Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Zk-14/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr.sc. Lidije Vojković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.

V. rođ. T., žene I., OIB: ... iz T., koju zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u T., protiv tuženika R. M., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica V. M., odvjetnica u S., radi ispravka uknjižbe, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P- 8817/15 od 13. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 16. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P- 8817/15 od 13. lipnja 2016.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom je naloženo je tuženiku kao zakonskom nasljedniku iza pok. M. M. ud. S., a prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-118/86 da trpi uknjižbu brisanja prava vlasništva s imena M. M. ud. S. na 10/12 dijela čest. zem. 13828 k.o. V., uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenom dijelu nekretnine na ime tužiteljice za cijelo, jer da će u protivnom istu zamijeniti presuda.

2. Odlukom o parničnom trošku naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 22.446,06 kuna.

3. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14,70/19 i 80/22 dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, ili odbaci tužbu kao nepodobnu za odlučivanje, te tuženiku obistini parnični trošak.

4. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika.

5. Žalba je neosnovana.

6. U provedenom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. U postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi tvrdnjom da je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu koji nije podoban za raspravljanje, jer je tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju postavljen sukladno odredbi članka 186. ZPP- a.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se presudom obveže tuženika, kao nasljednika zemljišnoknjižne suvlasnice M. M. ud. S. za 10/42 dijela čest. zem. 13828 k.o. V., da trpi upis prava suvlasništva u tom dijelu na ime tužiteljice, a u protivnom da će istu zamijeniti presuda. Tužiteljica, naime, pravni osnov stjecanja vlasništva na navedenom dijelu čest. zem. 13828 k.o. V., temelji na dosjelosti.

9. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće bitne činjenice:

- da je majka tuženika sada pok. M. M. ud. S. u zemljišnoj knjizi uknjižena kao suvlasnica čest. zem. 13828 k.o. V. za 10/42 dijela, temeljem ugovora o kupoprodaji od 30. srpnja 1957. kojeg je zaključila s prodavateljicom A. – A. R. ž. J. rođ. O.,

- da je tuženik prilikom saslušanja naveo da njegova majka, sada pok. M. M. ud. S. uopće nije koristila predmetnu nekretninu,

- da iz povijesnog posjedovnog lista proizlazi da je u katastru kao posjednik sporne nekretnine upisan djed tužiteljice M. D.,

- da je na predmetnoj nekretnini podignuta obiteljska kuća s pomoćnim objektima, a sa zapadne strane da je vrt, time da je sa svih strana od okolnih nekretnina, odvojena zidovima,

- da je u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 20. lipnja 2006. koji je zaključen između A. T. ud. S., kao primateljice uzdržavanja i tužiteljice, kao davateljice uzdržavanja, navedeno da je A. T. ud. S. stvarni vlasnik i posjednik čest. zem. 13828 k.o. V. s kućom izgrađenom na tom zemljištu, a u zemljišnoj knjizi da je upisana kao suvlasnica za 22/42 dijela,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da su njezini roditelji sagradili kuću na predmetnoj nekretnini koju da je tužiteljičina majka naslijedila od njene majke I. D. ž. M.,

- da je svjedokinja S. S. navela da je djed tužiteljice M. D. dao predmetnu nekretninu majci tužiteljice A. T. ud. S. kako bi sagradila kuću, što je ista i učinila, te da nikada nije čula ni vidjela da itko ometa tužiteljicu ili njene pretke u posjedu, a ni nju, jer da je od 1982. obrađivala, te još i danas obrađuje vrt oko tužiteljičine kuće,

- da je svjedok F. K. (otac ovog svjedoka – I. K. je brat tužiteljičine bake I. D. rođ. K. ž. M.) naveo da su njegov otac I. i stric T. – A. izvršili zamjenu svojih nekretnina na D. V. s N. D. rođ. O. pok. R. koja da im je ustupila svoje nekretnine u V., među kojima je bila i sporna nekretnina,

- da je svjedokinja N. D. u iskazu navela da je tužiteljičina baka I. D. rođ. K. ž. M. predmetnu nekretninu dobila na dio od svoje braće.

10. Temeljem takvog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, ocjenjujući da je tužiteljica preko svojih pravnih prednika dosjelošću stekla vlasništvo predmetne nekretnine, jer je njihov posjed trajao duže od sto godina, a koji je bio zakonit, istinit i pošten, a da je u zemljišnoj knjizi upis prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini na ime majke tuženika a na temelju kupoprodajnog ugovora od 30. srpnja 1957., bio samo formalan, jer da je vlasništvo iste u cijelosti pripadalo djedu tužiteljice M. D. i baki tužiteljice I. D., rođ. K., a nakon smrti I. D., da je to pravo prešlo u vlasništvo majke tužiteljice koja je s tužiteljicom zaključila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

11. Zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica dosjelošću stekla vlasništvo predmetne nekretnine prihvaća kao pravilan i ovaj drugostupanjski sud.

12. Naime, dosjelošću se prema odredbi članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZV) stječe pravo vlasništva na nekretnini njezinim neprekidnim i samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme.

13. Odredbom članka 159. ZV-a propisane su pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, te je u stavku 2. tog članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništvo dosjelošću na nekretnini protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja te nekretnine, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to određuje stavak 3. istog članka.

