Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž-1780/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Gradišek kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Roberte Pandža, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz S., OIB: … koju zastupa punomoćnica J. K. odvjetnica u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P-77/2021-45 od 18. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 16. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P- 77/2021-45 od 18. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica S. P. iz S., OIB: …, vlasnica novoformirane zk. čest. br. 1495/16, oranica G. površine 1500m² formirane tehničkim elaboratom RN 394/2006 izgrađenog od strane geodeta M. L. od 21.09.2006.g. (koja u nalazu i mišljenju vještaka "G.", S., vl. M. L. od 23.01.2020.g. označena kao zk. čest. 4017).

II Tužena Republika Hrvatska je dužna trpjeti da se temeljem tehničkog elaborata RN 394/2006 izrađenog od strane geodeta M. L. od 21.09.2006.g. izvrši parcelacija k.č.br. 1495/1, oranica G., upisana u zk. ul. br. 537 k.o. Đ. na način da se novoformirane zk. čest. br. 1495/16 (koja u nalazu i mišljenju vještaka "G.", S., vl. M. L. od 23.01.2020.g. označena kao zk. čest. 4017) ima prenijeti u novi zemljišnoknjižni uložak kao samovlasništvo tužiteljice S. P.

III Utvrđuje se da je tužiteljica S. P. iz S., OIB: …, vlasnica novoformirane zk.čest.br. 1495/17, oranica G. površine 486 m² formirane tehničkim elaboratom RN 394/2006 izrađenog od strane geodeta M. L. od 21.09.2006.g. (koja u nalazu i mišljenju vještaka "G.", S., vl. M. L. od 23.01.2020.g. označena kao zk. čest. 4018.).

IV Tužena Republika Hrvatska je dužna trpjeti da se temeljem tehničkog elaborata RN 394/2006 izrađenog od strane geodeta M. L. od 21.09.2006.g. izvrši parcelacija k.č.br. 1495/1, oranica G., upisana u zk.ul.br. 537 k.o. Đ. na način da se novoformirane zk.čest. br. 1495/17 (koja u nalazu i mišljenju vještaka "G.", S., vl. M. L. od 23.01.2020.g. označena kao zk. čest. 4018) ima prenijeti u novi zemljišnoknjižni uložak kao samovlasništvo tužiteljice S. P.

V Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužiteljice S. P. u roku od 15 dana, plati parnični trošak ovog postupka u iznosu od 17.300,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom, presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP niti pak presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (list 162 spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet ove parnice je zahtjev tužiteljice na utvrđenje vlasništva novoformiranih čestica prema tehničkom elaboratu izrađenom po ovlaštenom geodeti i to, čestice površine 1500 m2, oranica G. označena kao zk. čest. 4017 i površine 486 m2, oranica G., označena kao zk. čest 4018, upisanih u zk.ul. 537, k.o. Đ. dosjelošću jer je više od 100 godina sa prednicima njihova zakonita, istinita i poštena posjednica.

7. Na predmetnim nekretninama je na temelju odluke Sudbenog stola kao Urbarskog suda u Zagrebu od 10. studenoga 1911. uknjiženo pravo vlasništva za korist Nadarbine učitelja urbarske općine Vugrovec a rješenjem broj Z-2287/48 od 1948., uknjiženo je pravo vlasništva za korist općenarodne imovine a potom na osnovi rješenja Narodnog odbora Kotara Zagreb, upisan je organ upravljanja i to Narodni odbor Kotara Zagreb te je odlukom Z-856/50. 1956. godine brisan organ upravljanja te upisan Narodni odbor Općine Sesvete te je predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu.

8. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08.- dalje: ZVDSP) ocjenjujući kako je tužiteljica kao samostalni pošteni posjednik stvari u vlasništvu tuženice još od 1958. godine, što utvrđuje iskazima svjedoka i pregledom dostavljenih isprava.

9. Između stranaka nije sporno a moguće je utvrditi uvidom u iskaz čestica za Katastar k.o. Đ. (list 4 spisa) i prijepis Posjedovnih listova (list 7 spisa), da su posjednicima kč.br. 4017, oranica površine 1500 m2 upisani tužiteljica i K. P. rođ. Š. svaka u 1/2 dijela dok je na kč.br.4018 oranice površine 486 m2, posjednikom upisan M. P. sin P.

