Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-16/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice K. A. rođ. N., OIB: …, iz Z., zastupane po opunomoćeniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tužene R. H., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 26. travnja 2022. poslovni broj Pr-1246/2019-46, 19. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice djelomično se uvažava a djelomično odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 26. travnja 2022. poslovni broj Pr-1246/2019-46 :

- potvrđuje u dijelu gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.966,11 kn (dvije tisuće devetsto šezdeset i šest kuna i jedanaest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke);

- preinačuje u odluci o parničnom trošku te se u tom dijelu sudi:

Tužiteljica je dužna tuženoj naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn/331,80 EUR (dvije tisuće i petsto kuna/tristo trideset i jedan euro i osamdeset centi)[1] u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tužena isplati na ime razlike plaće iznos od 2.966,17 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako je zatraženo tužbenim zahtjevom. Istom presudom naloženo je tužiteljici da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu 8.500,00 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude u zakonskom roku žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud njezinu žalbu uvaži, pobijanu presudu preinači na način da usvoji njezin tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Tužiteljica u svojoj žalbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH i 70/19.; dalje: ZPP) i smatra da u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da je presuda nerazumljiva i proturječna zbog čega se ne može ispitati. Također, tužiteljica smatra da je obrazloženje prvostupanjskog suda takvo da tužiteljica nije upoznata sa svim činjenicama i da ne može pratiti pravilnost utvrđenja svih činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud jer se prvostupanjski sud poziva samo na nalaz i mišljenje sudskog vještaka R. v. d.o.o. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na izneseni žalbeni razlog ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio opisanu bitnu povredu i to iz razloga što je izreka presude razumljiva ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji razlozi nisu nejasni niti proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o ispravama i dokazima provedenim tijekom postupka i samih tih isprava odnosno dokaza.

6. Također prvostupanjski sud je po ocjeni ovoga suda na utvrđeno činjenično stanje koje ne može biti predmetom ispitivanja u žalbenom postupku u sporovima male vrijednosti pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće s osnove neisplaćenih sati prekovremenog rada u razdoblju od 1.1.2014. do 31.1.2019. te da između strankama nije sporno da je tužiteljica državna službenica zaposlena u ministarstvu, kao medicinska sestra te da je u utuženom razdoblju tužiteljica uglavnom radila u redovnom radnom vremenu od 8 sati dnevno na poslovima s posebnim uvjetima rada, te u turnusu po 12 sati (12-24-12-48). Nadalje, prvostupanjski sud u svojoj presudi citira odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08., 89/12., 104/13. i 112/17.; dalje: KU), zatim Tumačenje zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje Kolektivnog ugovora za službenike namještenike broj 7/44., 8/44., 19/44., 24/44., 27/44., 2/35., 16/44., 21/44., 25/44., 32/44. i 35/44. o načinu organiziranja rada za određivanje punog mjesečnog fonda sati, načinu obračuna mjesečnog fonda ukoliko radnik odradi manje sati te o načinu obračuna prekovremenih sati rada kada radnik radi u turnusu. Na temelju tih propisa i tumačenja prvostupanjski sud je utvrdio da je poslodavac dužan organizirati rad na način da djelatnik odradi najmanje puni mjesečni fond radnih sati. Ako djelatnik odradi manje sati od mjesečnog fonda sati, poslodavac je dužan isplatiti djelatniku punu plaću koja se u takvim uvjetima mora evidentirati i računati kao "nadopuna satnice", a prekovremeni rad radnika koji radi u turnusu dobije se na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada odbije njegov mjesečni fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s osam sati. U taj dan ne ulaze blagdani određeni zakonom. Prekovremeni rad se djelatniku koji radi u turnusu obračunava u mjesečno, neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom, ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu, ne plaća se posebna naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom, ako ne radi na taj dan. Ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati. Sati za koje se djelatniku isplaćuje naknada plaće zbog bolovanja, plaćenog dopusta ili godišnjeg odmora, prilikom obračuna prekovremenog rada ulaze u ukupno odrađene sate, kao sati koje bi djelatnik odradio da nije bio opravdano odsutan s posla. Prekovremeni rad koji se koristi kao slobodni dan (sati) je jedna vrsta preraspodjele rada o kojoj odlučuje djelatnik u dogovoru s poslodavcem.

