Poslovni broj: 14 UsI-1260/22-4
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: N. Š. iz S., F. G. …, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi određivanja mirovine, bez održavanja rasprave, dana 18. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141- 02/21-01/03414424738, URBROJ: 341-99-05/3-21-7563 od dana 28. travnja 2022. i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/21- 01/03414424738, URBROJ: 341-99-05/3-21-7563 od dana 28. travnja 2022., tužitelj je citirajući odredbu čl. 35. ZHBDR, u bitnom, naveo da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u Domovinskom ratu u vremenu u ukupnom trajanju od 791 dana borbenog sektora. Dakle, da ispunjava uvjet sudjelovanja u Domovinskom ratu u trajanju od najmanje 100 dana u borbenom sektoru. Korisnik da je invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti, stoga da ima pravo na najnižu mirovinu uz uvjet da ima više od 100 dana u borbenom sektoru, čime da je ispunio uvjet iz članka 4. st. 4. ZHBDR. Nigdje u ZHBDR-u da nije izričito propisano da pravo na najnižu mirovinu prema odredbi čl. 49. ZHBDR ne mogu ostvariti i hrvatski branitelji koji su otišli u invalidsku mirovinu kao djelatne vojne osobe. Također, da ovdje nije riječ o traženju priznavanja prava na prijevremenu starosnu ni starosnu mirovinu, a niti je tužitelj otišao u prijevremenu starosnu ni starosnu mirovinu nego da se ovdje tražilo da se tužitelju kao hrvatskom branitelju, sukladno odredbi čl. 49. ZHBDR utvrdi mirovina temeljem broja dana u borbenom sektoru. Slijedom navedenog da predlaže da Sud donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i vratiti mu predmet na ponovni postupak.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa važećim zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Slijedom navedenog, a prema postojećim podacima u spisu navedenog predmeta i nakon utvrđenog kompletnog činjeničnog stanja, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu osnovano, upravo kako je to u istom i detaljno obrazloženo, pa da predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.
3. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/21-01/03414424738, URBROJ: 341-99-05/3- 21-7563 od dana 28. travnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 141-02/21-01/03414424738, URBROJ: 341-18-05/3-21-37939 od dana 21. rujna 2021. kojim je zahtjev N. Š., ovdje tužitelja, da mu se odredi mirovina prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji odbijen kao na zakonu neosnovan.
4. Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
6. Člankom 26. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ima pravo na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu pod uvjetom i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) i njegovim izmjenama i dopunama (u daljnjem tekstu: Zakon o mirovinskom osiguranju), ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
7. Odredbom čl. 49. 1. ZHBDR propisano je da će se korisniku invalidske ili obiteljske mirovine koji dijelom ili u cijelosti ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na mirovinu prema odredbama ovoga Zakona, a mirovina mu je manja od najniže mirovine, odredit najniža mirovina prema stavcima 5. i 6. ovoga članka, uz uvjet iz stavka 4. ovoga članka. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se korisniku prijevremene starosne, starosne za dugogodišnjeg osiguranika, starosne ili invalidske mirovine, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kao i korisniku obiteljske mirovine nakon smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koji ispunjava uvjete za ostvarivanje mirovine prema ovom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, a mirovina mu je manja od najniže mirovine, odredit najniža mirovina prema stavcima 5. i 6. ovoga članka, uz uvjet iz stavka 4. ovoga članka. Stavkom 3. istog članka propisano je da iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata koji je navršio životnu dob iz članka 26. ovoga Zakona, a ne ispunjava uvjete za starosnu mirovinu prema ovome Zakonu ni prema Zakonu o mirovinskom osiguranju te nije stekao uvjete za neku drugu mirovinu u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti ili je korisnik obiteljske mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju odnosno općem propisu o mirovinskom osiguranju koji je prethodio tom propisu, pripada pravo na mirovinu u visini najniže mirovine određene prema stavcima 5. i 6. ovoga članka, uz uvjet iz stavka 4. ovoga članka i primjenu članka 98. Zakona o mirovinskom osiguranju. Stavkom 4. istog članka propisano je da najniža mirovina pripada korisniku mirovine iz stavka 1. ovoga članka, osobama iz stavka 2. ovoga članka i hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata iz stavka 3. ovoga članka ako oni odnosno osobe na temelju kojih izvode pravo na najnižu mirovinu imaju priznato sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u najmanjem trajanju od 100 dana u borbenom sektoru.
8. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 141-02/21-01/03414424738 utvrđeno je: da je tužitelj podnio zahtjev za određivanje mirovine prema ZHBDR, dana 23. kolovoza 2021.; da je tužitelju rješenjem Područne službe u S. broj: 60795 od dana 14. listopada 2014., kao djelatnoj vojnoj osobi, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne (profesionalne nesposobnosti za rad) počevši od dana 25. travnja 2014.; da tužitelj ne ispunjava uvjet godina života za priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu ni starosnu prema ZOMO-u, a ni prema čl. 26. ZHBDR; da je temeljem navedenog doneseno prvostupanjsko upravno rješenje, a povodom tužiteljeve žalbe osporeno rješenje tuženika.
9. S obzirom da tužitelj nije korisnik mirovine prema općem propisu, već je korisnik mirovine prema posebnom propisu, odnosno sukladno odredbama Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba ("Narodne novine", br. 128/99, 129/00, 16/01, 22/02, 41/08, 97/12 i 118/12) to nije bilo osnove da mu se ponovno odredi mirovina sukladno gore citiranim odredbama čl. 26. st. 1. i čl. 49. ZHBDR pa je u cijelosti pravilno postupio tuženik kada je odbio žalbu tužitelja dajući za to obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer se uvjeti za stjecanje prava na najnižu mirovinu sukladno čl. 49. ZOHBDR-a procjenjuju prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, a prema kojem tužitelj ne ispunjava uvjet godina života za priznavanje prava niti na prijevremenu starosnu niti starosnu mirovinu.
10. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.
11. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.
12. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.
U Splitu, 18. kolovoza 2022.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
DN-a:
- tužitelju uz odgovor na tužbu,
- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3
- u spis
RJ:
1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
3. Kalendar 60 dana.
