Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod

Trg pobjede 13

Poslovni broj: 7/P-71/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirni Vujčić u pravnoj stvari tužitelja Grad Slavonski Brod, Slavonski Brod , Vukovarska ulica 1, OIB: 58007872049, kojeg zastupa punomoćnik Marko Bujić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, Zagreb, Trg Svetog Marka 2, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, Građansko – upravni odjel, radi naknade tržišne vrijednosti nekretnina u iznosu od 761.430,78 Kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 07. srpnja 2022. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zakonske zastupnice tuženice, te na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude dana 18. kolovoza 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, Trg sv. Marka 2, Zagreb, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu da tužitelju Grad Slavonski Brod, Vukovarska 1, Slavonski Brod, OIB: 58007872049, na ime pravične naknade za oduzete nekretnine, isplatiti iznos od 761.430,78 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od 16. travnja 2020. godine, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 19.035,75 kuna / 2.526,48 eura, a to u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom potražuje od tuženice na ime pravične naknade za oduzete nekretnine isplatu iznosa od 761.430,78 Kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. travnja 2020. godine do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka.

2. U tužbi i tijekom postupka, u bitnome, navodi da je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Z-12992/2019 od 16. travnja 2020. godine nekretnina oznake kč. br. 6905 k.o. Slavonski Brod ukupne površine 721 m2, a do tada u vlasništvu tužitelja, uknjižena kao vlasništvo tuženice pod upravljanjem Lučke uprave Slavonski Brod, a po osnovi prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu i rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I- 325-01/18-02/43 od 16. travnja 2018. godine; da je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Z-12925/2018 od 15. svibnja 2019. godine nekretnina oznake kč.br. 6889/4 k.o. Slavonski Brod ukupne površine od 4925 m2, a do tada u suvlasništvu u 1/2 dijela tužitelja, uknjižena kao vlasništvo tuženice pod upravljanjem Lučke uprave Slavonski Brod, a po osnovi prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu i rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-325-01/17-02/604 od 12. siječnja 2018. godine; da je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Z-969/2019 od 14. lipnja 2019. godine nekretnina oznake kč.br. 4262/6 k.o. Slavonski Brod ukupne površine od 88 m2, a do tada u vlasništvu tužitelja, uknjižena kao vlasništvo tuženice pod upravljanjem Hrvatskih voda, a po osnovi prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu i rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I- 325-01/18-02/195 od 15. siječnja 2019. godine; da su rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Z-970/2019 od 14. lipnja 2019. godine nekretnine oznake kč.br. 4265/2 ukupne površine od 821 m2, kč. br. 4266/2 ukupne površine 1833 m2 i kč. br. 4269/3 ukupne površine 239 m2, sve k.o. Slavonski Brod, a do tada u vlasništvu tužitelja, uknjižene kao vlasništvo tuženice pod upravljanjem Hrvatskih voda, a po osnovi prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu i rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-325-01/18-02/194 od 14. siječnja 2019. godine te da je i rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Z-6928/2019 od 09. rujna 2019. godine nekretnina oznake kč.br. 3191/2 k.o. Brodski Varoš ukupne površine od 957 m2, a do tada u vlasništvu tužitelja, uknjižena kao vlasništvo tuženice pod upravljanjem Hrvatskih voda, a po osnovi prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu i rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-325-01/19-02/72 od 11. lipnja 2019. godine. Navodi da iz toga proizlazi da su predmetne nekretnine na prijedlog Općinskog državnog odvjetništva i rješenja nadležnog ministarstva uknjižene kao javno vodno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske pod upravljanjem Hrvatskih voda odnosno Lučke uprave Slavonski Brod, a predmetni upisi nekretnina kao javnog vodnog dobra izvršeni su po osnovi čl. 10. st. 1. i 2. u svezi čl. 8. st. 1., čl. 9. i čl. 11. Zakona o vodama (NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18, 66/19) i provedeni su bez obzira na postojeće upise. Navodi da je nesporno da je tužitelj bio upisan kao vlasnik navedenih nekretnina te da tužitelju nije isplaćena nikakva naknada za ove nekretnine, da je odredbom čl. 236. Zakona o vodama (NN 66/19,84/21) propisano kako odredbe čl. 11. st. 6., čl. 12. st. 2., čl. 230. st. 1., čl. 231. st. 1. i čl. 232. st. 4. Zakona o vodama ne utječu na pravo prethodnog zemljišnoknjižnog vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti u skladu s općim pravilima imovinskog prava, pod uvjetom da se ne radi o pogrešnoj uknjižbi prava vlasništva, a ta odredba u skladu je i s odredbom čl. 48. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01) koji propisuje kako je vlasništvo nepovredivo i odredbom čl. 50. Ustava kojim je propisano da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvu uz naknadu tržišne vrijednosti, pa su ispunjene pretpostavke da tuženica obešteti tužitelja plaćanjem pravične tržišne naknade za oduzete nekretnine. Navodi da se obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora zahtjevom od 08. prosinca 2021. godine koja se 08. ožujka 2022. godine očitovala na zahtjev tužitelja pa predlaže udovoljiti tužbenom zahtjevu.

