REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7654/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, kao predsjednice vijeća, te Drage Klasnića i Karmen Novak- Hrgović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika I.P., kojeg brani Ž.Š., odvjetnik u K., zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 8., članka 43. stavak 2. i 3. uz primjenu članka 293. stavak 1. i članka 176. stavak 2. i 5. i Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15 i 108/17), rješavajući o žalbi okrivljenika I.P. podnesenom protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pp P-207/2019-29 od 1. lipnja 2012., na sjednici vijeća održanoj dana 18. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika I.P. i potvrđuje pobijana presuda.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik I.P.obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 30 dana od primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik I.P. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna zbog djela prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci presude, dok je u odnosu na prekršaje iz članka 43. stavak 2. i 3. uz primjenu članka 293. stavak 1. i članka 176. stavak 2. i 5. i Zakona o sigurnosti prometa na cestama oslobođen od optužbe zbog nastupa zastare za vođenje prekršajnog postupka.
2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Presudom je okrivljenik obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 898,00 (osamstodevedesetosam) kuna, kojeg čini paušalni trošak postupka i stvarni trošak.
4. Istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca u čije trajanje je uračunato vrijeme kada je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta.
5. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi da je počinjena apsolutno bitna povreda postupka jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama te da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i djelomično proturječni. Također smatra da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno jer nije utvrđena točna koncentracija alkohola u organizmu. Prvostupanjski sud presudu temelji na nalazu i mišljenju toksikološkog vještaka iako vještak u svom nalazu izlaže nekoliko varijanti, odnosno koncentracija alkohola ali niti za jednu varijantu vještak ne navodi kao točno utvrđenu. Smatra da je u tom slučaju trebalo primijeniti institut „in dubio pro reo“ i osloboditi ga od optužbe.
6. Predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, odnosno ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.
Žalba je neosnovana.
7. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Okrivljenik u svojoj žalbi neosnovano i neargumentirano ističe da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna razlozima presude, da su isti nejasni, a u odlučnim činjenicama da postoji znatna proturječnost, s obzirom da je pobijana presuda jasna, razumljiva i valjano obrazložena, te u istoj ovaj sud ne nalazi proturječnosti izreke i obrazloženja.
9. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik u svojoj žalbi pogrešno zaključuje da se pobijana presuda temelji isključivo na nalazu i mišljenju toksikološkog vještaka. Naime, u istom nalazu i mišljenju vještak doista analizira nekoliko varijanti koje se odnose na količinu i vrijeme konzumiranja alkohola s obzirom da je okrivljenik tokom postupka tvrdio kako je alkohol konzumira nakon prometne nesreće. Samo vještačenje nije provedeno kako bi se utvrdio točan stupanj alkoholiziranosti okrivljenika već kako bi se provjerila obrana okrivljenika u dijelu gdje je tvrdio da je alkohol konzumirao nakon nesreće, te da ga je policija alkotestirala kod kuće. Nalaz i mišljenje vještaka je upravo isključio obranu okrivljenika da je alkohol konzumirao nakon prometne nesreće, jer količine alkohola koje je okrivljenik naveo u obrani ne odgovaraju koncentraciji alkohola koja je utvrđena alkotestiranjem, a koju koncentraciju nije osporavao.
10. Pobijana presuda se temelji na zapisniku o alkotestiranju, u kojeg je izvršen uvid, čiji sadržaj je sačinjen na temelju izjave okrivljenika, kojeg je okrivljenik bez primjedbe potpisao, a utvrđenu koncentraciju alkohola nije osporavao niti je inzistirao na analizi krvi i urina, ali i iskazima ispitanih svjedoka.
11. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje.
12. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u zakonom propisanom minimumu s obzirom da je u vrijeme počinjenja prekršaja za isti bila propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za ublažavanje novčane kazne.
13. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca. Ponašanje okrivljenika predstavlja težak oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaj. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona.
14. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, isti je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka, čija visina je primjerena složenosti i trajanju postupka.
15. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 18. kolovoza 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Renata Popović v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