14. S obzirom na navedene zakonske odredbe prvostupanjski je sud bio dužan utvrditi ima li tužiteljica samostalan posjed stvari, ima li taj posjed onu kakvoću koja se traži za redovitu, odnosno barem izvanrednu dosjelost, traje li taj posjed zakonom određeno vrijeme, je li stvar sposobna biti objektom stjecanja i je li subjekt koji dosijeda sposoban steći tu stvar uopće, a posebno putem dosjelosti.

15. Jedna od nužnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi je i poštenje ( savjesnost) posjeda stjecatelja. Ista pretpostavka bila je nužna i prema odredbi članka 28. stavka 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92), a ranije i sukladno pravnim pravilima imovinskog prava.

16. Prema odredbi članka 18. stavka 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, u smislu ove odredbe posjed je pošten ovisno o subjektivnom stavu posjednika o usklađenosti njegovog posjeda s pravom na posjed. Isto tako, u smislu ove odredbe poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, posjed postaje naknadno nepošten samo naknadnim saznanjem posjednika na nema pravo na posjed. Poštenje posjednika mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti, te da se časom kada je posjednik prestao biti pošten, prekida dosjelost.

17. Tijekom postupka nije bilo sporno da su tužiteljica i njeni prednici u dugogodišnjem (nesmetanom) posjedu cijele čest. zem. 13828 k.o. V., da se radi o nekretnini na kojoj je podignuta obiteljska kuća s pomoćnim objektima, te koja je sa svih strana od okolnih nekretnina odvojena zidovima, da je u katastru kao posjednik predmetne nekretnine upisan djed tužiteljice M. D., da je majka tuženika u zemljišnoj knjizi uknjižena kao suvlasnica predmetne nekretnine u 10/42 dijela na temelju ugovora o kupoprodaji od 30. srpnja 1957. kojeg je zaključila s prodavateljicom A. A. R. ž. J. rođ. O., da majka tuženika nikada nije koristila (bila u posjedu) predmetnu nekretninu (što je utvrđeno na temelju iskaza tuženika), da su braća K. (braća bake tužiteljice) mijenjali svoju imovinu koju su imali s N. D. rođ. O. pok. R. na način da su istoj braća K. predali imovinu koju su imali na D., a ona je njima predala svoju imovinu koju je imala u V., da je tužiteljičina baka I. D. naslijedila od svoje braće (K.) dio imovine koji je bio zamijenjen, te da je majka tužiteljice podnijela tužbu protiv (između ostalih i) majke tuženika M. M. ud. S., radi izdavanja tabularne isprave za predmetnu nekretninu, koja tužba je povučena jer je utvrđeno da je ta tuženica preminula prije uručenja te tužbe, kao i da je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu protiv tuženika, kao nasljednika upisane zemljišnoknjižne vlasnice predmetne nekretnine u 10/42 dijela.

18. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica osobno bila kvalificirana posjednica predmetne nekretnine, jer njezin posjed ima kvalitetu koja se traži za redovnu dosjelost, odnosno isti je zakonit, istinit i pošten.

19. Naime, tužiteljica je predmetnu nekretninu stekla ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim 2006. sa svojom majkom A. T., kojoj je predmetna nekretnina pripala nasljeđivanjem i diobom sa ostalim nasljednicima još 1982., te su roditelji tužiteljice na navedenoj nekretnini izgradili obiteljsku kuću, pri čemu ni tužiteljicu, niti njezine prednike nitko nije ometao u mirnom i nesmetanom korištenju navedene nekretnine, pa je njezin posjed pošten jer se temelji na valjanom pravnom osnovu. Tužiteljičin posjed nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, niti zlouporabom povjerenja, pa je njezin posjed istinit, a kako tužiteljica pri stjecanju posjeda nije znala niti je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed, to je njezin posjed i pošten, odnosno ima sve kvalitete koje se traže odredbom članka 18. ZV-a.

20. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se tužiteljica osobno i putem svojih prednika nalazili u kontinuiranom i poštenom posjedu sporne nekretnine duže od 40 godina, kao i da je predmetnu nekretninu koristila bez ikakvih ograničenja, čime je dokazala da su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva ove nekretnina tzv. izvanrednom dosjelošću.

21. Za izvanrednu dosjelost traži se samostalan posjed kao i za redovitu dosjelost, ali taj posjed ne mora imati sva ona svojstva koja se traže na redovitu dosjelost, odnosno da je zakonit, istinit i pošten, već je dovoljno da je posjed barem pošten.

22. Dakle, izvanrednom se dosjelošću može pretvoriti u pravo vlasništva samostalan posjed ako je barem pošten.

23. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

24. Žalitelju je za odgovoriti da se poštenje (savjesnost) posjeda stjecatelja pretpostavlja, pa je upravo na tuženiku bio teret dokaza da tužiteljica i njezini prednici nisu pošteni posjednici predmetnih nekretnina.

25. Tuženik tijekom postupka nije ničim dokazao da su tužiteljica ili njezini prednici nesavjesni ( nepošteni) posjednici, odnosno da je tužiteljica znala ili da je s obzirom na okolnosti morala posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine.

26. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

27. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

28. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 16. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Nediljka Radić, v. r.