8. Na okolnost radnih sati koje je odradila tužiteljica za utuženo razdoblje prvostupanjski sud je proveo knjigovodstveno-financijskim vještačenje po stalnom sudskom vještaku R. v. d.o.o.. Iz nalaza vještaka je utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila u turnusima po 12 sati i u redovnom radnom vremenu po osam sati dnevno, te u smjenama. Svi sati rada, osim prekovremenog rada, iskazani su u mjesečnim tabelarnim evidencijama rada i odgovaraju broju sati rada iskazanima i isplaćenima u platnim listama tužiteljice. Tužiteljici su evidentirani slobodni dani, pod oznakom "sd", a ti slobodni dani istovjetni su dokumentaciji (zamolbe za korištenje slobodnih dana i prikaz korištenja slobodnih dana s osnova ostvarenog prekovremenog rada) koju je tužena priložila spisu. Svi neplaćeni prekovremeni sati obračunavaju se s uvećanjem od 50 %, što je u skladu s odredbama važećih KU. Vještak je u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza mišljenja kako neisplaćena bruto plaća za utuženo razdoblje od siječnja 2014. do zaključno siječnja 2019. iznosi ukupno 468,35 kn, a odnosi se na 390,42 kn za ukupno 8 prekovremenih sati koje je tužiteljica ostvarila, a koji joj nisu bili obračunati ili isplaćeni, u skladu s prijedlogom tužene da se obuhvate svi mjeseci u kojima su joj isplaćeni prekovremeni sati preneseni iz prethodnog mjeseca tijekom utuženog razdoblja (obračuni su dani u stupcu "q" odnosno stupcu "r" Tabeli 1 iz nalaza), i 77,93 kn neisplaćenih bruto dodataka za rad s uvećanjem (obračuni su dani u stupcu "x" Tabele 1a iz nalaza). Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu "z" Tabele 1 nalaza odnosno ili 3.667,32 kn, a odnosi se na 3.589,39 kn za ukupno 69 prekovremenih sati koje je tužiteljica ostvarila, a koji joj nisu bili obračunati i isplaćeni, u skladu s prijedlogom tužiteljice da se obračunaju samo mjeseci u kojima joj nije isplaćen prekovremeni rad (obračuni su dani u stupcu "q" odnosno stupcu "r" Tabeli 1a iz nalaza), i 77,93 kn neisplaćenih bruto dodataka za rad s uvećanjem (obračuni su dani u stupcu "x" Tabele 1a iz nalaza). Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu "z" Tabele 1 nalaza odnosno Tabele 1a nalaza. Očitujući se na prigovore tuženika financijski vještak R. v. d.o.o. je sačinio dopunsko financijsko vještačenje kojim je dao ispravak broja sati više/manje plaćenih sati odnosno posljedično više/manje plaćenih bruto iznosa u 2 inačice kao i u osnovnom nalazu i mišljenju. Vještak je mišljenja, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima, navedenim ogradama i izračunima iz osnovnog i dodatnog nalaza, da je tužiteljici u utuženom razdoblju od siječnja 2014. do zaključno siječnja 2019. isplaćeno ukupno više 94,54 kn, a odnosi se na više plaćenih 232,86 kn za ukupno 5 prekovremenih sati koje je tužiteljica ostvarila, a koji joj nisu bili obračunati ili isplaćeni, u skladu s prijedlogom tužene da se obuhvate svi mjeseci u kojima su joj isplaćeni prekovremeni sati preneseni iz prethodnog mjeseca tijekom utuženog razdoblja (obračuni su dani u stupcu "q" odnosno stupcu "r" Tabeli 1b iz ove dopune), i 138,32 kn neisplaćenih bruto dodataka za rad s uvećanjem (obračuni su dani u stupcu "x" Tabele 1b iz dopune), ili 3.104,43 kn, a odnosi se na 2.966,11 kn za ukupno 56 prekovremenih sati koje je tužiteljica ostvarila, a koji joj nisu bili obračunati i isplaćeni, u skladu s prijedlogom tužiteljice da se obračunaju samo mjeseci u kojima joj nije isplaćen prekovremeni rad (obračuni su dani u stupcu "q" odnosno stupcu "r" Tabeli 1c iz ove dopune), i 138,32 kn neisplaćenih bruto dodataka za rad s uvećanjem (obračuni su dani u stupcu "x" Tabele 1c iz nalaza). Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu "z" Tabele 1b nalaza odnosno Tabele 1c ove dopune. Naime vještak je izvršio ponovni uvid u evidencije rada, platne liste tužiteljice, te obračun dostavljen od strane tužene i utvrdio da je omaškom evidentirao pogrešan broj sati rada odnosno nije evidentirao više/manje plaćenih sati kako slijedi:

