na drugo mjesto utvrđuje u iznosu od 150,00 kuna po započetom premještanju, dok je člankom 4. propisano da je premještanje započelo kada je uređaj za podizanje prikačen na najmanje jedan kotač vozila koje se premješta.

15. Pri ocjeni izvedenih dokaza iz točke 6. ovog obrazloženja, sud uvodno napominje kako iz citirane odredbe članka 1. Odluke nedvosmisleno proizlazi da tužitelj u obavljanju svojih ovlast, naime pri premještanju nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na području G. P., postupa po nalogu ovlaštene osobe - komunalnog redara G. P., a koji predstavlja javnu ispravu kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje sve sukladno članku 230. stavku 1. ZPP, dok tuženica ničim nije dokazala da bi činjenice u javnoj ispravi - Naredbi za premještanje vozila od 10. travnja 2017. (str. 29. spisa), bile neistinito utvrđene. Dakle, u ovome postupku nije odlučna činjenica je li tužena počinila prekršaj, jer predmet ovog postupka nije odgovornost tuženice za počinjeni prekršaj, već isključivo osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatu propisane naknade (troška) za izvršenu radnju započetog premještanja motornog vozila tužene. Iz fotografija koje prileže spisu predmeta (str. 26., 27. i 29. spisa) razvidno je kako je vozilo - osobni automobil registarskih oznaka P.-…zaustavljeno ili parkirano na nogostupu, s time da se prva fotografija sa stranice 26. spisa nalazi i u Naredbi za premještanje vozila od 10. travnja 2017. (str. 29. spisa), uz opis prekršaja "vozilo je zaustavljeno ili parkirano na nogostupu" i naznaku mjesta prekršaja Z. u. 2. P. Navedene podatke, sukladno članku 230. stavku 1. ZPP, a uz nedostatak dokaza kojim se isti osporili, sud smatra utvrđenima. Nadalje, iz MUP informacije o vlasniku/ korisniku vozila P.-.. (str. 28. spisa), a koja također predstavlja javnu ispravu, proizlazi kako je tuženica vlasnica predmetnog vozila. Međutim, u tijeku ovog postupka tužitelj nije dokazao da je doista i započeo radnju premještanja vozila tuženice. Naprotiv, navod tuženice kako je specijalno vozilo tužitelja prilikom predmetnog događaja, naime nepropisnog zaustavljanja / parkiranja vozila tuženice, bilo udaljeno 50-ak metara od vozila tuženice te kako isto nije prikačilo uređaj za podizanje na najmanje jedan kotač vozila tuženice, tužitelj uopće nije osporio, već se pozvao na članak 9. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila ("Narodne novine" broj: 134/2008 ; u daljnjem tekstu: Pravilnik) koje propisuje da je vlasnik, odnosno korisnik vozila u obvezi platiti 50 % naknade troškova dolaska specijalnog vozila kada je premještanje započeto, a premještanje se smatra započetim ako je izdan nalog za premještanje te ako je specijalno vozilo došlo na mjesto gdje je parkirano, odnosno zaustavljeno vozilo, a što je doista razvidno iz priloženih fotografija (str. 26., 27. i 29. spisa). Pri tom se tužitelj zapravo pozvao na neusklađenost Odluke G. P. o određivanju ovlaštenika i cijeni poslova premještanja i čuvanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila, od 12. srpnja 2010. godine (Službene novine G. P. br. 06/10; nadalje: Odluka) sa citiranim Pravilnikom u dijelu u kojemu je propisano što se smatra započetom radnjom premještanja vozila. Naime, člankom 4. Odluke je propisano da je premještanje započelo kada je uređaj za podizanje prikačen na najmanje jedan kotač vozila koje se premješta. Paradoksalno, na odredbe Odluke se poziva sam tužitelj u svom podnesku od 10. kolovoza 2021. godine, kojim se očitovao na prigovor tuženice, kao dokaz ovlaštenja za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na području G. P.. Iz odredbi Odluke, dakle, proizlazi i sama aktivna legitimacija tužitelja u ovome postupku. No, iz predmetnih navoda tužitelja proizlazi kako je isti stava da Odluku može primjenjivati selektivno, pa tako u dijelu opisa radnje započinjanja premještanja nepropisno zaustavljenog / parkiranog vozila isti ne bi primijenio članak 4. Odluke, na koju se poziva kao dokaz svoje aktivne legitimacije, već bi u tom dijelu primijenio članak 9. Pravilnika. Ovakav stav tužitelja je neprihvatljiv i pravno neutemeljen. Naime, člankom 5. stavkom 1. točkom 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/2008 , 48/2010 , 74/2011

, 80/2013

, 158/2013

, 92/2014

, 64/2015

) propisano je da "Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama ovoga Zakona, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, uređuju promet na svom području tako da određuju:… parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja", dok je stavkom 4. istog članka propisano da "Poslove nadzora nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, upravljanja prometom te premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, sukladno odredbama ovoga Zakona, mogu, osim ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, obavljati i jedinice lokalne samouprave, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove." Upravo je u skladu sa navedenim odredbama G. P. kao jedinica lokalne samouprave svojom Odlukom povjerila poslove premještanja i čuvanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila tužitelju te je istom detaljno propisala uvjete i način pod kojim tužitelj obavlja navedene poslove. Člankom 4. Odluke je jasno propisano da je premještanje vozila započelo kada je uređaj za podizanje prikačen na najmanje jedan kotač vozila koje se premješta.

16. Slijedom svega navedenog, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP, stav je ovoga suda kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te je s toga valjalo temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP ("u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida") odlučiti kao u točci I. izreke ove presude.

17. Odluka o trošku (točka II. izreke) temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP te je tužitelju, s obzirom da je u cijelosti izgubio ovu parnicu, odbijen zahtjev za naknadu postupovnog troška, dok tuženica nije potraživala naknadu troškova postupka. U Puli-Pola, 19. kolovoza 2022.

Sudac:

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5.,

6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženici,

3. Javnom bilježniku, na znanje - po pravomoćnosti.