Republika Hrvatska

Broj: Ppž-7452/2022

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Drage Klasnića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M. H. zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u vezi članka 293. stavka 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17.), rješavajući o žalbi okrivljenog M. H. zastupanog po branitelju I. Z. odvjetniku iz K., podnijetom protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici od 31. svibnja 2022., broj: Pp P-27/2020, u sjednici vijeća održanoj dana 18. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e

I.Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog M. H., ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj činjenično opisan pod 3. prvostupanjske presude i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku u odnosu na taj prekršaj.

p r e s u d i o  j e

II.Uslijed odluke pod I preinačuje se odluka o ukupnoj novčanoj kazni i troškovima postupka tako da se okrivljenom M. H. za prekršaj činjenično opisan pod 1. i 2. pravno označene kao prekršaje iz članka 51. stavka 1. i 5.u vezi članka 293. stavka 2. i članka 175. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama temeljem tih propisa prihvaćaju utvrđenima novčane kazne te se okrivljenom M. H. na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 14.500,00 (četrnaesttisućapetsto) kuna koju je kaznu dužan platiti u 6 (šest) mjesečnih obroka tako da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a preostali obroci do 15. u mjesecu svaki sljedeći mjesec, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka obvezuje se okrivljenik na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) kuna koje je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude.

III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M. H. i provostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

IV. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okrivljeni M. H. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici od 31. svibnja 2022., broj: Pp P-27/2020 okrivljeni M. H. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u vezi članka 293. stavka 2., članka 175. stavka 2. i 3. i članka 199 stavka 2. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 18.000,00 kuna koju je kaznu dužan platiti u 6 (šest) mjesečnih obroka.

Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategoprije u trajanju od 12 mjeseci i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 1.320,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni M. H. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, presuda ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući o žalbi okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (nastavno-Sud) smatra da je prvostupanjski sud donio preuranjenu odluku u odnosu na prekršaj činjenično opisan pod 3. pobijane presude, jer se, s obzirom na žalbene navode okrivljenika, iz dosad utvrđenog činjeničnog stanja ne može sa sigurnošću utvrditi da je okrivljenik kriv za taj prekršaj, te je počinio i bitnu povredu postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona na koju ukazuje žalitelj.

5. Prvostupanjski sud je odluku o krivnji okrivljenika za prekršaj pod 3. donio na temelju dokaza kojeg nije proveo u ovom prekršajnom postupku nego je izvršio uvid u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zlataru, broj K-327/20 od 10. ožujka 2021. i presudu Županijskog suda u Osijeku broj Kž-299/2021 te na temelju dokaza (toksikološkog vještačenja) koji je proveden u tom kaznenom postupku izmijenio činjenični opis i pravnu oznaku djela pod 3. prvostupanjske presude.

Opravdano žalitelj smatra da na takav način nisu valjano utvrđene činjenice i da je okrivljeniku povrijeđeno pravo na obranu. Sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrđivati činjenice koje okrivljenika terete i koje mu idu u prilog. Međutim, presudu sud temelji samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi (članak 179. stavk 5. Prekršajnog zakona).

Dakle, prvostupanjski sud, ukoliko je smatrao spornom utvrđenu koncentraciju alkohola tempore criminis, mogao je provesti dokaz toksikološkim vještačenjem, ali nije smio koristiti nalaz i mišljenje vještačenja provedenog u drugom (kaznenom) postupku jer je na taj način uskratio pravo obrane okrivljeniku u odnosu na taj dokaz i njime utvrđene odlučne činjenice. Onemogućio je okrivljeniku da se očituje o tom dokazu, da traži očitovanje vještaka o određenim činjenicama i da predlaže njegovu dopunu i sl.

Stoga je u potpunosti pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na djelo pod 3., a razlozi koje je sud dao su dijelom kontradiktorni, a dijelom neosnovani. Nejasno je naime, kojom logikom prvostupanjski sud obrazlaže svoju odluku da na temelju neprovedenog dokaza u prekršajnom postupku koji je vodio zadire u činjenični opis optužnog akta, to tumači postupanjem u prilog okrivljenika, a da nije proveo nikakav dokaz kojim bi utvrdio je li koncentracija alkohola za koju je okrivljenik optužen moguća s obzirom na vrijeme počinjenja prekršaja i vrijeme ispitivanja prisustva alkohola u organizmu okrivljenika, koja je obaveza postupanja prema okrivljeniku u odnosu na utvrđivanje alkoholiziranosti kada se okrivljeniku stavlja na teret izazivanje prometne nesreće s povrijeđenom osobom, je li tako postupano, je li moguće utvrditi koncentraciju alkohola tempore criminis unatoč proteku vremena od počinjenja prekršaja do ispitivanja, na koji način i konačno utvrditi odnos tužitelja prema činjeničnom utvrđenju u postupku kao i je li okrivljenik svojim ponašanjem počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

6. Slijedom navedenog prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice u odnosu na prekršaj pod 3. zbog toga je ovaj sud djelomično prihvatio žalbu okrivljenika ukinuo presudu u odnosu na to djelo, a uslijed te odluke preinačio je i odluku o zaštitnoj mjeri i troškovima postupka, koji se odnose na to djelo.

7. Stoga će prvostupanjski sud ponovno provesti postupak sukladno navodima ovog rješenja, po potrebi će provesti i druge dokaze kako bi potpuno utvrdio činjenično stanje i donijeti će novu, valjano obrazloženu odluku.

8. Ispitujući odluku o kazni za prekršaje činjenično opisane pod 1. i 2. ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona pravilno i opravdano je okrivljeniku za prekršaj pod 1. izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom iznosu, a za prekršaj pod 2. u zakonom propisanom rasponu novčane kazne za taj prekršaj, bliže zakonom propisanom minimalnom iznosu. Novčana kazna utvrđena za prekršaj pod 2. nije prestroga jer je prvostupanjski sud opravdano otegotnim cijenio činjenicu da je u prometnoj nesreći bilo ozlijeđenih osoba, što je samo po sebi težak prekršaj jer je teško objašnjivo nepružanje pomoći i to čak trima ozlijeđenima osobama koja im je bila potrebna zbog upravo okrivljenikovog protupravnog ponašanja. Sve to je u dovoljnoj mjeri neprihvatljivo i kada sud postupajući u ovom predmetu mora zanemariti prethodno ponašanje okrivljenika jer ne samo da se okrivljenik udaljio s mjesta ove prometne nesreće već nije nikoga, niti hitnu pomoć, niti policiju o nesreći obavijestio. Slijedom navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da će izrečenom ukupnom novčanom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja.

9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije ovaj Sud smatra da je izricanje iste opravdano i nužno i kako bi se okrivljenika na naredno vrijeme onemogućilo u upravljanju motornim vozilima i kako bi se otklonili uvjeti koji omogućavaju ponavljanje prekršaja. Neosnovani su međutim razlozi prvostupanjskog suda koji ističe da je zaštitna mjera za prekršaj pod 2. propisano kao obligatorna jer je to u suprotnosti s Prekršajnim zakonom kao temeljnim zakonom prekršajnog prava.

10. Ispitujući odluku o troškovima prvostupanjskog postupka ovaj je sud istu preinačio umanjivši ju za dio stvarnih troškova koji se odnose na utvrđivanje krivnje za prekršaj pod 3. izreke pobijane presude ( troškove alkotestiranja i troškove vještačenja krvi i urina).

11.Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

12. Na temelju članka 206. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. kolovoza 2022.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Hasić, v. r.

Davorko Kučan,v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.