3. U odgovoru na tužbu tuženica se očitovala da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da su nekretnine iz zahtjeva po pravnom statusu javno vodno dobro u vlasništvu tuženice te da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike za nekretnine iz zahtjeva donijelo utvrđujuća rješenja po osnovi odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o vodama (NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18) te je izvršena uknjižba javnog vodnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Navodi da je iz rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 16. travnja 2018. godine za kč. br. 6905 – obala Bjeliš vidljivo da se ista nalazi unutar granice Odlukom utvrđenog uređenog inundacijskog područja uz lijevu obalu rijeke Save, iz rješenja Ministarstva od 12. siječnja 2018. godine za kč. br. 6889/4 – obala Bjeliš vidljivo je da ista predstavlja visoku obalu rijeke Save, iz rješenja Ministarstva od 15. siječnja 2019. godine za kč. br. 4262/6 – nasip Šetalište braće Radić vidljivo je da se ista nalazi unutar granice Odlukom utvrđenog uređenog inundacijskog područja uz lijevu obalu rijeke Save, iz rješenja Ministarstva od 14. siječnja 2019. godine za kč. br. 4265/2 – nasip Šetalište braće Radić, kč. br. 4266/2 - nasip Šetalište braće Radić i kč. br. 4269/3 - nasip Šetalište braće Radić vidljivo da se iste nalaze unutar granice Odlukom utvrđenog uređenog inundacijskog područja uz lijevu obalu rijeke Save te da je iz rješenja Ministarstva od 11. lipnja 2019. godine za kč. br. 3191/2 – put Nove zemlje vidljivo da se ista nalazi u uređenom inundacijskom području uz lijevu obalu rijeke Save. Navodi da je temeljem čl. 8. i čl. 11. Zakona o vodama (NN 153/09 i dr.) uređeno i neuređeno inundacijsko područje javno vodno dobro, a što znači da su nekretnine iz zahtjeva oduvijek bile javno vodno dobro i nisu postale javno vodno dobro donošenjem rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, već po osnovi Zakona o vodama (NN 107/95). Očitovala se da je javno vodno dobro do stupanja na snagu Zakona o vodama iz 1995. godine bilo uređeno Zakonom o pomorskom vodnom dobru, lukama i pristaništima iz 1974. godine (NN 19/74, 39/75, 17/77 i 18/81) te da je odredbom čl. 1 tog zakona bilo propisano da se tim zakonom uređuje pomorsko i vodno dobro, a čl. 2. da se sve odredbe tog zakona koje se odnose na pomorsko dobro i luke odgovarajuće primjenjuju i na vodno dobro i pristaništa, a sukladno odredbi čl. 4. tog zakona pomorsko dobro je bilo u društvenom vlasništvu u općoj upotrebi, što znači da je imalo status općeg dobra, a temeljem odredbe čl. 2 tog zakona takav status je imalo i vodno dobro, dakle status općeg dobra. Nadalje sukladno čl. 24. tog zakona pod vodnim dobrom smatrale su se rijeke, jezera, kanali i njihova dna i podzemna živa i neživa prirodna bogatstva, obale, nasipi, sprudovi, pristaništa, zimovnici i zimska skloništa, a ovaj zakon propisivao je da obalu na unutarnjim vodama obuhvaća pojas kopna koji se proteže uz rijeke, jezera i kanale do visine najvišeg vodostaja. Navodi da su odredbe Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima u dijelu koji je uređivao vodno dobro i riječne luke stavljene izvan snage stupanjem za snagu Zakona o vodama iz 1995. godine i Zakona o lukama unutarnjih voda (NN 142/98) te da je stupanjem na snagu Zakona o vodama iz 1995. godine sve nekretnine vodnog dobra koje su do tada bile opće dobro postale su javno vodno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske odnosno javno vodno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske postalo je temeljem samog zakona i sama uknjižba javnog vodnog dobra u zemljišne knjige je irelevantna za stjecanja prava vlasništva pa tužitelj nikada nije stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama, a Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je temeljem čl. 10. st. 2. Zakona o vodama, kojim je određeno da u slučaju dvojbe ili spora je li neka zemljišna čestica vodno dobro po sili zakona postalo javno vodno dobro na temelju odredbe čl. 11. st. 1. i 2. tog zakona donijelo utvrđujuća rješenja. Navodi kako tužitelj nije nikada stekao pravo vlasništva na navedenim nekretninama slijedom čega je upis prava vlasništva odnosno suvlasništva na nekretninama pogrešan te mu ne pripada naknada tržišne vrijednosti sukladno odredbi čl. 236. Zakona o vodama (NN 66/19 i 84/21). Podredno se protivi visini tužbenog zahtjeva.

