Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž R-457/2020-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz G. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske za ministarstvo, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-478/2017-33 od 10. prosinca 2019., dana 18. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-478/2017-33 od 10. prosinca 2019. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju, na ime neisplaćenih dodataka na plaću, bruto iznos od 17.357,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinačnih mjesečnih iznosa pa do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 14.937,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2019. do isplate po stopi od 6,30% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, sve to isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z., IBAN: HR…, sve u roku od 8 dana. Pod točkom II. izreke je odbijen ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.876,18 kn i dio za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće.

2. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke žali se tuženica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj poriče žalbene navode te predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao djelatne vojne osobe u spornom razdoblju, za isplatu razlike bruto plaće po osnovi dodataka na plaću za prekovremeni rad na terenu, rad noću, subotom i nedjeljom, u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. t. 11. ZPP-a.

7. Među strankama je nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženice.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u vremenskom razdoblju od 1. kolovoza 2012. do 31. svibnja 2014. ostvario pravo na isplatu dodataka na plaću po osnovi prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i na terenu u ukupnom iznosu od 17.357,04 kn.

9. U obrazloženju pobijane presude je navedeno sljedeće:

- da je na ročištu za glavnu raspravu 5. prosinca 2017. tuženica istaknula prigovor zastare dijela tužiteljevog potraživanja zaključno s 13. ožujka 2012.,

- da je tužitelj 14. srpnja 2016. podnio zahtjev za mirno rješenje spora čijim podnošenjem je došlo do zastoja zastarijevanja potraživanja s osnove plaće, koji zastoj je trajao do 14. listopada 2016., dok je prekid zastare nastupio danom podnošenja tužbe 13. lipnja 2017. pa je s obzirom na zastarni rok od 5 godina i zastoj od tri mjeseca, osnovan prigovor zastare za potraživanje tužitelja koje je dospjelo do zaključno sa 13. ožujka 2012. zbog čega je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje za razdoblje do 13. ožujka 2012. u iznosu od 5.876,18 kn odbijen kao neosnovan,

- da je u nalazu i mišljenju od 17. lipnja 2019. vještak obračun neplaćenih sati rada dao u 4 varijante, i to u 1. varijanti u kojoj su sati rada utvrđeni iz dnevne evidencije radnog vremena u kojoj prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane, razlika plaće iznosi 14.779,51 kn; u 2. varijanti u kojoj su sati rada utvrđeni iz dnevne evidencije radnog vremena, u kojoj prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane, razlika plaće iznosi 944,44 kn; u 3. varijanti u kojoj su sati rada utvrđeni po uputi suda temeljem izvedenih personalnih dokaza, u kojoj prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane, razlika plaće iznosi 47.774,67 kn; i u 4. varijanti u kojoj su sati rada utvrđeni po uputi suda temeljem izvedenih personalnih dokaza, u kojoj prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane, razlika plaće iznosi 23.233,22 kn,

- da je vještak sate rada obračunavao prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09.) te Zakonu o radu („Narodne novine“ broj 49/09. i 93/14.).

- da je iz obračunskih lista razvidno da je tužitelju isplaćivan dodatak za obavljanje stražarskog osiguranja propisan navedenim Pravilnikom,

- da je vještak sate rada iz dostavljene evidencije obračunao na slijedeći način: redovan rad, državni blagdan, godišnji odmor, plaćeni dopusti bolovanje uračunati su u vremenu od 8 sati; u prekovremeni rad je uračunato sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno svi sati koje je tužitelj odradio, ako je radio za vikend te su u noćni rad uračunati svi sati koje je tužitelj odradio u vremenu od 22 do 6 sati,

- da je 3. i 4. varijantu vještak radio po uputi suda te je za dane koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu vještak sate rada obračunava kao da je radio od 6,00 do 20,00 sati tj. 8 sati obračunava u redovan rad, 6 sati u prekovremeni; subotom od 7,00 do 15,00 sati tj. 8 sati prekovremeno, dok sate rad nedjeljom obračunava temeljem podataka navedenih u dnevnim evidencijama,

- da je u 2. i 4. varijanti vještak oduzeo sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario s time da je od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzeo one kojem bi tužitelj ostvario po osnovi straže i dežurstvo,

- da iz iskaza svjedoka D. D. te tužitelja nesporno proizlazi da je tužitelj radom na terenu, pored redovnih sati, ostvario i prekovremene sate, ali tuženica nije vodila precizne evidencije o ostvarenim prekovremenim satima,

