Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-685/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz V. M., OIB: …, zastupane po
punomoćnici S. G. G., odvjetnici iz K., protiv I. tužene D.B. iz V. M., OIB: … . i II. tuženika J. B. iz V. M., OIB: …, zastupani po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz B.,
radi smetanja posjeda nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj 17 Psp-2/2020-38 od 11. svibnja 2022., 17. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e
I.) Žalba tužiteljice se uvažava pa se ukida rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj 17 Psp-2/2020-38 od 11. svibnja 2022., a predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
II.) O troškovima ovog žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud prilikom donošenja nove odluke o tužbenom zahtjevu.
Obrazloženje
1.) Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 17 Psp-2/2020-38 od 11. svibnja 2022. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice M.
V. iz V. M., kojim traženo da se utvrdi da su ju tuženi D.
B. i J. B., oboje iz V. M., smetali u posljednjem i mirnom i
faktičnom posjedu dijela nekretnine označene kao čk.br.572/8 oranica Ograda kod kuće u selu površine od 104 čhv, i čk.br.572/1 dio kuće, dvor i oranica površine od 288 čhv, obje upisane u zk.ul.br.196 k.o. V. M., na način da su dana 29. veljače 2020. godine na navedenim nekretninama u posjedu tužiteljice postavili žičanu ogradu ukupne dužine od 82,03 metra sa 28 betonskih stupova, i tako ušli u posjed nekretnine tužiteljice u širini od 0,96 metara kod ulice (udaljenost od točke I do točke M), u širini od 1,74 metra (udaljenost od točke J do žičane postavljene ograde), u širini od 2,58
metara (udaljenost od točke K do postavljene žičane ograde), u širini od 4,43 metara na kraju južnog dijel ograde (udaljenost od točke L do točke N) prema nekretnini tužene, dakle oduzeli joj posjed površine koja iznosi 82 m2 i koji dio se pruža od točaka I-J-K-L do prikazane žičane ograde koja se pruža od točke M do točke N, a što je sve prikazano na skici izmjere sudskog vještaka geodetske struke P. S. iz
studenog 2021. godine, pa da ime se naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja i to tako da uklone žičanu ogradu ukupne dužine od 82,03 metara sa 28 betonskih stupova, i da ime se zabrani svako takvo i slično smetanje tužiteljice u buduće, kao i da ime se naloži da tužiteljici naknade parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke).
1.1.) O troškovima parničnog postupka je odlučeno tako da je tužiteljici naloženo da tuženima isplati iznos od 2.500,00 kuna (točka II. izreke).
2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), pa predlaže da ju drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje preinači prihvaćanjem u cijelosti tužbenog zahtjeva uz dosudu joj parničnog troška uključujući i trošak izjavljivanja žalbi, ili da ga ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
3.) U odgovoru na žalbe tuženi osporavaju sve žalbene navode tužiteljice pa predlažu da ju nadležni drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu i da pobijano rješenje potvrdi.
4.) Žalba tužiteljice je osnovana.
5.) Nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnina čk.br.572/7, čk.br.572/13 i čk.br.572/13, koje nekretnine je stekla 2006. godine kupnjom, a da su tuženi vlasnici susjednih nekretnina – i to čk.br.572/1 i čk.br.572/8, koji su te nekretnine stekli u mjesecu siječnju 2020. godine također kupnjom. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno niti to da su tuženi dana 29. veljače 2020. godine uklonili postojeću staru žičanu ogradu koja je postojala između navedenih susjednih nekretnina te su postavili novu žičanu ogradu na betonskim stupovima, a zbog kojeg čina je tužiteljica u ovom predmetu i zatražila posjedovnu zaštitu tvrdeći da joj je navedenom radnjom oduzet dio mirnog posjeda njene nekretnine.
5.1.) Nadalje, u ovom stadiju postupka više nije sporno niti to što čini prijepornu površinu u ovoj parnici – to je površina položena između, s jedne strane, navedene postojeće žičane ograde na betonskim stupovima, označena u skici izmjere (list 89) mjerničkog vještaka točkama M – N, i sa druge strane, pravca označenog točkama I –
J – K – L, na kojem mjestu se je ranije, prema tvrdnjama tužiteljice, nalazila stara po tuženima uklonjena ograda.
5.2.) Sporno je bilo u postupku pred prvostupanjskim sudom tko se je nalazio o posljednjem i mirnom posjedu navedene prijeporne površine.
6.) Pozivom na odredbu čl.441. ZPP-a te na odredbe čl.20.st.2. i čl.21.st.1. i st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. – dalje: ZVDSP), sud prvog stupnja postavljeni tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim jer na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:
-da su tuženi, nakon kupnje svojih nekretnina u siječnju 2020. godine, pozvali mjerničkog vještaka radi identificiranja međe prema nekretnini tužiteljice;
-da je navedena izmjera od strane mjerničkog vještaka Z. K. izvršena 24.
siječnja 2020. godine i da je toj izmjeri prisustvovala tužiteljica;
-da su stranke pri navedenoj izmjeri sporazumno utvrdile pravac međašne linije po kojem su tuženi postavili međašne oznake u vidu metalnih šipki, a tužiteljica je potpisala suglasnost sa tako utvrđenom međom;
-da su stranke od 24. siječnja 2020. godine nastavile posjedovati svaka svoju nekretninu do navedene utvrđene međašne linije, s tim da je tužiteljica početkom mjeseca veljače 2020. godine povadila postavljene međašne oznake te izjavila tuženima da se ne slaže sa međom postavljenom 24. siječnja 2020. godine; i
-da su tuženi dana 29. veljače 2020. godine na pravcu međašne linije sporazumno utvrđene dana 24. siječnja 2020. godine, postavili novu žičanu ogradu na betonskim stupovima, zbog čega je tužiteljica zatražila posjedovnu zaštitu u ovoj parnici.
6.1.) Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da se tužiteljica nije nalazila u posljednjem mirnom posjedu prijepora, jer su stranke, nakon izmjere međašnih linija dana 24. siječnja 2020. godine, sa kojom izmjerom se je tužiteljica suglasila potpisavši izviješće mjerničkog vještaka o utvrđivanju međa i drugih granica te o novom razgraničenju (list 44), već da su se od navedenog dana pa sve do postavljanja ograde 29. veljače 2020. godine u posjedu prijepora nalazili upravo tuženi, da se je taj posjed nakon 24. siječnja 2020. godine umirio, i da zbog toga tužiteljici ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi. Stoga u cijelosti odbija postavljeni tužbeni zahtjev i obvezuje tužiteljicu da naknadi tuženima prouzročeni parnični trošak.
7.) Osnovano tužiteljica žalbom ukazuje na to da se pobijano rješenje temelji, još za sada, na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a uslijed čega nisu bile ispunjene niti pretpostavke za pravilnu primjenu materijalnog prava.
8.) Naime, odredbom čl.22.st.2. ZVDSP, na koju se je u primjeni materijalnog prava pozvao i sud prvog stupnja, je propisano da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Pri tome treba imati u vidu i odredbu čl.13. ZVDSP, kojom je propisano da je posjed stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda), i na odredbu čl.14.st.1. istog zakona kojom je propisano da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari.
8.1.) Dakle, u posjedovnoj parnici pruža se zaštita stvarnom posjedu, tj. osobi koja faktično izvršava svoju vlast na nekoj stvari, a u provedenom postupku sud prvog stupnja, još za sada nije utvrdio da bi se tuženi nalazili u takvom posjedu nakon 24. siječnja pa do 29. veljače 2020. godine. Naime, iz stranačkih iskaza proizlazi da je do 24. siječnja 2020. godine posjedovanje međusobno susjednih nekretnina stranaka bilo razgraničeno postojanjem stare žičane ograde, postavljene djelomično na betonske a djelomično na drvene stupove, a položaj te ograde tužiteljica je na očevidu licu mjesta pokazala a mjernički vještak ju je prikazao u skici lica mjesta (list 89) pravcem između točaka I – J – K – L, što znači da je ista bila postavljena istočnije u nekretninama tuženih u odnosu na novu ogradu koju su oni postavili 29. veljače 2020. godine. Iz toga bi proizlazilo da je u posjedu cijelog prijepora do 24. siječnja 2020. godine, kada je izmjeru međašnih granica susjednih nekretnina po pozivu tuženih vršio geodeta K., bila
upravo tužiteljica.
8.2.) Svoj zaključak o tome da je posjed prijepora promijenjen dana 24. siječnja 2020. godine, odnosno da se od toga dana isti nalazi u mirnom posjedu tuženih, sud izvodi samo na temelju činjenice, da je navedenoj izmjeri, koja je vršena na zahtjev tuženih i po mjerniku kojeg su oni pozvali na lice mjesta jer su nakon kupnje predmetnih nekretnina željeli utvrdili međe sa susjednim nekretninama, bila prisutna i tužiteljica i jer je tužiteljica tom prilikom i potpisala dokument koji nosi naziv „izvješće o utvrđivanju međa i drugih granica te o novim razgraničenjima“, čime je dala suglasnost na izvršenu izmjeru i postavljanje međašnih znakova. Navedeni zaključak bi se mogao prihvatiti samo pod uvjetom da je tužiteljica i stvarno predala tuženima u posjed navedeni prijepor i da su oni od tog momenta stvarno izvršavali posjed na tom prijeporu, koji se je nalazio iza postojeće stare žičane ograde, jer je ta ograda postojala i 24. siječnja 2020. godine, a i nadalje je postojala sve do 29. veljače 2020. godine kada su ju tuženi uklonili te postavili novu ogradu, zbog čega je tužiteljica i zatražila posjedovnu zaštitu. Međutim, tužiteljica je sporila da su tuženi u navedenom vremenskom razdoblju izvršavali ikakav posjed na prijeporu iza postojeće stare ograde prema njenim nekretninama, a kada se uz to ima u vidu da niti sami tuženi u svojim stranačkim iskazima nisu jasno naveli koje su to oni posjedovne čine poduzimali u tom vremenskom razdoblju, a da se tužiteljica tome nije protivila, tada se doista dovodi u pitanje pravilnost prednjeg utvrđenja suda prvog stupnja. To sve tim više što i sami tuženi priznaju u svojim iskazima da je tužiteljica svega nekoliko dana nakon izmjere izvršene 24. siječnja 2020. godine, tj. već početkom veljače 2020. godine, povadila i pobacala metalne međašne oznake postavljene po tuženima kod navedene izmjere.
9.) Zbog svega navedenog odlučne činjenice za pravilnu primjenu odredbe čl.22.st.2. ZVDSP još za sada nisu pravilno utvrđenje pa je stoga valjalo, temeljem odredbe čl.370. ZPP-a, uvažiti žalbu tužiteljice i ukinuti pobijano rješenje a predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
10.) U ponovnom postupku sud prvog stupnja će raspraviti navedene važne činjenice,
prije svega dopunskim saslušanjem stranka te eventualno, po potrebi, i dodatnim saslušanjem već saslušanih svjedoka koji o navedenim važnim činjenicama imaju saznanja, nakon čega će sud prvog stupnja, ponovnom ocjenom svih izvedenih dokaz donijeti novu odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu, a odlučit će ponovno i o troškovima parničnog postupka.
Bjelovar, 17. kolovoza 2022.
Sudac
Antun Dominko, v.r.
