Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-1057/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivana Stipčića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. J., OIB …, iz Z., …, koju zastupa punomoćnica
S. M., odvjetnica iz Z., protiv tuženice Z. b. d.d.,
Z., …, OIB: …, koju zastupaju
punomoćnici odvjetnici iz O. d. P. & P. j.t.d. iz Z.,
radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 124 P-4937/19-30 od 15. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženice Z. b. d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 124 P-4937/19-30 od 15. srpnja 2021. u točci I. izreke i u točci II. izreke do iznosa od 8.260,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.
II. Uvažava se djelomično žalba tuženice Z. b. d.d. i preinačuje se navedena presuda u točci II. izreke u dijelu preko iznosa od 8.260,00 kune do 10.760,00 kuna i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice V. J. za naknadu troškova postupka i u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice Z. b. d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 46.521,36 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:
100,80 kn od dana 16.11.2007.
do isplate
98,92 kn od dana 15.12.2007.
do isplate
101,71 kn od dana 15.01.2008.
do isplate
102,23 kn od dana 15.02.2008.
do isplate
211,93 kn od dana 19.03.2008.
do isplate
206,79 kn od dana 15.04.2008.
do isplate
202,60 kn od dana 15.05.2008.
do isplate
203,54 kn od dana 15.06.2008.
do isplate
203,35 kn od dana 17.07.2008.
do isplate
201,11 kn od dana 16.08.2008.
do isplate
201,03 kn od dana 15.09.2008.
do isplate
211,89 kn od dana 18.10.2008.
do isplate
213,43 kn od dana 16.11.2008.
do isplate
206,76 kn od dana 15.12.2008.
do isplate
310,72 kn od dana 21.02.2009.
do isplate
251,60 kn od dana 16.03.2009.
do isplate
263,40 kn od dana 15.04.2009.
do isplate
264,46 kn od dana 21.05.2009.
do isplate
247,73 kn od dana 10.07.2009.
do isplate
228,43 kn od dana 18.08.2009.
do isplate
319,54 kn od dana 15.09.2009.
do isplate
323,35 kn od dana 16.09.2009.
do isplate
310,26 kn od dana 13.11.2009.
do isplate
315,19 kn od dana 09.12.2009.
do isplate
357,94 kn od dana 05.01.2010.
do isplate
363,04 kn od dana 20.02.2010.
do isplate
428,59 kn od dana 07.04.2010.
do isplate
442,01 kn od dana 08.05.2010.
do isplate
439,30 kn od dana 12.05.2010.
do isplate
573,65 kn od dana 08.07.2010.
do isplate
517,33 kn od dana 07.08.2010.
do isplate
664,72 kn od dana 08.09.2010.
do isplate
618,17 kn od dana 07.10.2010.
do isplate
577,31 kn od dana 27.10.2010.
do isplate
35.553,51 kn od dana 30.10.2010.
do isplate,
a sve po stopi na osnovi čl. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.760,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, obračunatim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu je izjavila tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP), dakle na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima tuženica ukazuje da presuda ne sadrži razloge zbog kojih tužiteljici dosuđen iznos temeljem odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, osporava zaključak prvostupanjskog suda da se ne radi o preinaci tužbe, kao i zaključak o prigovoru zastare koji je istaknula tužena. Nadalje ukazuje na činjenicu da tužiteljica nije bila stranka kolektivnog postupka pa da nema mjesta primjeni članka 502.c ZPP kao i da je to pitanje Europska komisija odlučila riješiti na razini Europske unije predlaganjem nove Direktive, kao i da tužiteljica nije dokazala svojstvo potrošača. Nadalje ukazuje da vještak nije obračunao negativne tečajne razlike, pa osporava visinu dosuđenih iznosa. Osporava i odluku o troškovima postupka, te je predlože da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz obvezu naknade troškova postupka tuženici, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka za sastav žalbe i sudsku pristojbu.