- u veljači 2014. manje isplaćen dodatak za 2 sata rada u smjeni,

- u ožujku 2014 nije plaćen dodatak za 9 sati rada u turnusu,

- u veljači 2015. na evidenciji rada (list 66. spisa) tužena je evidentirala ukupno 163 sata rada u turnusu, a isplaćeno je 137 sati (list 115. spisa). Prema tome, nije isplaćeno 26 sati rada kao što je vještak evidentirao. S obzirom na iskaz tužene, vještak je evidentirao 33 neplaćena sata rada u turnusu,

- u listopadu 2015. vještak je omaškom evidentirao 186 sati redovnog rada, umjesto ispravno 178 sati redovnog rada,

- u listopadu 2016. tužiteljica je radila kako slijedi: na blagdan (8.10. subota) 2 sata (list 62 spisa). Tužiteljici je isplaćen dodatak za rad na blagdan, ali nije isplaćen dodatak za rad subotom; nadalje, tužena navodi kako je tužiteljici plaćen dodatak za 12 sati rada više u turnusu. Na evidenciji rada evidentiran je rad nedjeljom u turnusu 12 sati (list 62 spisa), a na pozadini lista razvidno je da je tužiteljica 23.10. radila 12 sati. S obzirom na navode tužene, vještak će u ovom dodatnom nalazu evidentirati da je plaćen dodatak za 12 sati rada više u turnusu odnosno da se ne radi o radu u turnusu, već o redovnom radu,

- u rujnu 2017. tužiteljica je ostvarila 173 sata rada u turnusu (list 49 spisa), a plaćeno joj je 160 sati (list 177 spisa). Prema tome, nije joj isplaćen dodatak za 13 sati rada u turnusu,

- u ožujku 2018. na evidenciji rada evidentirano je ukupno 173 sati rada. Vještak je evidentirao 174 sati rada, budući da je na dan 30.3. evidentiran 1 prekovremeni sat. S obzirom na navod tužene, da je tužiteljica odradila 173 sata, vještak će iskazati 173 sata rada odnosno ukupno 189 sati (173 sata rada + 16 sati godišnjeg odmora),

- u kolovozu 2018. vještak je omaškom evidentirao da je tužiteljici više plaćen dodatak za rad u smjeni za 8 sati, umjesto ispravno za 6 sati,

- u rujnu 2018. tužiteljici su isplaćeni svi sati rada (ukupno 188 sati), ali joj nije isplaćen dodatak za 4 prekovremena sata.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio dopunski nalaz i mišljenje knjigovodstveno- financijskog vještaka kao valjanu podlogu za donošenje odluke u ovom predmetu obzirom da je u dopuni vještak ispravio pogrešno evidentiran broj sati rada tužiteljice. S obzirom da je dopunskim financijskim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljici u utuženom razdoblju od siječnja 2014. do zaključno siječnja 2019. isplaćeno ukupno više 94,54 kn s utuženih osnova (prekovremeni sat i dodatak za rad s uvećanjem), prvostupanjski sud je utvrdio da je konačno uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan budući da je tužena tužiteljici isplatila na ime prekovremenog rada i dodataka za rad s uvećanjem u utuženom razdoblju više od onoga što joj je trebala platiti, a imajući u vidu da je tužiteljica u utuženom razdoblju koristila slobodne dane na ime ostvarenog prekovremenog rada odnosno sati prekovremenog rada. Iz evidencije koja prileži spisu, radi se o prikazu korištenja slobodnih dana s osnova ostvarenog prekovremenog rada (list 212-249 spisa) evidentno je da je tužiteljica dala zamolbu poslodavcu za korištenje slobodnih dana s osnova ostvarenog prekovremenog rada.

