REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-3951/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. d.o.o., OIB ..., V., kojeg zastupa punomoćnik R. L., odvjetnik iz J., protiv tuženika G. S. d.o.o., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik iz S., radi naknade štete (v.p.s. 68.838,00 kn), odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-310/2018-18 od 11. svibnja 2021., 18. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba te potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-310/2018-18 od 11. svibnja 2021. u točki I. njene izreke kao i u točki II. njene izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 8.125,00 kn u roku od osam dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba te potvrđuje odluka o troškovima sadržana u presudi Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-310/2018-18 od 11. svibnja 2021. u točki II. njene izreke kojom je odbijen tuženikov zahtjev za više zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 937,50 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 68.838,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2016. pa do isplate u (točka I. izreke), tužitelju je naloženo da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 8.125,00 kn u roku od osam dana dok je više zatraženi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn zahtjev tuženika odbijen (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu pravovremeno podnijetom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga te predlaže presudu preinačiti ili ukinuti. Traži troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn. Ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, a u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda postupka jer tužitelj nije uredno obaviješten o ročištu za objavu presude. Obrazlaže da je poziv za ročište za objavu zakazano za dan 11. svibnja 2021., a punomoćnik tužitelja je taj poziv preuzeo iz svog elektroničkog pretinca 15. svibnja 2021. Presuda i poziv za ročište za objavu presude su dostavljeni punomoćniku tužitelja putem e–Komunikacije 11. svibnja 2021. u njegov elektronički pretinac, a žalitelj smatra da je dostava trebala biti izvršena sukladno odredbi čl. 335. st. 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe kako prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije savjesno i brižljivo cijeno svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, pa je stoga odlučne činjenice u ovom postupku pogrešno i netočno utvrdio te se pobijana presuda ne može ni pravilno ispitati iz razloga što postoji proturječnost između razloga presude i činjenica koje proizlaze iz isprava i zapisnika o izvedenim dokazima, a što predstavlja povredu odredaba parničnog postupka. Nadalje tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i materijalno pravo. Odbijanje dokaznih prijedloga predloženih od tužitelja, saslušanje svjedoka V. M., L. B., T. T. te J. M. kao i zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika te sudskog vještaka ing. J. M., zbog nesvrsishodnosti jer je utvrđena zastara potraživanja, po mišljenju žalitelja je i nezakonito. Tvrdi kako se radi o nedostacima koji dovode u pitanje stabilnost i sigurnost objekta, te je tuženik kao izvođač u obvezi sanirati te nedostatke ako se pojave i u razdoblju od 10 godina od predaje i primitka radova, a što je propisano čl. 633. Zakona o obveznim odnosima, i u posebnim uzancama u građevinarstvu. U pogledu dosuđenog parničnog troška tužitelj ističe kako je isti suprotan čl. 154. Zakona o parničnom postupku, ali i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore.

3. Protiv odbijajućeg dijela troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn iz točke II. izreke uvodno citirane presude tuženik u zakonskom roku izjavljuje žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U obrazloženju odluke o parničnom trošku sud prvog stupnja navodi kako tuženika ne pripada nagrada za zastupanje na ročištu od 16. listopada 2019. prema Tbr. 9/1 OT budući da se na tom pripremnom ročištu procesno raspravljalo te da je isto odgođeno pa da tuženiku pripada nagrada prema Tbr. 9/2 OT, što žalitelj osporava. Tuženik tvrdi da se na navedenom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari pa je sud, pored već dosuđenog troška za to ročište (500,00 kn + PDV = 625,00 kn), trebao dosuditi tuženiku i daljnji zatraženi trošak u visini od 625,00 kn (500,00 kn + PDV). Slijedom iznesenog, predlaže da predmetna presuda u pobijanom dijelu bude preinačena na način što će tuženiku, pored već dosuđenog iznosa na ime parničnog troška, biti dosuđen i daljnji iznos troška u visini od 625,00 kn, uvećan za trošak sastava ove žalbe u iznosu od 725,00 kn, podredno da presuda u pobijanom dijelu bude ukinuta te da se predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tuženik se u cijelosti protivi tužiteljevim žalbenim navodima i predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbu kao neosnovanu uz zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, žalbeni sud nalazi da je presuda pravilna i zakonita.

8. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, ni u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni ona na koju tužitelj ukazuje u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud zaključuje da pobijana presuda ima valjano obrazloženje iz kojeg je jasno koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio prvostupanjski sud, na kojim odlučnim činjenicama je temeljio svoju ocjenu o sadržaju poslovnog odnosa i obveza koje bi iz tog odnosa proistekle za stranke u sporu. Prvostupanjski sud je proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza te na temelju rezultata postupka odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane. Svoje uvjerenje prvostupanjski sud je opravdao logičnim razlozima, iz kojih se može provjeriti da ono ima valjanu pravnu osnovu (čl. 8. ZPP-a).

