Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-757/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. J., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. N. iz J., ..., OIB: ...., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu – Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj 27 Psp- 61/20-3 od 06. svibnja 2022., 17. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

I.) Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu – Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj 27 Psp-61/20-3 od 06. svibnja 2022.

II.) Tužitelju se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.

Obrazloženje

1.) Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu – Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj 27 Psp-61/20-3 od 06. svibnja 2022. godine odbačena je tužba u ovom predmetu, u kojem je tužitelj zatražio pružanje posjedovne zaštite na nekretnini – čk.br.2668/2 put sa 1666 m2 upisanoj u zk.ul.br.P-I, k.o. Jastrebarsko, koja je u naravi javno dobro – put (nerazvrstana cesta), a od čina koji je poduzeo tuženik činom iskopa, nasipavanja kamenog materijala i drenažne cijevi na dijelu navedene čestice.

2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijano rješenje ukine a predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3.) Žalba nije osnovana.

4.) Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbe Zakona o cestama (NN broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14. i 110/19. – dalje: ZC), i to na one iz čl.98.st.1., čl.101.st.1. i st.2., kojima je reguliran poseban pravni status puteva kao nerazvrstanih cesta te kao javnog doba u općoj uporabi svih te vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, ali i pozivom na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN broj 68/18., 110/18. i 32/20. – dalje: ZKG/18). Naime, temeljem navedenih odredbi sud prvog stupnja zaključuje da nerazvrstana cesta, kao opće dobro u javnoj uporabi, ne može biti u vlasti jedne fizičke ili pravne osobe već se nalazi na uporabi svih, pa stoga ne može biti niti objekt posjedovanja, a onda se ne može ostvariti niti posjedovna zaštita u sudskom postupku već se zaštita od nezakonitih radnji i postupanja pojedinaca ostvaruje u upravnom postupku pred upravnim tijelom.

5.) U sporenju pravilnosti i zakonitosti navedene odluke zbog žalbenih razloga iz odredbi čl.355. i čl.356. ZPP-a tužitelj u žalbi u bitnome ističe da to što druge osobe ne cesti, kao javnom dobru u općoj uporabi, ne mogu stjecati stvarna prava ne znači da nerazvrstana cesti ne može biti u posjedu, osobito u posjedu jedinice lokalne samouprave koja njome upravlja i gospodari, a onda joj pripada i pravo na posjedovnu zaštitu od samovlasnih čina drugih osoba.

5.1.) Navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene, i to upravo zbog onih istih razloga koje u obrazloženju pobijanog rješenja navodi i prvostupanjski sud.

6.) Nije sporno da je tužitelj – G. J. kao jedinica lokalne samouprave, podnesenom tužbom u ovom predmetu zatražio posjedovnu zaštitu na nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi i upisana kao put, tj. nerazvrstana cesta, i koja to u naravi stvarno i jeste, odnosno koja se stvarno i iskorištava kao nerazvrstana cesta.

7.) Kada se radi o posjedovnoj zaštiti tada treba imati u vidu odredbe koje reguliraju tu zaštitu – to su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06.,141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP), i to prije svega one iz čl.21.st.1. i čl.22.st.1., prema kojima se posjedovna zaštita pruža posljednjem i mirnom posjedniku neke stvari, a onda i one iz čl.10., prema kojoj je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, i onu iz čl.13., prema kojoj je posjed stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda).

7.1.) Imajući pak u vidu narav stvari (put – nerazvrstana cesta) glede koje je u predmetnoj parnici zatraženo pružanje posjedovne zaštite, tada treba imati u vidu i odredbe ZC, i to, prije svega onu iz čl.98.st.1., prema kojoj nerazvrstane ceste jesu ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim zakonom i drugim propisima, onu iz čl.101.st.1., prema kojoj nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, i onu iz čl.107.st.1. , prema kojoj nerazvrstanom cestom upravlja, njome upravlja i održava ju jedinica lokalne samouprave u čijem je neotuđivom vlasništvu.

8.) Javni put kao nerazvrstana cesta te kao dobro u općoj uporabi predstavlja stvar koja je izvan prometa i na njoj se ne može stjecati posjed u smislu u kojem posjed definira naprijed citirana odredbe čl.10. ZVDSP te koji uživa posjedovnu zaštitu. Slijedom toga niti jedinica lokalne samouprave, na čijem se području nalazi, ne smatra se posjednikom u smislu navedene zakonske odredbe, kako to pogrešno u žalbi ističe tužitelj, već je ona samo zakonom određeni adresat kojem je povjerena briga o navedenom javnom dobru u općoj uporabi, tj. briga o upravljanju, održavanju i građenju. U okviru navedene brige jedinica lokalne samouprave dužna se je brinuti i o zaštiti navedenog dobra od nedopuštenog načina korištenja pojedinca te od njihovih nedopuštenih čina kojima se ograničava ili dovodi u pitanje pravo korištenja ceste kao javnog dobra od strane svake druge osobe. Tu zaštitu jedinica lokalne samouprave ostvaruje i osigurava u upravnom postupku, a ne u sudskom postupku traženjem posjedovne zaštite, pa je stoga sud prvog stupnja donio pravilnu i zakonitu odluku kojom je otklonio pružanje posjedovne zaštite u predmetnom postupku.

9.) Slijedom navedenog, tj. da sud prvog stupnja nije učinio niti jednu bitnu povredu postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl.365.st.2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), i kako ne postoje žalbeni razlozi na koje se ukazuje u žalbi tužitelja, valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

10.) Budući da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku to mu onda ne pripada niti pravo na trošak izjavljivanja žalbe pa mu isti nije niti dosuđen.

Bjelovar, 17. kolovoza 2022.

Sudac

Antun Dominko, v.r.