4. Tužitelj se očitovao i da je sukladno odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi bio dužan preuzeti svu imovinu, pa tako i nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu nositelja korištenja Općine Slavonski Brod, pa se ne radi o pogrešnoj uknjižbi prava vlasništva.

5. Tuženica se vezano uz pozivanje tužitelja na odredbu čl. 87. Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi očitovala da se u konkretnom slučaju radi o javnom vodnom dobru i da tužitelj nije bio ovlašten preuzeti te nekretnine u svoje vlasništvo jer nisu bile ostvarene pretpostavke za stjecanje vlasništva s obzirom da se radi o nekretninama koje su uvijek imale svojstvo općeg dobra prema ranijim propisima, a potom javnog vodnog dobra koje nisu mogle biti objektom prava vlasništva te da se radi o pogrešnoj uknjižbi prava vlasništva u korist tužitelja, pa tužitelju ne pripada naknada po ovoj osnovi.

6. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Z-12992/2019 od 16. travnja 2020. godine i povratnicu, rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-325-01/18-02/43 od 16. travnja 2018. godine, rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Z- 12925/2018 od 15. svibnja 2019. godine, presliku dostavnice, rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-325-01/17-02/604 od 12. siječnja 2018. godine, rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Z-969/2019 od 14. lipnja 2019. godine i presliku dostavnice, rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-325-01/18-02/195 od 15. siječnja 2019. godine, rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Z-970/2019 od 14. lipnja 2019. godine i presliku dostavnice, rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I- 325-01/18-02/194 od 14. siječnja 2019. godine, rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Z-6928/2019 od 09. rujna 2019. godine i presliku dostavnice i rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-325- 01/19-02/72 od 11. lipnja 2019. godine, Zahtjev za mirno rješenje spora od 08. prosinca 2021. godine i presliku dostavnice, Očitovanje tuženice vezano za tužiteljev zahtjev za mirno rješenja spora od 08. ožujka 2022. godine. Nije prihvaćen dokazni prijedlog tužitelja za provođenje građevinskog vještačenje na okolnost tržišne vrijednosti nekretnina jer se primarno radi o pravnom pitanju, a u cilju ekonomičnosti postupka. Na temelju tako provedenog postupka utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Sporno je između parničnih stranaka pripada li tužitelju pravo na tržišnu naknadu za nekretnine – zemljišne čestice za koje je rješenjima Ministarstva zaštite okoliša i energetike utvrđeno da imaju svojstvo javnog vodnog dobra u vlasništvu tuženice, a pod upravljanjem Lučke uprave Slavonski Brod odnosno Hrvatskih voda te za koje je nastavno tome izvršen upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tuženice, u iznosu od 761.430,78 Kn.

8. S obzirom da se tužitelj obratio tuženici sa Zahtjevom za mirno rješenje spora 08. prosinca 2021. godine te da je tuženica svojim očitovanjem od 08. ožujka 2022. godine izvijestila tužitelja da zahtjev ne prihvaća, ispunjene su pretpostavke iz odredbe čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari i time pretpostavke za meritorno odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

9. Iz rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 16. travnja 2018. godine proizlazi da se utvrđuje da zemljišna čestica i to kč. br. 6905 – obala Bjeliš pripada javnom vodnom dobru i da se ista nalazi unutar granice Odlukom utvrđenog uređenog inundacijskog područja uz lijevu obalu rijeke Save.

10. Iz rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 12. siječnja 2018. godine proizlazi da se utvrđuje da zemljišna čestica - kč. br. 6889/4 – obala Bjeliš pripada javnom vodno dobrom i u naravi predstavlja visoku obalu rijeke Save.

11. Iz rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 15. siječnja 2019. godine proizlazi da se utvrđuje da zemljišna čestica - kč. br. 4262/6 – nasip Šetalište braće Radić pripada javnom vodnom dobru i da se nalazi unutar granice utvrđenog uređenog inundacijskog područja uz lijevu obalu rijeke Save.

12. Iz rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 14. siječnja 2019. godine proizlazi da se utvrđuje da zemljišne čestice i to : kč. br. 4265/2 – nasip Šetalište braće Radić, kč. br. 4266/2 - nasip Šetalište braće Radić i kč. br. 4269/3 - nasip Šetalište braće Radić pripadaju javnom vodnom dobru te da se i nalaze unutar granice utvrđenog uređenog inundacijskog područja uz lijevu obalu rijeke Save.

