Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Gž Ob-16/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, OIB:92599990351, kao drugostupanjski sud, po sucu Željku Marinu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja K. G1 . iz O. B., OIB:… i A. G2 . iz O. B., OIB:…, oboje zastupanih po punomoćniku D. C., odvjetniku u Z., protiv protustranaka P. I1 . iz A., V. B., OIB:… i H. I . iz A., V. B., OIB:…, radi ostvarivanja osobnih odnosa djece sa srodnicima, odlučujući o žalbi predlagatelja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: R1 Ob-1265/2022-3 od 11.srpnja 2022., dana 17. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e
Žalba se uvažava, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: R1 Ob-1265/2022-3 od 11.srpnja 2022 i predmet vraća istom sudu na daljnje postupanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski građanski sud u Zagrebu proglasio se nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari i odbacio prijedlog predlagatelja.
2. Pravodobno podnesenom žalbom predlagatelji pobijaju takvo prvostupanjsko rješenje u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP).
Predlažu ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Žalba je osnovana.
4. Predlagatelji su podnijeli prijedlog prvostupanjskom sudu radi ostvarivanja osobnih odnosa djece sa srodnicima navodeći da su oni djed i baka djece protustranaka po majci te da im roditelji djece onemogućavaju bilo kakav kontakt sa mlljt. unucima.
5. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio da protustranke više nemaju prijavljeno prebivalište u RH već da je sada njihovo prebivalište kao i njihove maloljetne djece u V. B.
6. Uvažavajući navedeno prvostupanjski sud se proglasio nenadležnim smatrajući da je adresa protustranaka poznata, te se iz obrazloženja prvostupanjske odluke može zaključiti da je ocjena prvostupanjskog suda da postupak treba voditi u V. B.
7. Žalitelji osporavaju takav stav prvostupanjskog suda pozivajući se na članak 329. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15., 98/19. – u nastavku teksta: Obz) prema kojoj odredbi su predlagatelji dužni pokrenuti i sudjelovati u obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskog postupka.
8. Nesporno je da predlagatelji kao djed i baka imaju zakonsku osnovu zahtijevati omogućavanje kontakta sa unucima kako prema odredbama Obz-a tako i člankom 5. Konvencije o kontaktima s djecom kojim je propisano da ovisno o najboljem interesu djeteta može se uspostaviti kontakt između djeteta i osoba koje nisu njegovi roditelji, a dijete je s njima u bliskoj obiteljskoj vezi.
9. Međutim, sporna je nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
10. Prvostupanjski sud ne navodi konkretnu zakonsku odredbu na kojoj temelji svoju nenadležnost već tu odluku obrazlaže time da protustranke imaju prebivalište kao i njihova zajednička djeca u V. B. te da bi bilo nemoguće provesti obvezno savjetovanje i pribaviti mišljenje djece kao i prijedlog i mišljenje Centra.
11. Člankom 409. Obz-a propisano je da za suđenje u sporovima iz stavka 1. i 2. tog članka je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za dijete.
12. U ovom konkretnom slučaju tužitelji imaju državljanstvo, prebivalište i boravište u Republici Hrvatskoj, pretpostavka je da i protustranke imaju državljanstvo RH kao i njihova djeca, ali da oni imaju prebivalište i boravište u V. B.
13. Nesporno je da V. B. više nije članica E.U., a odredbama ZPP-a nije izričito propisana nadležnost za ovu vrstu spora dok je člankom 27. tog Zakona propisano da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u RH nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba Zakona o mjesnoj nadležnosti suda u RH.
14. Prema članku 47. stavak 3. ZPP-a ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu, a prema okolnosti može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti opće mjesno je nadležan i sud boravišta tuženika.
15. Posebna mjesna nadležnost je propisana za nadležnost u sporovima za zakonsko uzdržavanje (članak 51. ZPP-a, bračnim sporovima članak 54. i 54a., i sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva članak 55.) dok za ovu vrstu spora nije propisana isključiva mjesna nadležnost.
16. Međutim, Zakon o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj:101/17. u članku 58. regulira nužnu nadležnost tako da određuje ako se primjenom odredbi ovoga Zakona ili drugih zakona Republike Hrvatske ili međunarodnih ugovora na snazi u Republici Hrvatskoj ne može odrediti nadležnost u odnosu na tuženika koji ima prebivalište u državi koja nije članica E.U, a postupak se ne može voditi u inozemstvu ili je to nerazumno očekivati, sud Republike Hrvatske je nadležan, ako je predmet postupka dovoljno povezan s Republikom Hrvatskom da bi bilo svrsishodno voditi ga u Republici Hrvatskoj.
17. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je zakonsko pravo predlagatelja da ostvaruju kontakt sa svojim unucima i da je nerazumno očekivati da isti radi ostvarenja svoga prava vode postupak u V. B. A predmet je očigledno dovoljno povezan s Republikom Hrvatskom jer su predlagatelji državljani Republike Hrvatske sa prebivalištem i boravištem u Republici Hrvatskoj, da su i protustranke po stanju spisa državljani Republike Hrvatske koji su donedavno imali prebivalište i boravište u RH, pa je svrsishodno voditi postupak u Republici Hrvatskoj.
18. Temeljem svega navedenog i članka 380. točka 3. ZPP-a žalba je uvažena, a prvostupanjsko rješenje ukinuto.
Vukovar, 17. kolovoza 2022.
SUDAC
Željko Marin,v.r.