3. Odgovoru na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.
5. Razmatrajući pobijanu presudu i rješenje o troškovima postupka, kao i postupak koji je prethodio donošenju navedenih odluka, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 190. stavak 1. ZPP na koju žalbom ukazuje tužena. Suprotno žalbenim navodima tužene, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe, već se radi o uređenju tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja i to smanjenjem. Naime, tužitelj je u tužbi postavio zahtjev za isplatu iznosa od 48.955,76 kuna sa zakonskim zateznim kamatama računajući istu od dospijeća svakog pojedinog iznosa. Iz spisa proizlazi da je nakon provedenog dokaza vještačenjem, podneskom od 15. travnja 2021. (stranica 189 do 192 spisa) tužiteljica doista sukladno nalazu uredila tužbeni zahtjev na način da je potraživala isplatu iznosa od ukupno 46.521,36 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos. Napominje se da upravo kada bi se i radilo o preinaci tužbe, ista bi bila dopuštena kao svrsishodna za rješenje spora jer je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. donesen zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. U povezanosti s navedenim prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP, jer dosuđenim iznosom nije prekoračio tužbeni zahtjev.
6. Razmatrajući pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na isplatu preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i postupak koji je prethodio donošenju odluke u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbom ukazuje tuženica, jer se pobijana presuda u tom dijelu može ispitati i za taj dio svoje odluke prvostupanjski sud je dao jasne razloge o odlučnim činjenicama, a nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Iako osnovano tuženica žalbenim navodima ukazuje da u odnosu na dio presude kojim se traži isplata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, pobijana presuda uopće ne sadrži razloge, čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije u tom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu, već je postupio sukladno članku 373. a ZPP, a sve stoga što neke bitne činjenice među strankama nisu sporne, a neke je moguće utvrditi temeljem isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.
6.2. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati iznos od 46.521,36 kune sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos na ime preplaćenih anuiteta kredita zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Svoj zahtjev tužiteljica temelji na navodima da su ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu i jednostrani način promjene kamatne stope.
7.1. Napominje se da tužiteljica tužbenim zahtjevom nije tražila da se presudom utvrdi ništetnost navedenih odredbi Ugovoru o kreditu, a iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da činjenicu da su te odredbe ugovora o kreditu ništetne tužiteljica temelji na presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenima u postupcima kolektivne tužbe tužitelja … udruga …protiv, između ostalih i tuženice, a u kojima je utvrđeno da je tuženica
sklapajući ugovore o kreditu s tim ništetnim odredbama, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud o ništetnosti predmetnih odredbi odlučio kao o prethodnom pitanju.
8. Za donošenje pravilne odluke o tužbenom zahtjevu tužiteljice u odnosu na ništetnost odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplati po toj osnovi preplaćenih anuiteta, prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice, pa je neosnovan taj žalbeni prigovor tuženice.
8.1. Među strankama i nije sporno da su tužiteljica i tuženica 20. prosinca 2005. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205317861 za novčani iznos od 59.600,00 CHF koji iznos je tužiteljici isplaćen u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju kreditora važećem na dan isplate istog, da je ugovoren rok otplate 18 godina, da se tužitelj obvezao vratiti kredit u mjesečnim anuitetima, uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,90%, a promjena kamatnih stopa se vrši sukladno aktu odnosno odluci kreditora, dakle jednostranom odlukom banke. Sve navedeno i proizlazi iz navedenog Ugovora o namjenskom kreditu (stranica 30 do 35 spisa). Utvrđeno je da je tužiteljica u cijelosti kredit otplatila29. listopada 2010.
8.2. Temeljem presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesena u postupku koji je tužbom pokrenula Udruga … udruga … protiv osam poslovnih banaka pa i tuženice, pravilno je utvrđeno da
je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika (dakle banke), a da prije i u vrijeme zaključivanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarali niti ugovorom egzaktno utvrdili parametre i metodu izračuna koji utječu na promjenu kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. U navedenom dijelu, presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.
9. Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske donio je 14. lipnja 2018. presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., i u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženice u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019.
10. Obzirom na navedeno, a suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a ništetne su i odredbe o valutnoj klauzuli i to u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) u povezanosti s odredbama članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO). Ukazuje se i na odredbu članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO kojima je propisano da ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, dok je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. Ugovor o kreditu predstavlja dvostrani pravni posao pa unošenjem u isti neodređene formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se određuje prema odluci banke, tužena je mogla postupiti kako je htjela. To je suprotno zakonskom načelu jer je time od samoga početka ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, budući da formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi omogućava potrošačima samo uvid u visinu kamatne stope, ali i tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se ne mogu ocijeniti razlozi i kretanje tečaja i kamatne stope tijekom predstojećeg kreditnog razdoblja, pa tako promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, a ni tečaj.
11. Dakle, tuženica postupajući na navedeni način, postupala je protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i to protivno članku 87. stavak 1. kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. Zakona o zaštiti potrošača, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok posljedica takve nepoštene odredbe je ništetnost ugovora (članka 87.). Ta je materija jednako bila regulirana i u članku 96., članku 99. i članku 102. ZZP iz 2007. godine (stupio na snagu 30. srpnja 2007.).
11.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezna i za ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika. Naime, navedene presude imaju pravni učinak "erga omnes". Naime, člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15.) je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Slijedom navedenog i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu koje je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014. i 4. srpnja 2013. u kojima je tuženica bila stranka postupka, obvezuje prvostupanjski sud, pa prvostupanjski sud nije ni trebao posebno prosuđivati i obrazlagati nepoštenost i ništetnost navedenih ugovornih odredbi obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja u tim odlukama. Direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kao i mogućnosti sudova da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP, dakle primjena odredbi Zakona o zaštiti potrošača i odredbi članka 502.a i 502.b. ZPP, proizlazi iz odluke Vrhovnog suda poslovni broj: Rev-3142/2918 od 19. ožujka 2019. U povezanosti s navedenim, tužiteljica nije trebala dokazati svoje svojstvo potrošača, niti je prvostupanjski sud to trebao utvrđivati.
12. Obzirom je kamata faktično cijena, a cijena je bitan element ugovora o kreditu i mora biti određena, odnosno odrediva, sukladno članku 83. Zakona o zaštiti potrošača, odredba ugovora koju koristi tužena, a na temelju koje se kamata, dakle cijena određuje jednostrano, prema odluci banke, bez formiranog čvrstog kriterija za promjenu, protivna je načelu savjesnosti i poštenja. Tuženica nije imala ovlaštenja mijenjati kamatnu stopu po svom nahođenju jednostrano i time visinu obveze tužitelja. Banke kao dobri i odgovorni gospodarstvenici, visoko specijalizirane novčarske ustanove koje novac plasiraju potrošačima dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na štetu potrošača. Nezakonito postupanje banaka je u kasnijem poslovanju i otklonjeno i to nakon što je odredbom članka 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09., 112/12.) formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu.
13. Osnova odgovornosti tuženice utvrđena je navedenim presudama a sastoji se u tome što tuženica prije sklapanja ugovora nije tužiteljicu u cijelosti informirala o značenju valutne klauzule i promjenjivoj kamatnoj stopi, čime su povrijeđena prava potrošača, jer tužena u konkretnom slučaju s tužiteljicom nije posebno pregovarala o valutnoj klauzuli kao ni o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti je omogućila tužiteljici da utječe na ove dvije odredbe ugovora, niti je upoznala tužiteljicu s posljedicama i potencijalnim rizikom koji nastaje primjenom valutne klauzule i promjenjive kamatne stopi.
