Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni Broj: 12 Gž Zk-531/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu tog suda Dubravki Bosilj, kao sucu pojedincu u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja R. H., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi uknjižbe prava vlasništva, povodom žalbe predlagatelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Posebni zemljišnoknjižni odjel u Kaštel Lukšiću poslovni broj: Z-13038/2021 od 19. travnja 2022., dana 18. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Usvaja se žalba predlagatelja te se rješenje Općinskog suda u Splitu, Posebni zemljišnoknjižni odjel u Kaštel Lukšiću poslovni broj: Z-13038/2021 od 19. travnja 2022. preinačuje tako da se usvaja prijedlog predlagatelja za uknjižbu prava vlasništva R. H. u 15/192 dijela na nekretninama čk. br. 1109, 1114/2, 1117, 1118, 1119, 1120, 1124, 1125, sve upisane u zk. ul. 336 k.o. T..

II. Određuje se brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga u zk. ul. 336 k.o. T..

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja pod toč. I. izreke odbijen je prigovor Republike Hrvatske te je potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta broj Z- 32655/2020 od 18. ožujka 2021 kojim je odbijen prijedlog Republike Hrvatske da se na nekretninama čk. br. 1109, 1114/2, 1117, 1118, 1119, 1120, 1124, 1125, sve upisane u zk. ul. 336 k.o. T. uknjiženih na 15/192 dijela kao društveno vlasništvo – s pravom korištenja Općine S. izvrši upis prava vlasništva u korist RH na 15/192 dijela navedenih nekretnina, toč. II izreke naložena je zabilježba odbijanja prigovora u zk. ul. 336 k.o.T..

2. Prijedlog predlagatelja odbijen je kako rješenjem zk. referenta br. Z-32655, a to rješenje je potvrđeno povodom prigovora po zk. sucu, sada žalbom pobijanim rješenjem, isključivo iz razloga što predlagatelj nije dostavio uvjerenje Ureda za prostorno uređenje iz kojeg bi bilo vidljivo da su predmetne nekretnine na dan 24. srpnja 1991. predstavljale poljoprivredno zemljište u društvenom vlasništvu.

3. Pravodobno izjavljenom žalbom predlagatelj pobija rješenje zemljišnoknjižnog suca zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se usvoji prijedlog predlagatelja i dopusti upis prava vlasništva u korist R.H. ili podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba predlagatelja je osnovana.

6. U žalbi (kao i u prijedlogu) predlagatelj se poziva na odredbu čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91 dalje: ZPZ) kojom je bilo propisano da stupanjem na snagu ZPZ-a na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu nositelj vlasničkih prava postaje R. H., a poljoprivrednim zemljištem sukladno čl. 2. ZPZ-a smatraju se poljoprivredne površine: oranice, povrtnjaci, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji, iz čega i proizlazi da je Republika Hrvatska po samom zakonu postala vlasnik navedenih nekretnina u 15/192 dijela u kojem suvlasničkom dijelu su iste u zemljišnim knjigama upisane kao društveno vlasništvo, a po kulturi - oranice i pašnjaci pa nije ni bilo potrebno prilagati Uvjerenje ureda za prostorno uređenje jer je status nekretnina razvidan iz samog upisa u zemljišnoj knjizi.

7. U konkretnom slučaju prema stanju u zemljišnoj knjizi radi se o nekretninama koje su po kulturi pašnjaci i oranice – dakle nesporno se radi o poljoprivrednom zemljištu koje je u suvlasničkom dijelu od 15/192 u zemljišnim knjigama upisano kao društveno vlasništvo. Prema tome nekretnine u društvenom vlasništvu koje su u naravi poljoprivredno zemljište na temelju čl. 3. st. 1. ZPZ-a ex lege postale su vlasništvo R. H.. Isto potvrđuje i nedavno donijeta revizijska odluka Vrhovnog suda RH broj: Rev 1895/2018-2 od 8. lipnja 2022. u kojoj je Vrhovni sud RH zauzeo pravno shvaćanje da su u zemljišnoknjižnom postupku dovoljni podaci iz zemljišne knjige o dosadašnjem statusu nekretnina za ocjenu da su ispunjene činjenične i zakonske pretpostavke za upis prava vlasništva Republike Hrvatske na tim nekretninama, te mjerodavne materijalno pravne odredbe, u ovom konkretnom slučaju to je – odredba čl. 3. ZPZ-a, time da takav upis ne onemogućava protustranku da u za to odgovarajućim postupcima dokazuje drugačiji vlasnički status predmetnih nekretnina. Pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH služe ustaljenju i ujednačavanju sudske prakse, obvezno je za sve suce Građanskog odjela VSRH, a snagom autoriteta najvišeg suda u Republici Hrvatskoj i za sve ostale suce u građanskoj grani suđenja.

Za napomenuti je da se društveno vlasništvo nakon 1990. pretvorilo u vlasništvo države ili privatno vlasništvo pojedinaca, te svakako do upisa društvenog vlasništva na predmetnim nekretninama, nije moglo doći nakon 24. srpnja 1991. kada je stupio na snagu ZPZ.

8. Prema svemu prethodno navedenom prijedlog za upis prava vlasništva u korist ovdje predlagatelja je osnovan, to je valjalo žalbu predlagatelja usvojiti, preinačiti prvostupanjsko rješenje suca o prigovoru, dopustiti zahtijevani upis te naložiti brisanje odbijenog prijedloga, sve temeljem čl. 149. st. 1. toč. a. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19).

U Varaždinu, 18. kolovoza 2022.

Sutkinja

Dubravka Bosilj, v.r.