Poslovni broj: Usž-2622/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Lidije Rostaš i Blanše Turić, članica vijeća uz višu sudsku savjetnicu Lanu Štok, zapisničarku, u upravnom sporu tužiteljice I. Š., OIB: …,

Č., koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj. – V. & p. d. o. o., S., protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, OIB: …, Z., kojeg zastupa opunomoćenik D. J., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsI- 3725/21-8 od 28. ožujka 2022., na sjednici održanoj 18. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsI-3725/21-8 od 28. ožujka 2022. i sudi:

1. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: NK-UP/II-114-04/21-02/104, URBROJ: 511-01-158-21-4 od 24. rujna 2021.

2. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja S., KLASA: NK-UP/I-114-04/21-02/214, URBROJ: 511-01-158-21-5 od 8. srpnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Upravi za ljudske potencijale, Službi disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskom disciplinskom sudu, OIB: …, Z., da u roku od 15 nadoknadi tužiteljici I. Š., OIB: …, Č., troškove upravnog spora u iznosu od 9.375,00 kuna.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala poništavanje tuženikovog rješenja KLASA: NK-UP/II-114-04/21-02/104, URBROJ: 511-01-158-21-4 od 24. rujna 2021. kojim je odbijena tužiteljičina žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja KLASA: NK-UP/I-114-04/21-02/214, URBROJ: 511-01-158-21-5 od 8. srpnja 2021. kojim joj je izrečena jedinstvena disciplinska kazna prestanak državne službe.

2. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

3. Tužiteljica u žalbi ponavlja tužbene navode, kao i navode žalbe izjavljene protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda te se poziva na načelo izjašnjavanja stranke propisano člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.) i tvrdi da joj tijekom postupka nije bilo omogućeno da iznese sve činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava kao i pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a da je evidentno da odluka ima negativan učinak na njene pravne interese. Tvrdi da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno i pogrešno utvrđene i da se nije vodilo računa o pravilima postupka. Navodi da je tužiteljica pogrešno obaviještena o raspravi s obzirom na to da joj poziv nije bio uručen već je bio dio zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, ali da nije pristupila na raspravu jer je bila na bolovanju radi teškog psihičkog stanja o čemu je naknadno priložila medicinsku dokumentaciju. Tvrdi da na raspravi 8. srpnja 2021. nisu provedeni nikakvi dokazi već je donesena odluka isključivo na temelju dokaza provedenih u ispitnom postupku.

4. Nadalje tužiteljica navodi da je pokrenula upravni spor da bi upravni sud ponovio greške upravnih tijela i bezrazložno odbio saslušati tužiteljicu pa da nije ispunio svoju svrhu postupajući na identičan način na koji su postupila upravna tijela odbijajući je saslušati. Tvrdi da je sve potrebno sagledati i na način da ona želi iznijeti svoju obranu i da osporava predmetna rješenja kojima joj se izriče prestanak državne službe te je se praktički ostavlja na ulici. Izričito osporava da su djela koja joj se stavljaju na teret počinjena na način kako je to opisano u pobijanim rješenjima, a ako bi se takvim djelima teško štetilo ugledu policije da je životno za zaključiti da bi svaki službenik svaki dan u privatnom životu počinio tešku štetu ugledu policije. S obzirom da se zasigurno ne radi o težim povredama službene dužnosti, tvrdi da samim time nije bilo mjesta ni opozivu uvjetne osude prestanka državne službe, jer se isto može izreći samo u slučaju počinjenja teže povrede službene dužnosti. Smatra da se radi o drakonskoj kazni te da s obzirom na narav i ozbiljnost djela koja joj se stavljaju na teret nije bilo mjesta opozivu uvjetne osude.

5. Tužiteljica tvrdi da nije uzeto u obzir da je majka jednog djeteta, da je zadnje četiri godine ocjenjivana ocjenom dobar te da je u MUP-u zaposlena više od 13 godina. Navodi da se činjenično stanje iz presude temelji isključivo na iskazu B. Š. čiji je očiti cilj bio diskreditirati tužiteljicu, a čiji iskaz ona osporava u cijelosti. Štoviše smatra da je intencija iste bila da dođe do ovakve odluke disciplinskog suda odnosno da na kraju dođe do prestanka službe tužiteljice. Smatra da ju je sud svakako trebao saslušati s obzirom da nije saslušana tijekom disciplinskog postupka i da nije jasno utvrđeno što je propustila ili trebala učiniti odnosno iz čega proizlazi da je počinila težu povredu službene dužnosti. Tvrdi da je upravo podnositelj zahtjeva trebao nedvojbeno dokazati povredu službene dužnosti koja činjenica ne proizlazi iz stanja spisa jer nema obilježja bilo kakve teže povrede službene dužnosti.

