REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 24 Pž-2422/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Marine Veljak, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i Branke Šabarić Zovko, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DIONIDAL d.o.o., Zagreb, Donje Svetice 127, OIB 88762770655, kojeg zastupaju punomoćnici Dario Budimir i Marina Meter, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Budimir & Meter, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 1, protiv tuženika Centar za restrukturiranje i prodaju iz Zagreba, Ivana Lučića 6, OIB 38083028711, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Klobučar, odvjetnik iz Zagreba, Gundulićeva 19/I, radi isplate iznosa od 4.428.072,60 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-766/18-19 od 1. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-766/18-19 od 1. travnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 55.350,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 4.428.072,60 kn s pripadajućim kamatama, a podredno kunsku protuvrijednost iznosa od 264.575,14 EUR te je odlučeno o naknadi troškova postupka. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje isplatu iznosa od 4.428.072,60 kn na ime trenutne tržišne vrijednosti sporne nekretnine, a za koje potraživanje tvrdi da mu je nastalo jer je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-758/09-3 ukinuta osnova temeljem koje je Fondu za privatizaciju, odnosno današnjem Centru za restrukturiranje i prodaju isplaćen razmjerni dio temeljnog kapitala u odnosu na spornu nekretninu, a čime je tuženik navedeni iznos stekao bez osnove odnosno temeljem osnove koja je naknadno otpala (čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima). Alternativno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 264.575,14 EUR, a koji iznos predstavlja razmjerni dio temeljnog kapitala u protuvrijednosti iznosa od 517.464,00 DEM isplaćen Hrvatskom fondu za razvoj. Sud je odbio predmetni tužbeni zahtjev navodeći da je u postupku pretvorbe Hrvatski fond za privatizaciju imao nadzornu ulogu, a da je pretvorbu provodilo samo društveno poduzeće koje je u svoj kapital procijenio i nekretninu koju temeljem Zakona o športu („Narodne novine“ broj: 60/92, 69/92, 25/93, 11/94, 77/95, 111/97, 13/98, 24/01,100/04, 177/04, 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13, 85/15, 19/16, 98/19,47/20, 77/20 i 133/20) nije moglo procijeniti u društveni kapital te da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), a odluka o zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka donesena je na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje odnosno podredno da usvoji tužbeni zahtjev. U žalbi u bitnome ističe da je neosnovano sud odbio tužbeni zahtjev iz razloga što egzistira odluka prednika tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju KLASA: UP/I943-06/14-01/9, URBROJ: 360-03-03/10-2016-4 od 19. rujna 2016. kojom je odbijen kao neosnovan prijedlog trgovačkog društva ISTRACOMMERCE d.o.o. iz Pazina za oglašivanjem ništavim Rješenja Agencije za restrukturiranje i razvoj Područni ured Pula broj: 01-02/92-06/477 od 30. studenog 1992. kojim se daje suglasnost na pretvorbu društvenog poduzeća ISTRACOMMERCE, Pazin. Ističe da je u toj odluci navedeno da se o zahtjevu prednika tužitelja mora odlučiti u sudskom postupku jer je država oduzela nekretninu tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je neosnovana i predlaže da ovaj sud potvrdi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 55.350,00 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,28/13., 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

6. Navodima svoje žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. U ovoj pravnoj stvari među strankama nije sporno da je prednik tužitelja društvo Istracommerce iz Poreča, u postupku pretvorbe sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj: 19/91, 83/92, 94/93, 2/94 i 9/95; dalje: Zakon o pretvorbi), u društveni kapital uvrstio i nekretninu za koju se kasnije u sudskom postupku utvrdilo da nije bilo pravne osnove za uvrštenje. No, do donošenja rješenja nadležnog tijela, društvo Istracommerce je bilo poduzeće u društvenom vlasništvu te nije moglo biti nositelj prava vlasništva već samo nositelj prava upravljanja te je sva njegova imovina bila u društvenom vlasništvu. Rješenjem tadašnje Agencije za restrukturiranje i razvoj od 30. studenog 1992. broj 01-02/92- 06/477, proveden postupak pretvorbe u dioničko društvo.