13. Iz rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 11. lipnja 2019. godine proizlazi d se utvđuje da zemljišna čestica - kč. br. 3191/2 – put Nove zemlje pripada javnom vodnom dobru i da se nalazi u uređenom inundacijskom području uz lijevu obalu rijeke Save.

14. Nadalje, uvidom u rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Z-12992/2019-2 od 16. travnja 2020., pol.br. Z-12925/2018 od 15. svibnja 2019., posl. br. Z-969/2019 od 14. lipnja, 2019., poisl. br. Z-970/2019 od 14. lipnja 2019., posl.br. Z-6928/2019 od 09. rujna 2019. utvrđeno je da je po osnovi navedenih rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike i temeljem prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu uknjiženo pravo vlasništva na ovim nekretninama, dotada upisanim kao vlasništvo tužitelja, u korist tuženice i to kao javnog vodnog dobra u općoj uporabi.

15. Navedena, rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike donesena su po osnovi odredbi čl. 10. i čl. 11. Zakona o vodama (NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18) imaju deklaratoran karakter jer se istima utvrđuje da predmetne nekretnine – zemljišne čestice za koje tužitelj potražuje tržišnu naknadu pripadaju javnom vodnom dobru jer se radi o nekretninama – zemljišnim česticama koja po svojim obilježjima (obala, nasipi i dr.) nalaze unutar granica utvrđenog uređenog inundacijskog područja lijeve obale rijeke Save.

16. Ocjena je suda, da tužitelj, neovisno o njegovu upisu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ovim nekretninama – zemljišnim česticama koja imaju svojstvo javnog vodnog dobra, a prije provedbe upisa prava vlasništva u korist tuženice, nije mogao steći pravo vlasništva i da se radi o pogrešnom upisu u zemljišne knjige te da vlasništvo nije stekao na temelju odredbe čl. 87. Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi (NN 90/92) na koju se poziva jer vlasnik ovih nekretnina nije bila niti je mogla biti niti prednik tužitelja bivša Općina Slavonski Brod. To iz razloga što je pravni položaj vodnog dobra do stupanja na snagu Zakona o vodama (NN 107/95) bio uređen Zakonom o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (NN 19/74, 24/74, 39/75, 17/77, 18/81) koji je vodno dobro određivao kao dobro u društvenom vlasništvu u općoj uporabi i isključivao je mogućnost stjecanja prava vlasništva ili drugih stvarnih prava na vodnom dobru, a nije predviđao niti da bi bilo koja pravna osoba na vodnom dobru kao dobru u općoj uporabi stekla društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja ili raspolaganja, što proizlazi iz odredbi čl. 2. i čl. 4. tog Zakona. Stupanjem na snagu Zakona o vodama (NN 107/95) sve nekretnine koje čine vodno dobro (između ostalih tako i zemljišne čestice koje čine uređeni i neuređeni inundacijski pojas i koje su zemljišnim knjigama bile upisane kao vlasništvo jedinice lokale samouprave) postale su javno vodno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske sukladno odredbama čl. 60. i čl. 61. tog zakona. Dakle, na istima je Republika Hrvatska originarno stekla pravo vlasništva i to neovisno o upisima u zemljišnim knjigama. Nastavno tome, kako se radi o pogrešnom upisu prava vlasništva u korist tužitelja u zemljišnim knjigama na nekretninama – zemljišnim česticama za koje tužitelj potražuje pravičnu tržišnu naknadu i koje su najprije imale status općeg dobra te potom javnog vodnog dobra čiji je titular tuženica i kao takva izričito određena Zakonom o vodama (NN 107/95), ocjena je suda da tužitelju ne pripada naknada tržišne vrijednosti za ove nekretnine na temelju odredbe čl. 236. Zakona o vodama (NN 66/19, 84/21).

17. Stoga je uz poziv na citirane zakonske odredbe odlučeno kao u izreci presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1., čl. 154. a. i čl. 155. ZPP-a. Tuženici su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu (7.614,30 Kn), pristup ročištu 19. svibnja 2022. godine (3.807,15 Kn) te trošak pristupa ročištu 07. srpnja 2022. godine (7.614,30 Kn) prema Tbr. 8.1, Tbr. 9.1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22).

U Slavonskom Brodu 18. kolovoza 2022. godine

Sutkinja

Mirna Vujčić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu u roku od petnaest dana putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu od dana dostave presude. Rok za žalbu ne teče u vremenskom razdoblju od 01. do 15. kolovoza.

Broj zapisa: eb310-4c110

Kontrolni broj: 04dca-2ec1f-4eb27

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRNA VUJČIĆ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.