10. Prema rješenju o nasljeđivanju Javnog bilježnika Z. B.-Š. iz S. poslovni broj O- 444/2006 od 31. listopada 2006. je oranicu G., površine 486 m2 i to zk.č.br. 4018 iza pok. M. P., pok. P. naslijedila upravo tužiteljica (list 34 spisa) dok je uvidom u rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Z. B.-Š. iz S. poslovni broj O-18/2005 od 14. veljače 2005. utvrđeno da su 1/2 dijela ostaviteljice K. P. dj. Š., kč.br. 4017, oranica površine 1500 m2, naslijedile M. H. i V. N. svaka u 1/2 dijela (list 36-38 spisa).

11. Dakle, u odnosu na kč.br. 4018 i 1/2 dijela kč.br. 4017 je tužiteljica istinita i poštena posjednica odnosno suposjednica dok je daljnjih 1/2 dijela kč.br.4017, u Posjedovnom listu upisano na ime K. P. rođ. Š. čije su nasljednice M. H. (tijekom postupka preminula a naslijedila ju je svjedok B. M.) i V. N. koje su na ročištu održanom 3. lipnja 2019. izrijekom iskazale kako ovaj dio kč.br. 4017 tužiteljica obrađuje više od 50 godine a dobila ju je od svojih roditelja.

12. Jednako tako su posjed tužiteljice od 1958. godine potvrdili svjedok M. Š. koja poznaje sve vlasnike okolnih nekretnina te svjedok V. P. koji izrijekom navodi kako je ova nekretnina tužiteljici darovana a obrađuje ju preko 50 godina i to u najvećem dijelu sijanjem kukuruza pa nisu osnovani žalbeni navodi tuženice kada upućuje na neka odstupanja u iskazima svjedoka jer upravo ta odstupanja ukazuju na vjerodostojnost iskaza s obzirom na vremensko razdoblje na koje se njihovi iskazi odnose.

13. Tako je, cijeneći utvrđeno posjedovno stanje te izvršeni usmeni ugovor o darovanju 1/2 dijela kč.br. 4017, moguće utvrditi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako je tužiteljica u barem poštenom posjedu predmetnih nekretnina još od 1958. godine.

14. Sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Sl. list" broj 6/80, 36/90. i "Narodne novine" broj 53/91.- dalje ZOVO), 1. rujna 1980., za stjecanje i promjenu i prestanak stvarnih prava primjenjuju se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 16. travnja 1941.-"Narodne novine" broj: 73/91.- dalje OgZ) jer se prema odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP stjecanje prava vlasništva do stupanja na snagu tog zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja prava.

15. Tužba je u ovom predmetu podnijeta 5. ožujka 2008. dakle 50 godina nakon što je tužiteljica stupila u pošten samostalni posjed predmetnih nekretnina, u vrijeme kada su bile upisane vlasništvom tuženice a kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP nego na temelju drugih odredbi zakona, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci Rev-x-974/2017-2 od 7. svibnja 2019.

16. Tako su neosnovani i žalbeni navodi tuženice kada glede tijeka roka za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu upućuju na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava, donijete prije pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH izraženog u odluci Rev-x-974/2017-2 od 7. svibnja 2019.

17. Dakle vrijeme potrebno za dosjelost se računa i u razdoblju prije 8. listopada 1991. a taj rok mora biti ispunjen do podnošenja tužbe radi utvrđenja prava vlasništva što je u ovom slučaju i ispunjeno.

18. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidno, samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti pri čemu se zahtjeva ispunjavanje određenih pretpostavki od kojih je prvenstvena ona, da stjecatelj ima posjed određene kvalitete i da posjed traje zakonom određeno vrijeme kao i da stvar koja je predmet dosijedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja vlasništvom putem dosjelosti te da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću, čime se onda činjenično stanje pretvara u pravno.