8. Dakle, tek nakon što je proveden postupak pretvorbe društvenog poduzeća, prednik tužitelja je postao dioničko društvo kojem je određen vlasnik. Temeljni kapital tog društva je utvrđen sukladno utvrđenoj vrijednosti društvenog kapitala, te je u temeljni kapital prednika tužitelja uvrštena i vrijednost nekretnine za koju se utvrdilo da nije mogla biti uvrštena u postupku pretvorbe (presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-x-758/09-3).

9. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 1111. st. 1. ZOO-a koja propisuje da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Naime, da bi nastao izvanugovorni obveznopravni odnosa stjecanja bez pravne osnove moraju se ostvariti sljedeće pretpostavke: povećanje imovine (obogaćenje na jednoj strani), smanjenje imovine (osiromašenje) na drugoj strani, postojanje uzročne veze između povećanja odnosno umanjenja imovine, te činidba zbog koje se dogodila promjena u imovini koja ne smije biti štetna radnja u smislu građanskog delikta, odnosno povrede ugovornog odnosa jer bi tada nastala obveza odgovornosti za štetu.

10. Naime, prednik tužitelja društveno poduzeće Istracommerce iz Poreča prije pretvorbe je bilo društvo u društvenom vlasništvu te je tek pretvorbom postalo društvo koje ima poznatog vlasnika. Društvo je u procijenjeni kapital uvrstilo i nekretninu za koju se kasnije utvrdilo da nisu bili ispunjeni uvjeti za isto te je u vrijednosti procijenjenog kapitala izdalo dionice. Pretvorba je sukladno Odluci radničkog savjeta, izvršena upisom i otkupom dionica uz prijenos neprodanih dionica nadležnim fondovima.

11. Dakle, prednik tužitelja je izdao dionice u vrijednosti procijenjenog društvenog kapitala u kojem je bila sadržana i vrijednost predmetne nekretnine. Predmetne dionice su stekli zaposlenici i nadležni fondovi (2/3 Hrvatski fond za privatizaciju, a 1/3 Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske i Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednika Hrvatske).

12. Neosnovano žalitelj ističe da je predmetna nekretnina prije provedenog postupka pretvorbe bila od njegovog prednika. Naime u društvenom vlasništvu poduzeća nisu imala posebno vlasništvo stvari već je imovina bila samo na upravljanju te se odlukom nadležnog tijela lako mogao promijeniti nositelj prava korištenja i upravljanja. Tek provedenom pretvorbom su ranija društvena poduzeća postala nositelji prava vlasništva, ako su se za to ispunili svi zakonom propisani uvjeti. Dakle, tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao da je u biti došlo do smanjenja imovine na njegovoj strani jer ista nekretnina nije mogla biti procijenjena u društveni kapital.

13. Tužitelj u tijeku postupka nije ni navodio kako je nakon presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-x-758/09-3 izvršio smanjenje temeljnog kapitala za vrijednost društvenog kapitala kojeg je pogrešno procijenio i za koji iznos su izdane dionice i da je adekvatni dio sam otkupio te da je na taj način došlo do smanjenja njegove imovine. Naime, žalitelj kako u žalbi tako i u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja polazi od shvaćanja da je njegov prednik bio vlasnik predmetne nekretnine prije pretvorbe, no to nije točno jer je prije pretvorbe sva imovina bila u društvenom vlasništvu. Pretvorbom je društveno vlasništvo pretvoreno u vlasništvo te su društva mogla biti nositelji prava vlasništva te su imala vlasnika, u konkretnom slučaju dioničare. Dioničari su preuzeli dionice prednika tužitelja iako se kasnije utvrdilo da je došlo do pogreške kod procjene društvenog kapitala i da nije trebalo izdati dionice u iznosu koji odgovara procijenjenoj vrijednosti predmetne nekretnine. Dakle, u ovom slučaju nije prednik tužitelja društvo kojem je smanjena imovina niti je došlo do povećanja imovine kod tuženika, pa nisu ispunjeni uvjeti za povrat stečenog bez osnove.

14. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tužitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno I zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

15. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a i s tim da žalitelj nije posebno naveo da osporava, i u kojem dijelu, odluku o trošku.

16. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

17. Tuženikov zahtjev za naknadom troška odgovora na žalbu nije osnovan, jer nije bio, s obzirom na njegov sadržaj, sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a potreban trošak.

Zagreb, 17. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća

Marina Veljak