10. Zbog toga prvostupanjski sud smatra da je pravilan izračun financijskog vještaka u varijanti prvoj iz dopunskog nalaza i mišljenja odnosno varijanti koja je prikazana u Tabeli 1b dopunskog nalaza i mišljenja iz razloga koji su naprijed navedeni. Naime tužiteljica je za ostvarene sate prekovremenog rada koristila slobodne dane, dio prekovremenog rada joj je plaćen kao i dodatci za rad s uvećanjem tako da je u konačnici utvrđeno da je tužiteljici poslodavac u utuženom razdoblju od siječnja 2014. do siječnja 2019. isplatio više s utuženih osnova od onoga što je trebao odnosno ukupno više 94,54 kn. Radi navedenog prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Ovakvu primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud. 11. Ovaj parnični postupak koji se vodi po tužbi tužiteljice predstavlja spor male vrijednosti jer zahtjev tužiteljice iznosi 2.966,11 kn. Prema odredbi članka 467. stavak 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona. Dakle, iz citiranog zakonskog propisa jasno proizlazi da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti drugostupanjski sud može prvostupanjsku presudu ukinuti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud u odnosu na činjenično stanje je utvrdio da je tužiteljica tijekom utuženog razdoblja radila u redovnom radnom vremenu od 8 sati dnevno na poslovima s posebnim uvjetima rada, te u turnusu po 12 sati. Također prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, nakon što je isti pregledao dostavljenu dokumentaciju, utvrdio da je tužiteljici tuženik čak isplatio i veći iznos od onoga kojeg bi tužiteljica imala pravo po osnovu prekovremenog rada, i to za iznos od 94,54 kune i da zbog toga njezin tužbeni zahtjev nije osnovan s obzirom da je tuženik isplatio tužiteljici sve što je bio dužan po osnovi njezinog rada, a sukladno važećim kolektivnim ugovorima. Utvrđenje da li je tuženik tužiteljici isplatio sve ono što je bio dužan po osnovi kolektivnog ugovora predstavlja činjenično stanje s obzirom da se ono utvrđuje na temelju evidencije rada a koje činjenično stanje utvrđuje vještak s obzirom da prvostupanjski sud nije dovoljno stručan da to činjenično stanje utvrdi iz dokumentacije tuženika. S obzirom da je iz nalaza vještaka nedvojbeno utvrđeno da je za sve prekovremene sate, rad blagdanima i u turnusima tužiteljici od strani tuženika isplaćen iznos koji je, čak i veći od iznosa na kojeg bi tužiteljica imala pravo, prvostupanjski sud je na tako utvrđeno činjenično stanje mogao primijeniti samo materijalno pravo na način kako je to učinio odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice jer isti nije osnovan. Nasuprot tome tužiteljica u svojoj žalbi ponavlja tvrdnje koje je iznosila tijekom cijelog postupka, a koji su utvrđeni kao neosnovani s obzirom na nalaz i mišljenje financijskog vještaka tako da niti ovaj sud navode tužiteljičine žalbe ne može prihvatiti jer ti navodi ustvari predstavljaju drugačije tumačenje činjeničnog stanja od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud. 12. Međutim, po ocjeni ovoga suda tužiteljica je djelomično u pravu kada svojom žalbom osporava prvostupanjsku presudu u odnosu na parnični trošak.

13. Prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Prema odredbi članka 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (st. 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku (st. 2.). Prema članku 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06., 2/10.; dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013., zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužiteljica na temelju članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju.

14. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem je tužiteljica obvezana platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužiteljica na mirno uživanje vlasništva. Načelo iz odredbe članka 154. stavka 1. ZPP prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim članku 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužiteljica na naknadu troškova tuženici u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, miješanje države u pravo tužiteljica na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

15. U ovom predmetu tužiteljica je ponijela tužbu radi isplate razlike plaće po osnovi pogrešno utvrđenih i obračunatih prekovremenih sati rada u utuženom periodu od strane tužene R. H.. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužiteljica da će ostvariti pravo na isplatu razlike plaće bilo potpuno neopravdano pogotovo iz razloga što je tek nakon provedenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka i njegovih dodatnih očitovanja utvrđeno činjenično stanje vezano za tvrdnje tužiteljice.

16. Nadalje, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženicu R. H. zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik. Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.500,00 kn time da je u tom dijelu troškova sadržan trošak u iznosu 6.000,00 kn za trošak zastupanja tuženice po državnom odvjetniku. Navedeni iznos troškova nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužiteljice, a prema podacima iz spisa. Zbog toga, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da odlukom o troškovima postupka nije postignuta pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova zastupanja tuženice po državnom odvjetniku za tužiteljicu predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju. Ovakav stav iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 2. ožujka 2021. poslovni broj Rev-89/2021-2.

17. Radi naprijed navedenog ovaj sud je djelomično uvažio žalbu tužiteljice na odluku o parničnom trošku i prvostupanjsku presudu u tom dijelu preinačio na način da je naložio tužiteljici da tuženici naknadi samo nužan trošak postupka odnosno njezin dio troška za financijsko vještačenje u iznosu od 2.500,00 kn dok trošak zastupanja tuženice po državnom odvjetniku ovaj sud tuženoj nije priznao u troškove postupka.

18. Radi naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

Koprivnica, 19. kolovoza 2022.

Sudac

Damir Ronić v. r.