REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 24 Pž-877/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja KONZUM plus d.o.o. iz Zagreba, Marijana Čavića 1/a, OIB 62226620908, kojeg zastupa punomoćnik Marko Smolek, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba protiv tuženika DIDIM d.o.o. iz Varaždina, Jurja Križanića 8/A, OIB 18556949184, kojeg zastupa punomoćnica Romina Štaba, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Špoljarić d.o.o. iz Varaždina, radi isplate iznosa od 29.118,19 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-184/2020-14 od 14. siječnja 2022., 16. kolovoza 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-184/2020-14 od 14. siječnja 2022. u točkama I. i III. njene izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.410,30 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-184/2020-14 od 14. siječnja 2022. u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina poslovni broj Ovrv-88/2020 od 19. ožujka 2020. kojim je naloženo tuženiku DIDIM d.o.o. iz Varaždina, Jurja Križanića 8/A, OIB 18556949184 platiti tužitelju KONZUM plus d.o.o. iz Zagreba, Marijana Čavića 1/a, OIB 62226620908 ukupan iznos od 29.118,19 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki II. izreke ukinut je navedeni platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate preko one dosuđene u točki I. njene izreke. U točki III. izreke odlučeno je o troškovima postupka.
2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je predmet spora zahtjev za isplatom iznosa od 29.118,19 kn prema računima za isporučenu robu. Kako tuženik nije dokazao da je njegova obveza prema tužitelju prestala prijebojem to je valjalo predmetni platni nalog održati na snazi i presuditi kao u izreci pobijanog dijela presude.
3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka. Presudu pobija u točkama I. i III. njene izreke. Ukazuje na počinjenu povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer je sud pogrešno zaključio da njegova obveza nije prestala prijebojem.
Predlaže odluku u pobijanom dijelu ukinuti.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je neosnovana i predlaže da ovaj sud potvrdi presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.410,30 kn.
5. Žalba nije osnovana.
6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tuženik nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu I zahtjevima stranaka za naknadom troška.
8. Suprotno žalbenim navodima, u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa. Nije počinjena niti druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Predmet spora je isplata iznosa od 29.118,19 kn s pripadajućim kamatama.
10. Između stranaka nije sporno da je društvo Konzum d.d. bio dio Agrokor Grupe nad kojom je 10. travnja 2017. otvoren postupak izvanredne uprave koji se vodi sukladno odredbama Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku. U tom postupku sklopljena je Nagodba između Agrokor Grupe i njenih vjerovnika koju je potvrdio Trgovački sud u Zagrebu rješenjem od 6. srpnja 2018. Nadalje, 1. travnja 2019. započeo je proces implementacije Nagodbe pri čemu je došlo do prijenosa gospodarske cjeline s društvo Konzum d.d. na društvo AISLE 1 d.o.o. koje društvo je potom promijenilo tvrtku u Konzum plus d.o.o. Nije sporno da je tuženik bio u poslovnom odnosu s prednikom tužitelja na temelju kojeg su za tuženika nastale obveze prema računima za isporučenu robu.
11. Među strankama je sporno je li prijeboj međusobnih tražbina koje je učinio tuženik izjavom valjan, odnosno proizvodi li pravni učinak.
12. Prvostupanjski je sud, nakon uvida u izjave o prijeboju međusobnih tražbina tužitelja i tuženika (str. 45.-46. spisa) utvrdio da je na jednoj naznačen datum 21. ožujka 2017. (str. 45. spisa), a na drugoj datum 28. ožujka 2017. (str. 46. spisa) i da se obje izjave odnose na račune tužitelja koji su utuženi u ovom postupku. Nadalje, u svakoj izjavi naveden je broj računa tužitelja, datum izdavanja računa (svaki je prije 10. travnja 2017.) i datum dospijeća računa (valuta – svaki je nakon 10. travnja 2017.). Obje izjave o prijeboju potpisane su od strane tuženika, dok je rubrika „dužnik" u kojem je naznačen Konzum (pravni prednik tužitelja) ostala nepotpisana.
13. Utvrđujući predmetno činjenično stanje kao osnovu za donošenje presude, sud prvog stupnja nije propustio zauzeti stajalište o bitnim činjenicama, relevantnim za pravilnu primjenu materijalnog prava – je li prijeboj međusobnih tražbina koje je učinio tuženik izjavom o prijeboju valjan, odnosno proizvodi li pravni učinak.
14. Sud prvog stupnja je slijedom odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj sud ima zakonsku ovlast izvedene dokaze prosuditi prema slobodnom uvjerenju (sustav slobodne ocjene dokaza), ali i zakonsku obavezu opravdati svoju prosudbu, pa analizirajući i ocjenjujući razloge kojima je u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja opravdao uvjerenje proizašlo iz izvedenih dokaza, utvrđenje je žalbenog suda kako je to učinio uvjerljivim i logičnim razlozima, jasno i argumentirano obrazloživši koje činjenice važne za odluku smatra relevantnima i na čemu donesenu odluku zasniva, dajući jasne i argumentirane razloge o svojim utvrđenjima, argumentirano obrazloživši svoje prosudbe i utvrđenja u odnosu na prigovore iznesene tijekom postupka od strane tuženika. Uz to su u osporenoj presudi navedeni materijalnopravni propisi primijenjeni u konkretnom slučaju, a kroz koje je prvostupanjski sud ispitao i prosuđivao sve okolnosti predmetnog spora.
15. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovornom već o jednostranom (zakonskom) prijeboju koji je reguliran odredbom članka 195. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) s obzirom na to da je na izjavama o prijeboju izostao potpis tužitelja.
16. Nadalje, za jednostrani prijeboj učinjen izjavom o prijeboju moraju obje tražbine glasiti na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i moraju obje biti dospjele. Dakle, da bi jednostrani prijeboj tražbina bio valjan, moraju biti ispunjene sve zakonske pretpostavke, od kojih je jedna i dospjelost tražbina, a što ovdje nije slučaj. Iz stanja spisa je jasno razvidno kako je tuženik sastavio izjave o prijeboju na dan 21. ožujka 2017. te 28. ožujka 2017., a potraživanja tužitelja na dan sastava izjava o prijeboju nisu bila dospjela.
17. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio prijeboj na koji se poziva tuženik nedopuštenim i bez pravnog učinka.
18. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da osnovanost tužiteljevog potraživanja jasno proizlazi iz dostavljenih računa u postupku, a koje niti tuženik ne osporava, već ih i navodi u svojim izjavama o prijeboju te kako tuženik nije dokazao da je njegova obveza prestala prijebojem to je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijanu presudu.
19. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tuženik ne ističe posebne žalbene razloge, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).
20. Slijedom svega navedenog, trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
21. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu nije prihvaćen jer isti, s obzirom na njegov sadržaj, nije bio od utjecaja na donošenje odluke o žalbi, odnosno nije bio u smislu odredbe čl.155. ZPP-a potreban trošak. Zagreb, 16. kolovoza 2022.
Sutkinja
Kamelija Parać