9. Pravilno primijenivši materijalno pravo sud je utvrdio nastup prekluzije prava tužitelja. Sud je odbio izvoditi daljnje dokaze predložene od tužitelja saslušanjem svjedoka V. M., L. B., T. T. te J. M. kao i zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika te sudskog vještaka ing. J. M. sukladno načelu ekonomičnosti postupka, te je stoga neosnovan tužiteljev žalbeni navod o povredi postupka zbog toga.

10. Okolnost da je poziv za ročište za objavu predmetne presude koje je održano 11. svibnja 2021. punomoćnik tužitelj preuzeo iz svog elektroničkog pretinca 15. svibnja 2021. putem e–Komunikacije nema značenje bitne povrede postupka kako to tvrdi tužitelj u žalbi. Naime, sukladno odredbi čl. 335. st. 6. ZPP-a ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Odredbom stavka 7. istog članka propisano je da stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Dakle, u činjeničnoj situaciji gdje je održano ročište za objavu presude neovisno o tome je li tužitelj o njemu uredno obaviješten, a presuda mu je uredno dostavljena putem e–Komunikacije, kao u konkretnom slučaju o čemu svjedoči potvrda o preuzimanju na poleđini lista 98. spisa i koja dostava se ne dovodi u pitanje žalbom, ima se primijeniti odredba čl. 335. st. 11. ZPP-a koja propisuje da stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate naknade štete koja mu je nastala otklanjanjem nedostataka na izvedenim radovima po tuženiku na temelju između parničnih stranaka zaključenog Ugovora o izvođenju radova broj 24/11 radi izvođenja građevinskih radova na sanaciji sanitarnih prostorija u kampu „M.“ u J. kojim se tuženik obvezao izvesti radove rušenja i demontaže, betonske i armirano betonske radove, zidarske, izolaterske, bravarske, drvodjelske keramičarske, ličilačke i elektroinstalaterske radove te radove na vodovodu i kanalizaciji koje je tužitelj u cijelosti platio tuženiku, sve sukladno okončanoj situaciji broj 99/11 od 16. prosinca 2011.

12. Prema navodima tužbe tuženik je ugovorene radove obavio tijekom srpnja 2011., ali s materijalnim nedostacima djela, tuženik je upozoren dopisom od 9. siječnja 2014., a na poziv tužitelja za otklanjanje nedostataka tuženik se oglušio zbog čega je tužitelj po trećoj osobi otklonio nedostatke za što je imao trošak od 68.838,00 kn.

13. Ugovor sklopljen između stranaka je ugovor o građenju (čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

14. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete prihvativši tuženikov prigovor zastare utvrdivši prekluziju prava po osnovi po osnovi nedostatka radova.

15. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj (ranijeg naziva K. J. d.o.o.) s tuženikom, 23. ožujka 2011. sklopio Ugovor o izvođenju radova br. 24/11, kojim su ugovoreni građevinski radovi na sanaciji prostorija u kampu „M.“ u J.;

- da je tuženik obavio ugovorene radove te ispostavio tužitelju okončanu situaciju od 16. prosinca 2011., koja je potpisana po tužitelju, kao investitoru (naručitelju radova), tuženiku kao izvođaču i nadzornom inženjeru te je potpisom potvrđena količina i vrijednost (cijena) radova;

- da tužitelj u cijelosti nije platio tuženiku vrijednost obavljenih radova nakon primopredaje radova te nakon ispostavljanja okončane situacije radi čega je vođen parnični postupak u predmetu Povrv-11/2014, u kojem postupku je donesena presuda od 16. siječnja 2015. u korist tamo tužitelja, ovdje, tuženika, koja presuda je pravomoćna i ovršna i kojom su odbijeni svi prigovori tamo tuženika, ovdje, tužitelja;

- da je tuženik tužitelju 4. srpnja 2011. predao izvršene radove (sukladno nepotpisanom zapisniku o primopredaji od 4. srpnja 2011.);

- da je tužitelj 9. siječnja 2014. dopisom broj 08/2014 uputio prijedlog nagodbe o namirenju međusobnih potraživanja u kojem nije podnesen zahtjev za otklanjanje nedostataka na sanaciji sanitarija u kampu M. u J.;

- da zahtjev za otklanjanje nedostataka tužitelj nije istaknuo tuženiku već je sam po trećemu otklonio nedostatke sukladno ugovoru od 25. travnja 2014. sklopljenim s T. i. do.o.o. Jelsa koji je radove izveo i izdao račun za radove na sanaciji sanitarija u kampu M. u J. (limarski radovi) u iznosu od 68.838,00 kn;

- da je tužitelj kao predlagatelj osiguranja protiv tuženika kao protivnika osiguranja podnio prvostupanjskom sudu 16. ožujka 2015. prijedlog radi osiguranja dokaza u kojem postupku je nakon očevida na licu mjesta sačinjen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ing J. M., od 4. svibnja 2015.;

- da je tuženik u ovom postupku istaknuo prigovor zastare potraživanja naknade štete i prigovor prekluzije prava na pozivanje na nedostatke vezane za pojavu vlage na građevini.

16. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18; dalje: ZOO) jer se, u konkretnom slučaju, radi o ugovoru kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i slično. Iako je u tekstu novog Zakona o obveznim odnosima izostavljena izričita pravna kvalifikacija ugovora o građenju kao ugovora o djelu on je i dalje ostao vrsta ugovora o djelu, pa se i na taj ugovor primjenjuju odredbe o ugovoru o djelu pa i odredba čl. 608. o pravu zahtijevanja uklanjanja nedostataka koja glasi: 1) Naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok. (2) On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga. (3) Ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete.

17. Iako prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje odredbe čl. 230. st. 1. i 3. ZOO-a koje propisuju da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a tražbina naknade štete nastala povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, kako to žalitelj ispravno navodi u pogledu žalbenog navoda vezanog za zastaru prava, pravilno je primijenjeno materijalno pravo odbijanjem postavljenog tužbenog zahtjeva zbog proteka prekluzivnog roka u smislu odredbe čl. 634. st. 1. i 2. u svezi s čl. 605. ZOO-a. To stoga što prema odredbi čl. 224. ZOO-a pravila o zastari se ne primjenjuju u slučajevima kada su u zakonu određeni rokovi za podnošenje tužbe ili izvršenje određene radnje pod prijetnjom gubitka prava.

18. Naime, prema odredbi čl. 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Prema odredbama čl. 620. ZOO-a, ugovor o građenju je jedna vrsta ugovora o djelu kojim se izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi (obnoviti) u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili na takvom zemljištu, odnosno postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Osnovna i glavna obveza izvođača je da izvrši djelo, odnosno izgradi građevinu ili izvede građevinske radove kako je ugovoreno i prema pravilima struke (čl. 597. st. 1. ZOO-a). To znači da se izvođač u ispunjavanju obveza mora ponašati profesionalno, pridržavajući se odredba ugovora, projektno-tehničke dokumentacije kao njegovog sastavnog dijela te važećih propisa i standarda.

19. Jedna od osnovnih značajki obveznopravnog odnosa, a time i ugovora o djelu i ugovora o građenju jest da oni prestaju ispunjenjem preuzetih obveza. Ispunjenjem prestaju sve obveze bez obzira na njihov izvor. Izvođač je izvršio svoju obvezu kada je izvršio djelo, izgradio građevinu ili na postojećoj građevini izveo kakve druge ugovorene radove i predao ih naručitelju. U pravilu, prestankom ugovora prestaju prava i obveze koje on stvara za ugovorne strane. Ali kod ugovora o djelu i ugovora o građenju ne prestaju sve obveze izvođača primopredajom djela ili građevine, odnosno građevinskih radova. Njegova odgovornost za nedostatke djela, građevine ili građevinskih radova produljuje se za određeno vrijeme. Prema odredbi čl. 631. ZOO-a, kada u odredbama o odgovornosti za nedostatke građevine (čl. 632.- 636. ZOO-a) nije drukčije određeno, na odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu. Tako na bitne zahtjeve za građevinu zakonska odgovornost izvođača je deset godina od predaje i primitka radova, dok za nedostatke djela, odnosno ostalih radova na građevini (tzv. zanatskih i manjih radova) je dvije godine od primopredaje radova.

20. Ugovoreni garantni rokovi se primjenjuju u slučaju skrivenih nedostatka, dok je o vidljivim nedostacima naručitelj dužan obavijestiti izvođača čim je to po redovitom tijeku stvari moguće bez odgađanja, jer nakon pregleda i primanja izvršenog djela, građevine ili građevinskih radova izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli uočiti uobičajenim pregledom, osim ako je za njih znao, a nije ih pokazao naručitelju. Prema odredbama čl. 604. ZOO-a naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim (uočenim) nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen (zakonska presumpcija). Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli uočiti uobičajenim pregledom, osim ako je za njih znao a nije ih pokazao naručitelju. Ako se nakon primopredaje pokaže neki skriveni nedostatak koji se nije mogao uočiti uobičajenim pregledom djela, kao u konkretnom slučaju budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je pojava vlage na građevini bitna za građevinu, naručitelj se može na njega pozvati pod uvjetom da je o njemu obavijestio izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegovog otkrivanja. Kod trgovačkih ugovora to znači bez odgađanja (čl. 605. st. 1. ZOO-a). Naručitelj koji je izvođača obavijestio uredno i na vrijeme o nedostacima izvršenog djela, građevine ili građevinskih radova gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ta prava ostvaruje (čl. 606. st. 1. ZOO-a). Ali i nakon isteka ovog roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravovremeno i uredno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačevog zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev za sniženje naknade (ugovorene cijene) i naknadu štete (čl. 606. st. 2. ZOO-a).