6. Stoga tužiteljica predlaže preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku plaćanje troškova spora za sastav tužbe, pristup na ročište i sastav žalbe po 3.125,00 kuna.

7. Tuženik u odgovoru na žalu navodi da tužiteljica ponavlja prigovore koje je isticala u upravnom postupku i tužbi, a na koje prigovore javnopravno tijelo i prvostupanjski sud detaljno, jasno i argumentirano odgovorili. Smatra da tužiteljica nijednim žalbenim navodom nije dovela u pitanje pravilnost osporavane odluke pa predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

8. Žalba je osnovana.

9. Iz spisa proizlazi da je načelnik Policijska uprava d.-n. 9. lipnja 2021. podnio zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužiteljice, majke jednog djeteta, zaposlene u MUP-u RH od 2007. godine, raspoređene na radno mjesto policijske službenice za graničnu kontrolu u PP K. u zvanju viši policajac. Zahtjev je podnesen jer je tužiteljica 4. lipnja 2021. vrijeđala svekrvu B. Š. riječima: „ti si retardirana baba, idi u pizdu materinu, ti nisi baba, nikad nisi ni bila, divljakušo idi u pizdu materinu“ čime je počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15.,121/16., 66/19.). Zahtjev je podnesen i jer je tužiteljica 8. lipnja 2021. tijekom telefonskog razgovora sa šefom smjene PP K. koji ju je upoznao da treba pristupiti u policijsku postaju u vezi događaja od 4. lipnja 2021. na neprimjeren način odgovorila riječima „nećete me jebat ovako“ čime je počinila istu povredu službene dužnosti. U obrazloženju zahtjeva je navedeno da iz priložene dokumentacije proizlazi osnovana sumnja da je tužiteljica počinila navedene teže povrede službene dužnosti, a da su neprimjerenu konverzaciju između B. Š. i tužiteljice potvrdila dva svjedoka B. T. i S. M. koji su se nalazili na mjestu događaja.

10. Zahtjevu su, uz ostalu dokumentaciju, priložene i službene zabilješke s iskazima B. Š., I. Š., B. T. i S. M. koje su sastavljene u prostorijama PP K. isti dan nakon incidenta, a u vezi dojave svekrve B. Š. koja je prijavila tužiteljicu. Naime, iz spisa proizlazi da je 4. lipnja 2021. tužiteljičin sin A. Š. na ulici pao s hoverboarda i slomio ruku gdje su u pomoć došle baka B. Š. i tužiteljica koje su se međusobno neprimjereno i povišenim tonovima izražavale.

11. Iz službenih zabilješki od 8. lipnja 2021. proizlazi da je tužiteljica pozvana vezano uz postupanje u predmetu “nasilje u obitelji“ i da je odbila sudjelovati u postupku jer je na bolovanju i da neće dolaziti ni davati nikakvu izjavu.

12. Prvostupanjski disciplinski sud MUP-a u S. je donio zaključak KLASA: NK- UP/I-114-04/21-02/214, URBROJ: 511-01-158-21-2 od 11. lipnja 2021. kojim je odlučeno da će se usmena rasprava u disciplinskom postupku protiv tužiteljice održati 8. srpnja 2021. u 9,00 sati i da se poziva tužiteljica da pristupi na raspravu, da je u slučaju spriječenosti dužna o tome obavijestiti sud pisanim putem, da se poziva i podnositelj zahtjeva te su upozoreni da se rasprava može održati u njihovoj odsutnosti.

13. Iz zapisnika o usmenoj raspravi pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom od 8. srpnja 2021. proizlazi da je ista održana u odsutnosti tužiteljice koja je uredno pozvana i nije opravdala izostanak, a u prisutnosti zastupnika podnositelja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka D. D. te je pročitana priložena dokumentacija i odlučeno da je tužiteljica počinila djela za koja se tereti.

14. Tako je Prvostupanjski disciplinski sud MUP-a RH rješenjem od 8. srpnja 2021. ocijenio je da je vrijeđanjem B. Š., tužiteljica počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“ te joj je utvrđena novčana kazna u iznosu 10% od posljednje plaće koja je službenici isplaćena za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od jednog mjeseca (1x10%).