14. Postupajući na navedeni način, primjenjujući valutnu klauzulu i mijenjajući kamatnu stopu sukladno svojoj Odluci, tuženica je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja. Naime, u konkretnom slučaju obveza tužiteljice po predmetnom Ugovoru o kreditu ovisila je o dva bitna i ujedno promjenjiva elementa jer su predmet i cijena bili sastojci ugovora, a putem tih spornih ugovornih odredbi tužena je izbjegla utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno odredbi članka 247. ZOO, koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Obzirom tužiteljici nije moglo biti poznato u kojem iznosu će valuta i kamatna stopa narasti, kao što nije imala mogućnosti pregovaranja i utjecaja u pogledu tih ugovornih odredbi, to je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.
15. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12, te se primjenjuju kao nacionalni propis. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da, članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači, da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene visine valute i kamatne stope kao i odnos drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.
15.1. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije postojala je obveza suda da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije) a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. godine.
16. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu i pravilno je postupio kada je obvezao tuženicu u na vraćanje više uplaćenog iznosa (članak 323. ZOO). Visina je na pravilan način utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka.
16.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije prihvatio prigovore tuženice na nalaz i mišljenje vještaka, a napominje se da je predmet vještačenja, odnosno zadatak vještaka pravilno određen i prvostupanjski sud nije trebao uzeti u obzir, anuitete plaćene po tečaju nižem od tečaja na dan isplate kredita tužitelju, jer tuženica tijekom postupka u odnosu na to nije postavila protutužbeni zahtjev.
17. Vezano za utvrđenje ništetnosti, kao prethodno pitanje, predmetne ugovorne odredbe, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se sukladno članku 328. ZOO.
18. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da prigovor zastare koji je tuženica istaknula nije osnovan i pravilno je postupio kada je isti odbio, a neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima osporava pravilnost tog zaključka.
18.1. Podnošenjem kolektivne tužbe … Udruge …došlo je do prekida zastare. O navedenom pravnom pitanju izneseno je
mišljenje i pravni stav u odluci Vrhovnog suda poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., kojom je odlučeno povodom izvanredne revizije i postavljenog pravnog pitanja, predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 131. Zakona o zaštiti potrošača tužbu definiranu člankom 241. ZOO kao i radnju vjerovnika kojom se prekida zastara. Vrhovni sud je zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe. Računajući da se cijeni opći zastarni rok od pet godina, sukladno članku 225. ZOO koji bi počeo teći u momentu pravomoćnosti odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kada je donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i to 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu, odnosno 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, time da se odnosi i na zahtjeve restitucije otplaćenih kredita, a ne samo onih koji se otplaćuju, a tužba je podnesena 7. lipnja 2019., zastara nije nastupila.
19. I odluka o tijeku i visini zakonskih zateznim kamatama je pravilna.
20. Međutim, osnovano tuženica žalbenim navodima osporava pravilnost odluke o troškovima postupka pod točkom II. izreke. Naime, prvostupanjski sud je pogriješio kada je tužiteljici priznao naknadu troškova rada odvjetnika za sastav podneska od 3. lipnja 2020. i 1. prosinca 2020. u iznosu od po 1.250,00 kuna u koji iznos je uključen i PDV po stopi od 25%, bez obzira što se radi o obrazloženim podnescima jer isti, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu bili nužni za vođenje postupka. Ostali trošak je pravilno priznat i odmjeren. Dakle, kada se od dosuđenog iznosa na ime troškova postupka odbije iznos na koji tužitelj nema pravo (10.760,00 kn – 2.500,00 kn = 8.260,00 kn) proizlazi da je tuženica dužna tužiteljici naknaditi troškove u iznosu od 8.260,00 kuna.
21. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP i članka 373. a ZPP žalbu tuženice valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u točci I. izreke.
21.1. Temeljem članka 373. ZPP, žalbu tuženice valjalo je djelomično uvažiti i prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka II. izreke) preinačiti na način kako je odlučeno ovom presudom pod točkom II. izreke.
22. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka, jer je sa žalbom uspjela u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na troškove postupka.
U Sisku 18. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
Broj zapisa: eb310-51c28
Kontrolni broj: 0234f-7e539-00f74
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ALENKA LEŠIĆ, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