- da iz neposrednih i sukladnih iskaza svjedoka i tužitelja, radi čega im je prvostupanjski sud poklonio vjeru, nesporno proizlazi da je tužitelj na terenu u utuženom razdoblju radnim danom radio od 6,00 do 20,00 sati, te subotom od 7,00 do 15,00 sati pa je sud prvog stupnja prihvatio izračun vještaka u varijanti temeljem podataka o trajanju prekovremenog rada prema iskazu svjedoka i tužitelja,

- da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev prema izračunu ako se uzme u obzir da je za prekovremene sate ostvarene radom na terenu iskoristio slobodne dane, a slijedom naprijed navedenog je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj ima pravo na utužene dodatke na plaću koje mu tuženica nije isplatila za rad na terenu za utuženo razdoblje te je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan u iznosu od 17.357,04 kn, dok je dio zahtjeva u iznosu od 5.876,18 kuna odbijen kao neosnovan jer je za to potraživanje nastupila zastara.

10. Međutim, sud prvog stupnja nije dao jasne i valjane razloge zbog čega ne prihvaća evidenciju tuženika kao pravilnu i vjerodostojnu.

11. Naime, tužitelj je tijekom postupka isticao, a što sad ponavlja u odgovoru na žalbu, da je tuženica u Dnevnim evidencijama radnog vremena evidentirala sate prekovremenog rada pod oznakom vrste službe koji suštinski predstavljaju radu na terenu kao npr. 10.04.2012. (3 sata prekovremeno), 17.05.2012. (2 sata prekovremeno), 06.06.2012. (2 sata prekovremeno), 27.07.2012. (4 sata prekovremeno), 04.06.2013. (2 sata prekovremeno), 30.01.2014. (6 sati prekovremeno + 2 sata noć), 31. 01.2014. (2 h noć), smatrajući da isto upućuje na nedostatke u evidenciji.

12. No, upravo stoga što je tuženica označila određene sate kao prekovremeni rad, upućuje na pravilnost vođenja evidencije.

13. Iz stanja spisa je vidljivo da je tuženica dostavila Dnevnu evidenciju radnog vremena za tužitelja za razdoblje od kolovoza 2011. do srpnja 2014. (list 16-35 spisa), koju je tužitelj vlastoručno potpisao i nije podnosio pisani prigovor na njezinu vjerodostojnost (što je jasno naveo u svom iskazu na ročištu održanom dana 5. prosinca 2017., list 57-58 spisa) pa su nejasni i nedostatni razlozi prvostupanjske presude zbog kojih sud prvog stupnja ne prihvaća evidenciju tuženice kao pravilnu i valjanu.

14. Pored toga, valja reći da su tužitelj i svjedok samo paušalno naveli da je radno vrijeme na terenu bilo od 6,00 do 20,00 radnim danom te subotom od 7,00 do 15,00 sati, bez ijedne riječi o tome koje su radne zadatke obavljali u tom razdoblju, koliko je trajalo vrijeme odmora i konzumiranje obroka, pri čemu tužitelj nije ni tvrdio niti dokazivao da je vodio vlastitu evidenciju radnog vremena na terenu.

15. Da je za utvrđenje činjenica vezanih uz prekovremeni rad mjerodavna službena evidencija tuženice te liste obračuna plaće, proizlazi iz odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-480/2019 od 18. travnja 2019. i Gž R-1223/2019 od 2. siječnja 2020.

16. U situaciji kada je tuženica uredno vodila Dnevnu evidenciju radnog vremena u utuženom razdoblju, koju je tužitelj potvrdio vlastoručnim potpisom te nije vodio vlastitu evidenciju radnog vremena, potrebno je vrlo općeniti iskaz svjedoka D. D. i tužitelja ocijeniti na jasan i valjano obrazložen način, što je prvostupanjski sud propustio učiniti zbog čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te je prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

17. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom, utvrditi odlučne činjenice u pogledu evidencije radnog vremena i odrađenih prekovremenih sati za koje tužitelj nije iskoristio slobodne dane, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, kao i o troškovima postupka, dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.

18. S obzirom da je prvostupanjska presuda ukinuta, valjalo je o zahtjevu tuženice za naknadom troška sastava žalbe odlučiti kao u točki II. izreke (čl. 166. st. 3. ZPP- a).

19. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. srpnja 2022.

Sudac:

Diana Preglej, v.r.