15. Isto tako je ocijenjeno da je tijekom telefonskog razgovora sa šefom smjene PP K. T. Ž. koji ju je upoznao da treba pristupiti u PP radi disciplinskog postupka vezano za događaj nasilja u obitelji 4. lipnja 2021. neprimjereno odgovorila „nećete me jebat ovako“ počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji te joj je također utvrđena novčana kazna u iznosu 10% od posljednje plaće koja je službenici isplaćena za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od jednog mjeseca (1x10%).

16. Tužiteljici je izrečena jedinstvena disciplinska novčana kazna u iznosu 10% od posljednje plaće koja je službenici isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od dva mjeseca (2x10%).

17. Nadalje je tužiteljici opozvana uvjetna osuda prestanak državne službe uz rok kušnje od 10 mjeseci te joj je Prvostupanjski disciplinski sud izrekao jedinstvenu disciplinsku kaznu prestanak državne službe.

18. Protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda tužiteljica je izjavila žalbu, a potom pokrenula upravni spor osporavajući zakonitost tuženikovog rješenja kojim je njena žalba odbijena kao neosnovana. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda je odbijen tužbeni zahtjev pa je tužiteljica izjavila predmetnu žalbu.

19. Kako iz navedenog proizlazi, disciplinsko vijeće je u predmetnom slučaju utvrdilo tužiteljičinu disciplinsku odgovornost na temelju priložene dokumentacije i zapisnika o ispitivanju tužiteljice, njene svekrve B. Š. te svjedoka B. T. i S. M. danih policijskim službenicima isti dan kada se dogodio incident tj. 4. lipnja 2021. Iz Zapisnika o usmenoj raspravi proizlazi da je ista pred prvostupanjskim disciplinskim vijećem održana 8. srpnja 2021. u vrijeme kada je tužiteljica prema priloženoj dokumentaciji bila na bolovanju zbog psihičkih problema vezanih uz životnu situaciju u kojoj se nalazila. Tužiteljica je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja tvrdila da je na bolovanju radi izrazito teškog psihičkog stanja u kojem se našla radi životne situacije (rastava braka, suspenzija, optužni prijedlog, disciplinski postupak, prekršajni postupak) radi čega je uzimala propisanu terapiju. U istoj žalbi navodi da je u tom postupku angažirala sindikalnog povjerenika Z. B. nekoliko dana nakon što joj je uručen zaključak s pozivom, time da ga zbog psihičkog stanja uopće nije obavijestila o zakazanom ročištu.

20. Iz spisa proizlazi da se tužiteljica već u tužbi pozivala na načelo saslušanja stranke te predlagala saslušanje nje kao stranke u postupku kao i svjedoka čija imena će dostaviti sudu, a predlagala je i provođenje vještačenja po vještaku psihijatru na okolnost njenog psihičkog stanja. Međutim, prvostupanjski sud je na ročištu održanom 18. ožujka 2022., kojem je bila nazočna tužiteljica uz opunomoćenika, odbio sve dokazne prijedloge tužiteljice na okolnosti iz tužbe uz kratku procjenu da su suvišni, a bez iznošenja ikakvih relevantnih razloga. Prvostupanjski sud u predmetnom postupku nije ni pokušao ispitati razloge tužiteljičinog nesudjelovanja u disciplinskim postupcima, iako je to bila njegova dužnost s obzirom na značaj koji predmet ima za tužiteljicu jer se radi o postupku u kojem joj je izrečena najteža disciplinska sankcija - prestanak državne službe, što uz sve tegobe u kojima se našla uvelike utječe na kvalitetu njenog života i života njenog djeteta.

21. Naime, prvostupanjski sud utvrđujući činjenično stanje u sporu u skladu s odredbom članka 33. ZUS-a, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke kao i činjenice koje je sam utvrdio. Dakle, prvostupanjski sud može prihvatiti činjenično stanje utvrđeno tijekom upravnog postupka kada god utvrdi da su sve pravnorelevantne činjenice već utvrđene. Međutim, kao sud pune jurisdikcije, upravni sud može i sam utvrđivati činjenice i izvoditi dokaze, o čemu je Ustavni sud zauzeo stajalište u nizu svojih odluka (npr. broj: U-III-4670/2017 od 9. listopada 2019., U-III-819/2019 od 14. srpnja 2022., U-III-819/19 od 14. srpnja 2022.). Prvostupanjski sud u predmetnom slučaju nije otklonio, odnosno preispitao prigovore tužiteljice da su disciplinski sudovi pri utvrđivanju činjeničnog stanja povrijedili osnovna načela upravnog postupka na njenu štetu, kako to ukazuje u tužbi.