19. Tužiteljica je dokazala da je vrijeme potrebno za dosjelost glede njezinog samostalnog posjeda počelo teći najkasnije 1958. godine a prema pravnim pravilima OgZ vrijeme posjedovanja, kao pretpostavka za stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u državnom vlasništvu bilo je 40 godina (paragraf 1472.) koji nije protekao u razdoblju od 1958. pa do 1980. kada je stupio na snagu ZOVO.

20. Prema odredbi paragrafa 326. OgZ je pošteni posjednik onaj koji drži da je stvar koju posjeduje njegova a nepošten je posjednik samo onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. Tako je utvrđeno da je tužiteljica bila poštena posjednica a također i istinita budući da posjed nije stekla silom, potajice, lukavstvom ili molbom sve sukladno odredbi paragrafa 345. OgZ te je bila sposobna steći predmetnu nekretninu dosjelošću jer je imala pošten i istinit posjed te ispunjene su sve pretpostavke predviđene odredbama Paragrafa 1463. i 1464. OgZ.

21. Budući da je tužiteljica stupila u samostalni posjed predmetnih nekretnina prije stupanja na snagu ZOVO (1. rujna 1980.) na sporni odnos između parničnih stranaka primjenjuju se pravna pravila OgZ a odredbe ZOVO primjenjuju se na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu ako do tog trenutka nisu istekli s time, da je čl. 29. ZOVO stavljen izvan snage odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO ("Narodne novine" broj 53/91.) a sve nekretnine koje su do donošenja Ustava Republike Hrvatske bile društveno vlasništvo, bez obzira na njihov status glede dosjelosti su došle u opći režim.

22. Prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OgZ, rok dosjelosti za nekretnine u državnom vlasništvu bio je 40 godina dok je prema odredbi članka 28. stavak 2. ZOVO za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika rok dosijedanja 10 godina, a za izvanrednu dosjelost 20 godina. Kada je ZOVO propisao kraći rok a do stupanja na snagu ZOVO proteklo je 22 godine istinitog i poštenog posjeda tužiteljice, preostalo je vrijeme (18 godina) kraće od onog propisanog odredbama ZOVO za izvanrednu dosjelost pa rok istječe nakon proteka vremena određenog prethodnim zakonom.

23. Dakle, tužiteljica je dokazala da je bila istinita i poštena posjednica predmetnih nekretnina u razdoblju duljem od 40 godina s time, da je prema odredbi čl. 37. st. 3. ZVDSP u pravnom prometu idealni dio stvari samostalna stvar i sve što je određeno za stvar vrijedi i za idealne dijelove ako nije nešto posebno propisano pa kada je u pitanju stjecanje prava a suvlasnici mogu biti samostalni posjednici u smislu čl. 11. st. 1. ZVDSP te suvlasnički dio nekretnine idealni dio može biti predmet stjecanja prava vlasništva i to pravo može se stjecati i na temelju dosjelosti jer ta osnova stjecanja prava suvlasništva ZVDSP nije isključiva.

24. Slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I, II, III i IV izreke.

25. Prvostupanjski sud je odluku o parničnom trošku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12., 107/15. i 37/22. - dalje Tarife) te je u razlozima za svoju odluku jasno označio za koje radnje je priznao trošak i koje visine.

26. Tužiteljici je priznat trošak sudskih pristojbi na presudu i žalbu u ukupnoj svoti od 2.550,00 kn a koji trošak je u toj svoti naplaćen putem FINA-e (list 150 do 151 spisa). Trošak pristupa na ročište održano 9. veljače 2012. priznat je pravilnom primjenom Tbr. 9. toč. 5. Tarife u visini od 25 bodova jer je ono odgođeno prije početka raspravljanja uslijed nepristupa tuženice. I konačno, podnesak koji je tužiteljica predala na ročištu 18. veljače 2020. bio je potreban za vođenje postupka sukladno Tbr. 8. toč. 1. zbog čega nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženice glede odluke o parničnom trošku te je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena njezina žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka o parničnom trošku tužiteljice koja je sadržana pod točkom V izreke prvostupanjske presude.

U Zagrebu 16. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek, v.r.