Poslovni broj: 6 Us I-1915/2021-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, u upravnom sporu tužitelja A.Y.C. P. d.o.o. V., A. 13a, OIB:…….. , zastupan po opunomoćenici I. Š., odvjetnici u Zagrebu, I. 145, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na utvrđenje poreza, bez održavanja glavne rasprave, 16. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/20-01/145, Urbroj: 513-04-21-2 od 1. ožujka 2021. i rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-471- 02/12-01/129, Urbroj: 513-07-15-20-41 od 14. veljače 2020.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/20-01/145, Urbroj: 513- 04-21-2 od 1. ožujka 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-471- 02/12-01/129, Urbroj: 513-07-15-20-41 od 14. veljače 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za obustavom postupka zbog nastupa apsolutne zastare.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako porezno tijelo propušta utvrditi da je porezna obveza utvrđena uručenjem rješenja drugostupanjskog tijela 30. siječnja 2020., kada je već nastupila apsolutna zastara. Tvrdi kako činjenica da je datum napisan na rješenju 3. prosinca 2019., ne znači da je porezna obveza tada utvrđena, jer je rješenje dostavljeno poreznom obvezniku tek 30. siječnja 2020. Navodi kako je sporno kada je porezna obveza utvrđena. Poziva se na odredbu članka 133. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku i mišljenje Porezne uprave Klasa: 410-01/13-01/366, Urbroj: 512-07-21- 01/13-2 gdje jasno stoji da "Slijedom navedenog, proizlazi da je izvršnošću rješenja porezna obveza utvrđena, pa bi protekom godine u kojoj je utvrđena počeo teći rok zastare prava na naplatu poreznog duga.". Smatra kako je u konkretnom slučaju u primjeni Opći porezni zakon iz 2008., jer u prijelaznim i završnim odredbama Općeg poreznog zakona koji se primjenjuje od 2016. stoji "postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovog Zakona, dovršit će se prema odredbama tog zakona". Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja od 3. veljače 2020. za obustavom postupka zbog nastupa apsolutne zastare.
8. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo, temeljem podataka iz spis predmeta, utvrdilo kako je obveza poreza na dodanu vrijednost za 2012. utvrđena rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-471- 02/12-01/129, Urbroj: 513-07-15-19-37 od 4. lipnja 2019., koje je uručeno opunomoćeniku tužitelja dana 12. travnja 2019., na koje je tužitelj izjavio žalbu, koja je rješenjem tuženog tijela, Klasa: UP/II-471-02/19-01/2820, Urbroj: 513-04-19-3 od 3. prosinca 2019., koje je uručeno opunomoćeniku tužitelja dana 30. siječnja 2020. Utvrdilo je kako je tužitelj konačni obračun PDV-a morao predati do kraja travnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu, dakle, zastara prava na utvrđenje porezne obveze i kamata za 2012. započela je teći 1. siječnja 2014. Kako je porezno tijelo donijelo rješenje 4. travnja 2019. kojim je tužitelju utvrdilo obveze po osnovi poreza, koje je tužitelju uručeno dana 12. travnja 2019., dok je drugostupanjsko rješenje povodom žalbe tužitelja doneseno 3. prosinca 2019., a uručeno 30. siječnja 2020., te se radi o ponovnom postupku koji je proveden povodom presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 2 UsIpn-49/2016-15 od 10. rujna 2018., to u smislu odredbe članka 108. stavka 1. i 2. u svezi sa stavkom 6. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), zastara prava na utvrđenje porezne obveze nije nastupila do uručenja rješenja tužitelju dana 30. siječnja 2020.
9. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima. Stavkom 6. istog članka propisano je da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.
10. Prema stajalištu Suda, pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako za obvezu poreza na dodanu vrijednost za 2012. nije nastupila zastara prava na utvrđenje porezne obveze, budući je zastara prava na utvrđenje poreza na dodanu vrijednost i kamata za 2012., u smislu odredbe članka 18. stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 47/95-22/12.) započela teći 1. siječnja 2014., a u poreznom postupku doneseno je rješenje o utvrđenju porezne obveza dana 25. veljače 2013., zatim rješenje o žalbi tužitelja na spomenuto rješenje dana 6. rujna 2016., te je tužba pred Upravnim sudom u Splitu protiv spomenutog drugostupanjskog rješenja podnesena 10. studenog 2016. i sudski postupak je trajao do donošenja presude poslovni broj: 2 UsIpn-49/16 od 10. kolovoza 2018., slijedom čega je razvidno kako do dana donošenja rješenja o utvrđenju porezne obveze poreza na dodanu vrijednost za 2012. (u ponovljenom postupku, u izvršenju presude ovog suda) dana 4. travnja 2019., odnosno do donošenja rješenja o žalbi tužitelja na spomenuto rješenje dana 3. prosinca 2019., u smislu odredbe članka 108. OPZ-a nije protekao rok od šest godina, odnosno nije nastupila zastara prava na utvrđenje predmetne obveze, kako je to pravilno tuženo tijelo utvrdilo.
11. Prigovor tužitelja kako porezno tijelo propušta utvrditi da je porezna obveza utvrđena uručenjem rješenja drugostupanjskog tijela 30. siječnja 2020., kada je već nastupila apsolutna zastara, nije osnovan iz razloga navedenih u točki 10. ove presude. Naime, iz navedenog obrazloženja je razvidno kako za vrijeme trajanja sudskog postupka od 10. studenog 2016. do 10. kolovoza 2018., u smislu citirane odredbe članka 108. stavka 6. OPZ-a, zastara nije tekla, slijedom čega je razvidno kako u konkretnom slučaju nije protekao rok od šest godina, odnosno nije nastupila zastara prava na utvrđenje predmetne obveze.
12. Prigovor tužitelja kako je u primjeni Opći porezni zakon iz 2008., jer u prijelaznim i završnim odredbama Općeg poreznog zakona koji se primjenjuje od 2016. stoji "postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovog Zakona, dovršit će se prema odredbama tog zakona", ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim iz razloga što je predmetni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 3. veljače 2020. kada je na snazi bio Opći porezni zakon ("Narodne novine" 115/16.), koji Zakon je porezno tijelo u konkretnom slučaju pravilno primijenilo.
13. Slijedom navedenoga, Sud je stajališta kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS- a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu, 16. kolovoza 2022.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
DNA: 1. Opunomoćeniku tužitelja I. Š., odvjetnici u Z., I. 145, uz
odgovor na tužbu tuženika
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana.
RJ:
1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)
2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko bude uložena, po pravomoćnosti, u skladu sa odredbama ZSP-a
3. Kalendar 30 dana