22. Iz navedenog proizlazi da je u dokazivanju i utvrđivanju činjenica u predmetnom slučaju prvostupanjski upravni sud propustio pravilno i potpuno ocijeniti činjenično stanje u sporu, a time je onemogućio tužiteljicu da u upravnom sporu brani svoja prava i interese na način koji je zajamčen člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14.) te u predmetnom slučaju nije postupao kao sud pune jurisdikcije u skladu sa zahtjevima članka 19. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.

23. Naime, kako je već navedeno radi ostvarenja jamstva sudske kontrole pojedinačnih upravnih akata upravni spor je hrvatskim zakonodavstvom uređen i kao spor pune jurisdikcije u kojem sud mora imati mogućnost preispitivanja svih činjeničnih i pravnih pitanja te u kojem stranka ima prava zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Pravo na pravično suđenje sadrži pravo na ravnopravnost u postupku koje zahtijeva da stranka ima mogućnost braniti svoja prava pod uvjetima koji je ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj od protivne stranke. To uključuje i pravo stranke da se njezini dokazni prijedlozi tretiraju na jednak ili usporediv način s prijedlozima druge stranke u postupku.

24. Predmet odlučivanja u upravnom i upravnosudskom postupku je odlučivanje o disciplinskoj odgovornosti tužiteljice i tuženik je u žalbenom postupku, po ocjeni ovog suda, bio dužan sa potrebnom pažnjom voditi računa o pravima tužiteljice, posebice zbog njenog psihičkog stanja u kojem se nalazila zbog sveukupne životne situacije (o čemu prileži medicinska dokumentacija) te saslušati tužiteljicu koja je iz razloga rastrojenosti propustila pristupiti pred prvostupanjsko disciplinsko vijeće pa čak i obavijestiti o ročištu sindikalnog povjerenika kojeg je angažirala da zastupa njene interese u tom postupku. Činjenica što nije obavijestila sindikalnog povjerenika o ročištu ne opravdava njen nedolazak, kako to pravilno cijeni i tuženik, međutim ukazuje na njeno psihičko stanje u kojem je bila u to vrijeme da čak nije poduzela ni radnju koja bi olakšala njenu procesnu poziciju u prvostupanjskom disciplinskom postupku. Točno je i to da štetne posljedice svog propuštanja snosi upravo tužiteljica, međutim tuženik nije vodio računa o tome da je tužiteljica bila na bolovanju zbog psihičkog stanja u kojem se tada nalazila, a nije u žalbenom postupku ni omogućio tužiteljici izjašnjavanje o svojoj krivnji već je zauzeo stajalište da tužiteljica neutemeljeno tvrdi da se sam događaj nije uopće zbio na način opisan u Zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka. Navedene propuste nije otklonio ni prvostupanjski sud ocjenjujući zakonitost postupanja disciplinskih sudova u povredi prava i pravnih interesa tužiteljice.

25. Prema ocjeni ovoga suda, osnovan je žalbeni navod tužiteljice da je postupanjem prvostupanjskog upravnog suda onemogućena zaštita njenih prava osigurana odredbama ZUS-a, a slijedom prakse Ustavnog suda uskraćeno joj je pravo na pristup sudu zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

26. S obzirom na sve navedeno ovaj sud je poništio prvostupanjsku presudu i pobijana upravna rješenja te, s obzirom na prirodu stvari, vratio predmet nadležnom prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem će ponovo odlučiti o disciplinskoj odgovornosti tužiteljice.

27. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim uz odgovarajuću primjenu članka 58. stavka 1. toga Zakona, odlučiti kao u izreci ove presude.

28. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a. Prema stavku 2. navedenog članka ZUS-a vrijednost predmeta upravnog spora smatra se neprocjenjivom, a prema stavku 4., stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

29. Tužiteljici je dosuđen trošak za sastav tužbe u iznosu 2.500,00 kuna što prema Tbr. 23. t. 1. u vezi s Tbr 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje u tekstu: Tarifa) uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 3.125,00 kuna te isti trošak za pristup na ročište 18. ožujka 2022. (Tbr. 23. t. 2. Tarife) kao i za sastav žalbe (Tbr. 23. t. 3. Tarife) tako da dosuđeni troškovi upravnog spora sveukupno iznose zatraženih 9.375,00 kuna.

U Zagrebu 18. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća

Boris Marković, dipl. iur.