21. Dakle, ako se nakon primopredaje pokaže neki nedostatak koji se nije mogao uočiti uobičajenim pregledom, naručitelj se može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja (čl. 605. st. 1. ZOO-a). Kod ugovora o djelu, naručitelj koji je na vrijeme obavijestio izvođača o nedostatku izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godina od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje u smislu čl. 606. st. 1. ZOO-a ali o tome nije bilo riječi u ovom postupku. Nadalje, i nakon isteka tog roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačevog zahtjeva za naplatu naknade istaknuti svoj zahtjev za sniženje naknade i naknadu štete (čl. 606. st. 2. ZOO-a). Kod ugovora o građenju naručitelj ili drugi stjecatelj dužan je o nedostacima obavijestiti izvođača, projektanta ili osobu koja obavlja nadzor u roku od šest mjeseci od kada je nedostatak utvrdio, inače gubi pravo da se na njega pozove (čl. 634. st. 1. ZOO-a). Pravo naručitelja ili drugog stjecatelja prema izvođaču, odnosno projektantu po osnovi njihove odgovornosti za nedostatke prestaje istekom godine dana računajući od dana kad je naručitelj ili drugi stjecatelj obavijestio projektanta, odnosno izvođača o nedostacima (čl. 634. st. 2. ZOO-a).

22. Dakle, ovdje se radi o prekluzivnim rokovima koji su strogi zakonski rokovi za poduzimanje određenih radnji uslijed čijeg propuštanja se gubi zahtjev i pravo na traženje odgovarajuće pravne zaštite. Prekluzija znači gubitak zahtjeva i subjektivnog prava zbog nepoduzimanja određenih radnji u propisanim zakonskim rokovima na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Prekluzivni rok je zakonom određeni protek vremena kojim istekom prestaje postojati, ne samo zahtjev nego i samo pravo, ako ga titular ne ostvari u tom roku. Prekluzija je u pojedinim elementima slična zastari pa ta dva pravna instituta imaju neka zajednička obilježja, ali nisu istovjetna. Ova obveza se može valjano ispuniti ali se ispunjenje ne može ostvariti tužbom protiv volje dužnika već isticanjem prigovora u parnici protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade, a to je u konkretnom postupak koji se vodio pred prvostupanjskim sudom u predmetu broj Povrv-11/14, koji je okončan pravomoćnom presudom istog broja od 16. siječnja 2015.

23. Stoga pravilno prvostupanjski sud navodi da je u konkretnom slučaju pojava vlage na građevini bitna za građevinu, ali da bi se tužitelj mogao koristiti odredbom čl. 633. st. 1. ZOO-a tužitelj je bio dužan sukladno čl. 634. st. 1. i 2. ZOO-a o tim nedostacima obavijestiti izvođača radova u roku od šest mjeseci od kad je nedostatak utvrdio, inače gubi pravo da se na te nedostatke pozove, a pravo naručitelja prema izvođaču po osnovi njegove odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana računajući od dana kad je naručitelj obavijestio izvođača o nedostatku, a prema činjeničnom supstratu utvrđenom u postupku i navedenom u tužbi u tim rokovima tužitelj nije u navedenim prekluzivnim rokovima obavijestio izvođača, ovdje tuženika, o uočenim nedostacima koje je naknadno sanirao o vlastitom trošku.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena na temelju odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) sve sukladno popisu troška tuženika te vrijednosti predmeta spora.

25. Tuženiku, kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik, u trošak postupka pravilno je odmjerena nagrada za sastav za zastupanje na pripremnom ročištu od 16. listopada 2019., na kojem se procesno raspravljalo – 50 bodova ili iznos od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT) budući da se na tom pripremnom ročištu procesno raspravljalo, a ono je i odgođeno pa je tuženikov žalbeni navod neosnovan.

26. Kako je i odluka o troškovima postupka pravilno zasnovana na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, a glede visine na odredbama mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koju odluku tužitelj pobija samo s obzirom na pobijanje odluke o glavnoj stvari, žalbu tužitelja valjalo je kao neosnovanu odbiti i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti odbijanjem kao neosnovane i tuženikove žalbe na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

27. Trošak tuženikovog odgovora na žalbu nije bio nužno potreban, pa je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 18. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak