Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 81 Gž Ovr-1117/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Mrzljak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. B. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnica u Z., protiv ovršenika A. C., S., OIB: …, radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-572/2022-5 od 4. svibnja 2022., dana 17. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovršenika kao osnovana, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-572/2022-5 od 4. svibnja 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II O trošku žalbenog postupka biti će odlučeno u konačnoj odluci suda.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja je određena ovrha sukladno prijedlogu ovrhovoditelja od 16. veljače 2022. kojim ovrhovoditelj predlaže donijeti rješenje o ovrsi i naložiti ovršeniku da, sukladno sudskoj nagodbi poslovni broj Psp-37/2019-5 od 18. studenog 2019. prestane onemogućavati ovrhovoditelja u ostvarivanju prava stvarne služnosti kolnika preko k.č.br. 2416/4 k.o. V. za korist k.č.br. 2416/6. k.o. V. kao povlasnog dobra. Ukoliko ovršenik ne ispuni navedenu obvezu zaprječuje mu se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna.

2.Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovršenik, sadržajno iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) koji se u ovršnom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 i 131/20- dalje: OZ), s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba ovršenika je osnovana.

5.Odredbom čl. 22. OZ je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok prema čl. 23. OZ ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

6.U konkretnom slučaju, ovršnu ispravu predstavlja Ugovor o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj Ov-3002/09 od 26. lipnja 2009.

7.Dakle, predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju solemnizirane privatne isprave, odnosno, ovršnog javnobilježničkog akta kao ovršne isprave, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o Ugovoru o kreditu sklopljenom između ovrhovoditelja kao banke i davatelja kredita, te ovršenika kao korisnika kredita, kojim je korisniku kredita odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF.

8.Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

9.Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

10.U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.-92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová).

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C-632/17 PKO i C- 448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

11.U skladu sa zaključkom usvojenim na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršnih isprava i podataka u spisu predmeta), a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, (u ovom slučaju takva ugovor već prileži spisu predmeta), radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

12.S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

13.Iz iznesenih razloga, kako je prvostupanjski sud propustio postupiti na gore navedeni način prije donošenja pobijanog rješenja o ovrsi, žalbu ovršenika valjalo je uvažiti i pobijano rješenje o ovrsi ukinuti, temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U Zagrebu 17. kolovoza 2022.

Sutkinja

Vlasta Mrzljak, v.r.