Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-112/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc.Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. L., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.-I) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 18. srpnja 2022., broj Ik I-199/2022-12, u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika D. L. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Sisku od 18. srpnja 2022., broj Ik I-199/2022-12, na temelju članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br: 14/21. – dalje u tekstu: ZIKZ) odbijen je prijedlog zatvorenika D. L. za uvjetni otpust sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju 4 godine i 8 mjeseci, sa istekom kazne 4. srpnja 2023., temeljem presude Županijskog suda u Rijeci broj Kzd-2/19 od 18. srpnja 2019., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11.-I.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da „Visoki kazneni sud Republike Hrvatske razmotri žalbu i preispita odluku Županijskog suda u Sisku“.
3. Sukladno članku 51. stavku 2. ZIKZ koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osporavajući ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanom rješenju, zatvorenik preocjenjuje sve okolnosti odlučne za odluku o uvjetnom otpusti, relativizirajući negativne okolnosti koje je prvostupanjski sud naveo kao razlog odbijanja zahtjeva te predlaže da se iste sagledaju u kontekstu životnih okolnosti kojima je bio izložen, njegovoj životnoj dobi, kao i proteku vremena od počinjenja kaznenih djela.
6. Izloženim žalbenim navodima zatvorenika, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, ispravno uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu odredbe članka 59. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.–dalje u tekstu: KZ/11.-II) te potom pravilno zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecala na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Pri tome je prvostupanjski sud, uz težinu i vrstu, kao i okolnosti počinjenja tri kaznena djela za koje zatvorenik izdržava kaznu (teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, okolnost da je sa žrtvom živio u istom kućanstvu, starom … godina u vrijeme počinjenja djela) uzeo u obzir i okolnosti istaknute u mišljenju Kaznionice u Turopolju i to da je rizik od povrata procijenjen srednjim, a u slučaju beskućništva visokim, visinu neizdržanog dijela kazne te negativno izvješće Službe za podršku žrtvama i svjedocima.
6.1. Ispravan je, stoga, zaključak prvostupanjskog suda, koji prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da unatoč urednom tijeku izvršavanja kazne zatvora, odnosno pozitivnim okolnostima kod zatvorenika, nije ostvarena svrha kažnjavanja. Pri tome, s obzirom na sve prethodno navedene okolnosti koje je ispravno cijenio prvostupanjski sud, nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud podcijenio postojeće pozitivne okolnosti kod zatvorenika. Naime, sam uredan tijek izdržavanja kazne zatvora, ne znači nužno da je ispunjena svrha kažnjavanja, pri čemu su vrsta, težina kao i okolnosti počinjenja djela, uz motiv i pobude iz kojih je djelo počinjeno od utjecaja na odluku o uvjetnom otpustu odnosno kod procjene je li ispunjena svrha kažnjavanja, dok su okolnosti na koje zatvorenik upire (životne okolnosti kojima je bio izložen, njegova životna dob, protek vremena od počinjenja kaznenih djela) cijenjene prilikom odmjeravanja kazne zatvora na koju je osuđen.
7. Stoga je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, potpuno i ispravno utvrdio činjenično stanje o čemu je dao jasne i dostatne razloge, koje prihvaća i drugostupanjski sud te ispravno zaključio da pozitivne okolnosti nisu dostatne za pozitivnu odluku o uvjetnom otpustu zatvorenika D. L..
8. Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.