Poslovni broj: 6 Us I-3935/2021-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, u upravnom sporu tužitelja A. Y. C. P. d.o.o. B., zastupan po opunomoćenici I. Š, odvjetnici u Z.,

protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreza, bez održavanja glavne rasprave, 16. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/21-01/308, Urbroj: 513-04-21-2 od 19. listopada 2021. i rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-416- 02/2021-006/18, Urbroj: 513-07-15/2021-02 od 5. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/21-01/308, Urbroj: 513- 04-21-2 od 19. listopada 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-416- 02/2021-006/18, Urbroj: 513-07-15/2021-02 od 5. svibnja 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je u primjeni Opći porezni zakon iz 2008., jer u prijelaznim i završnim odredbama Općeg poreznog zakona koji se primjenjuje od 2016. stoji "postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovog Zakona, dovršit će se prema odredbama tog zakona". Prigovara kako se tuženik poziva na odredbe Općeg poreznog zakona iz 2016., a ne navodi zašto smatra da se treba primijeniti OPZ iz 2016. Poziva se na stajalište zauzeto u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž- 1584/20-2 od 16. srpnja 2020. Navodi kako tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je porezna obveza utvrđena rješenjem od 4. travnja 2019., koje je drugostupanjsko tijelo "potvrdilo" svojim rješenjem od 3. prosinca 2019., međutim, porezno tijelo propušta utvrditi da je porezna obveza utvrđena uručenjem rješenja drugostupanjskog tijela dana 30. siječnja 2020., kada je već nastupila apsolutna zastara. Smatra kako činjenica da je datum napisan na rješenju 3. prosinca 2019., ne znači da je porezna obveza tada utvrđena, jer je rješenje dostavljeno poreznom obvezniku tek 30. siječnja 2020. Navodi kako i sam tuženik konstatira da je zastara počela teći 1. siječnja 2014., što znači da je u trenutku uručenja drugostupanjskog rješenja proteklo šest godina. Nadalje, navodi kako je sporno i vrijeme trajanja upravnog spora, za koje tuženik tvrdi da zastara nije tekla, te da do 30. siječnja 2020. nije proteklo 6 godina. Međutim, to isto porezno tijelo dana 24. siječnja 2019. donosi rješenje, Klasa: UP/i-471-02/12-01/129, Urbroj: 513-07-15/19-30 u kojem utvrđuje da je nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze poreza na dodanu vrijednost za 2010. i 2011. Navodi da na isti način kako je 24. siječnja 2019. nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze poreza na dodanu vrijednost za 2010. i 2011., tako je i 30. siječnja 2020. nastupila zastara za utvrđivanje porezne obveze za 2012. Tužitelj se pita kako za 2010. i 2011. nije uzeto u obzir da je bio u tijeku sudski spor. Poziva se na odredbu članka 133. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku i mišljenje Porezne uprave Klasa: 410-01/13-01/366, Urbroj: 512-07-21-01/13-2 gdje jasno stoji da "Slijedom navedenog, proizlazi da je izvršnošću rješenja porezna obveza utvrđena, pa bi protekom godine u kojoj je utvrđena počeo teći rok zastare prava na naplatu poreznog duga.". Tužitelj se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-3069/2017, U-III-4541/2016, U-III-5660/2016, U-III-4792/2017 i U-III- 3552/2016. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 36. stavka 3. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja od 1. travnja 2021. za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.

8. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo, temeljem podataka iz Informacijskog sustava, utvrdilo kako je obveza poreza na dodanu vrijednost za 2012. (šifre vrste prihoda 1201) utvrđena rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-471-02/12-01/129, Urbroj: 513-07-15-19-37 od 4. lipnja 2019., koje rješenje je postalo izvršno 10. veljače 2020., te je u smislu odredbe članka 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) zastara prava na naplatu počela teći 1. siječnja 2021., slijedom čega nije protekao rok od šest godina, odnosno nije nastupila zastara prava na naplatu za navedenu obvezu.

9. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.

10. Prema stajalištu Suda, pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako za obvezu poreza na dodanu vrijednost za 2012. nije nastupila zastara prava na naplatu poreza budući je obveza utvrđena rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-471-02/12-01/129, Urbroj: 513-07-15-19-37 od 4. lipnja 2019., koje rješenje je postalo izvršno 10. veljače 2020., te je u smislu odredbe članka 108. OPZ- a zastara prava na naplatu počela teći 1. siječnja 2021., slijedom čega nije protekao rok od šest godina, odnosno nije nastupila zastara prava na naplatu za navedenu obvezu, kako je to pravilno tuženo tijelo utvrdilo.

11. Prigovor tužitelja kako je u primjeni Opći porezni zakon iz 2008., jer u prijelaznim i završnim odredbama Općeg poreznog zakona koji se primjenjuje od 2016. stoji "postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovog Zakona, dovršit će se prema odredbama tog zakona", ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim iz razloga što je predmetni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 1. travnja 2021. kada je na snazi bio Opći porezni zakon ("Narodne novine" 115/16.), koji Zakon je porezno tijelo u konkretnom slučaju pravilno primijenilo.

12. Stajalište zauzeto u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:

Usž-1584/20-2 od 16. srpnja 2020., na koje se poziva tužitelj u tužbi, nije primjenjivo u konkretnom slučaju, jer je predmet spora u tom postupku zastara prava na utvrđenje porezne obveze, a u konkretnom slučaju je predmet spora zastara prava na naplatu porezne obveze.

13. U odnosu na tužbeni navod kako tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je porezna obveza utvrđena rješenjem od 4. travnja 2019., koje je drugostupanjsko tijelo "potvrdilo" svojim rješenjem od 3. prosinca 2019., međutim, kako porezno tijelo propušta utvrditi da je porezna obveza utvrđena uručenjem rješenja drugostupanjskog tijela dana 30. siječnja 2020., kada je već nastupila apsolutna zastara, valja kazati kako se navedeni prigovor odnosi na prigovor zastare prava na utvrđenje porezne obveze, a predmet ovog spora je zahtjev tužitelja od 1. travnja 2021. za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga. Stoga, navedeni prigovor, kao i drugi prigovori u tužbi usmjereni na utvrđenje zastare prava na utvrđenje predmetne obveze, nisu od utjecaja na predmetni spor. Potrebno je napomenuti kako je utvrđenje zastare prava na utvrđenje obveze PDV-a za 2012. predmet spora ovog suda koji se vodi pod poslovnim brojem UsI-1915/21.

14. Slijedom navedenoga, Sud je stajališta kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS- a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 16. kolovoza 2022.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA: 1. Opunomoćeniku tužitelja I. Š., odvjetnici u Z,, uz

odgovor na tužbu tuženika

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko bude uložena, po pravomoćnosti, u skladu sa odredbama ZSP-a

3. Kalendar 30 dana