Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž Ob-716/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Gradišek kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Roberte Pandža, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u G., iz G., OIB: …, protiv tuženika M. Ž. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P Ob- 52/2020-18 od 6. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 16. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P Ob- 52/2020-18 od 6. svibnja 2022., te sudi:

1. Nalaže se tuženiku M. Ž. u Državni proračun Republike Hrvatske platiti svotu od 34.848,00 kn sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi do 31. srpnja 2015. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje kamate teku:

- na svotu od 2.904,00 kn od 27.05.2008.g.

- na svotu od 968,00 kn od 24.06. 2008.g.

- na svotu od 968,00 kn od 24.07. 2008.g.

- na svotu od 968,00 kn od 22.08. 2008.g.

- na svotu od 968,00 kn od 24.09. 2008.g.

- na svotu od 968,00 kn od 22.10. 2008.g.

- na svotu od 968,00 kn od 22.11. 2008.g.

- na svotu od 968,00 kn od 18.12. 2008.g.

- na svotu od 968,00 kn od 21.01. 2009.g.

- na svotu od 968,00 kn od 20.02. 2009.g.

- na svotu od 968,00 kn od 25.03. 2009.g.

- na svotu od 968,00 kn od 23.04. 2009.g.

- na svotu od 968,00 kn od 20.05. 2009.g.

- na svotu od 968,00 kn od 20.06. 2009.g.

- na svotu od 968,00 kn od 23.07. 2009.g.

- na svotu od 968,00 kn od 21.08. 2009.g.

- na svotu od 968,00 kn od 24.09. 2009.g.

- na svotu od 968,00 kn od 22.10. 2009.g.

- na svotu od 968,00 kn od 20.11. 2009.g.

- na svotu od 968,00 kn od 22.12. 2009.g.

- na svotu od 968,00 kn od 26.01. 2010.g.

- na svotu od 968,00 kn od 20.02. 2010.g.

- na svotu od 968,00 kn od 23.03. 2010.g.

- na svotu od 968,00 kn od 23.04. 2010.g.

- na svotu od 968,00 kn od 20.05. 2010.g.

- na svotu od 968,00 kn od 25.06. 2010.g.

- na svotu od 968,00 kn od 23.07. 2010.g.

- na svotu od 968,00 kn od 20.08. 2010.g.

- na svotu od 968,00 kn od 22.09. 2010.g.

- na svotu od 968,00 kn od 21.10. 2010.g.

- na svotu od 968,00 kn od 23.11. 2010.g.

- na svotu od 968,00 kn od 21.12. 2010.g.

- na svotu od 968,00 kn od 22.01. 2011.g.

- na svotuod 968,00 kn od 23.02. 2011.g., sve do isplate u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku M. Ž. naknaditi tužitelju Općinskog državnom odvjetništvu u G. parnični trošak u svoti od 12.750,00 kn u roku od 15 dana.

3. Odbija se tuženik M. Ž. sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 14.375,00 kn.

II. Nalaže se tuženiku M. Ž. naknaditi tužitelju Općinskog državnom odvjetništvu u G. trošak sastava žalbe u svoti od 1.000,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

"1. Nalaže se tuženiku M. Ž. da u državni proračun Republike Hrvatske plati dosjele novčane iznose od ukupno 34.848,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koje kamate teku na način kako slijedi:

na iznos od 2.904,00 kn od 27. svibnja 2008.

na iznos od 968,00 kn od 24. lipnja 2008

na iznos od 968,00 kn od 24. srpnja 2008

na iznos od 968,00 kn od 22. kolovoza 2008

na iznos od 968,00 kn od 24. rujna 2008

na iznos od 968,00 kn od 22. listopada 2008

na iznos od 968,00 kn od 22. studeni 2008

na iznos od 968,00 kn od 18. prosinac 2008

na iznos od 968,00 kn od 21. siječnja 2009.

na iznos od 968,00 kn od 20. veljače 2009.

na iznos od 968,00 kn od 25. ožujka 2009.

na iznos od 968,00 kn od 23. travnja 2009.

na iznos od 968,00 kn od 20. svibnja 2009.

na iznos od 968,00 kn od 20. lipnja 2009.

na iznos od 968,00 kn od 23. srpnja 2009.

na iznos od 968,00 kn od 21. kolovoza 2009.

na iznos od 968,00 kn od 24. rujna 2009.

na iznos od 968,00 kn od 22. listopada 2009.

na iznos od 968,00 kn od 20. studenog 2009.

na iznos od 968,00 kn od 22. prosinca 2009.

na iznos od 968,00 kn od 26. siječnja 2010.

na iznos od 968,00 kn od 20. veljače 2010.

na iznos od 968,00 kn od 23. ožujka 2010.

na iznos od 968,00 kn od 23. travnja 2010.

na iznos od 968,00 kn od 20. svibnja 2010.

na iznos od 968,00 kn od 25. lipnja 2010.

na iznos od 968,00 kn od 23. srpnja 2010.

na iznos od 968,00 kn od 20. kolovoza 2010.

na iznos od 968,00 kn od 22. rujna 2010.

na iznos od 968,00 kn od 21. listopada 2010.

na iznos od 968,00 kn od 23. studenog 2010.

na iznos od 968,00 kn od 21. prosinca 2010.

na iznos od 968,00 kn od 22. siječnja 2011.

na iznos od 968,00 kn od 23. veljače 2011.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.750,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.375,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredbi parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu a podredno ju ukinuti uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu svote od 34.848,00 kn koju je Centar za socijalnu skrb S., Podružnica O. (dalje: Centar), sukladno svojem rješenju OD 20. ožujka 2008. godine isplatio naime privremenog uzdržavanja za djecu tuženika, mlljt. F.1 i mlljt. F. Ž. njihovoj majci K. B. i to za razdoblje od 31. siječnja 2008. do 30. travnja 2008. u ukupnoj svoti od 2.904,00 kn te potom od 23. lipnja 2008. pa do 22. veljače 2011. po 968,00 kn mjesečno ili ukupno, kroz tri godine svotu od 34.848,00 kn. Ovo stoga, što tuženik kao drugi roditelj nije uzdržavao svoju djecu a prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Otočcu, poslovni broj P- 265/06-7 od 14. prosinca 2006. kojom mu je naloženo za uzdržavanje mlljt. F. Ž. 2 plaćati mjesečno 1.000,00 kn a za mlljt. F. Ž.1 800,00 kn, sve počam od 27. veljače 2006. pa nadalje.

5. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući da je u razdoblju od 31. siječnja 2008. do 31. siječnja 2011. tuženik uplaćivao dosuđeno uzdržavanje u visini iznad svote privremenog uzdržavanja koju je plaćao Centar (968,00 kn) o čemu majka djece nije taj Centar izvijestila iako je to bila dužna. S obzirom da je tuženik od srpnja 2008. pa nadalje uplaćivao svote u visini od 1.000,00 kn do 1.500,00 kn, prvostupanjski sud zaključuje da je izvršavao svoju obvezu uzdržavanja od srpnja 2008. do siječnja 2011. pa su bile ispunjene pretpostavke za prestanak obveze Centra postupati po svojem rješenju od 20. ožujka 2008. i plaćanjem odobrenog iznosa privremenog uzdržavanja Centar nije učinio izdatak za tuženika te nisu ispunjenje pretpostavke propisane odredbom čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18.- dalje ZOO).

6. U ovom predmetu je nesporno da je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Otočcu poslovni broj P-265/06-7 od 14. prosinca 2006. tuženik obvezan za uzdržavanje mlljt. F.2 plaćati mjesečno 1.000,00 kn a za mlljt. F. 800,00 kn ili ukupno 1.800,kn počam od 27. veljače 2006. koju obvezu nije izvršavao pa je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj K-103/08-7 od 16. rujna 2008. oglašen krivim zbog odbijanja davanja uzdržavanja za mlljt. osobe koje je na temelju ovršne odluke dužan uzdržavati uplaćujući znatno umanjene iznose od ožujka 2008. do 17. veljače 2009., čime je uskratio uzdržavanje djece za 56.500,00 kn te je počinio u stjecaju dva kaznena dijela protiv braka, obitelji i mladeži, povredom dužnosti uzdržavanja pa mu je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci te izrečena uvjetna osuda na rok kušnje o 2 godine, uz posebnu obvezu isplatiti mlljt. djeci dospjele obroke naime uzdržavanja u svoti od 45.852,00 kn u roku od 10 mjeseci.

7. Centar je sukladno rješenju od 20. ožujka 2008. donijetom prema odredbi čl. 352. st. 1., 2. i 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 61/11.- dalje ObZ) nesporno isplaćivao mjesečne svote od 968,00 kn od 31. siječnja 2008. do 31. siječnja 2011., dakle i u razdoblju na koje se odnosi kaznena presuda jer tuženik, koji je bio dužan davati za uzdržavanje svojoj djeci, svoju obvezu nije izvršavao.

8. Prema odredbi čl. 244. st. 1. ObZ pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onog koji je po odredbama ObZ bio dužan davati uzdržavanje, ako su učinjeni troškovi bili opravdani, a ako je troškove uzdržavanja djeteta snosio Centar za socijalnu skrb u skladu s odredbom čl. 352. ObZ,, tužbu protiv obveznika uzdržavanja podnosi Državno odvjetništvo (čl. 244. st. 3. ObZ) pa je pogrešan i nerazumljiv razlog prvostupanjske presude kojim taj sud ocjenjuje osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelja.

9. Sredstva za uzdržavanje mlljt. djece tuženika su sukladno rješenju Centra isplaćivana iz državnog proračuna jer tuženik nije ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja koja mu je naložena pravomoćnom sudskom presudom, što je utvrđeno provedenim knjigovodstvenim vještačenjem sukladno odredbama čl. 258. do 261. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11., 148/11, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.- dalje u tekstu: ZPP) prema kojemu je tuženik za uzdržavanje svoje djece u razdoblju od 31. siječnja 2008. do 31. siječnja 2011. uplatio 77.100,00 kn (gotovinski 52.600,00 kn a u ovršnom postupku prodanim pokretninama 24.500,00 kn). Svotom od 24.500,00 kn je podmirio troškove ovršnog postupka kao i zatezne kamate za nepravovremena plaćanja i troškove ovrhe. Dakle, ova se uplata ne odnosi na uzdržavanje djece u predmetnom razdoblju a djelomične uplate je tuženik počeo vršiti tek 28. ožujka 2008. uplatom 500,00 kn te je potom neredovitim uplatama u svotama od 1.000,00 kn do 1.500,00 kn, do 31. siječnja 2011. ukupno uplatio 52.600,00 kn, kojom svotom je tek naplaćeno uzdržavanje od ožujka 2006. do dijela kolovoza 2008. čime je utvrđeno nepodmireno uzdržavanje djece, samo do travnja 2010. u ukupnoj svoti od 37.400,00 kn.

10. Tuženik je tako, nakon donošenja rješenja Centra od 20. ožujka 2008., uplatio tek 500,00 kn za uzdržavanje oboje djece a potom iduću svotu tek 30. srpnja 2008. (1.000,00 kn, što tuženik i priznaje u odgovoru na tužbu od 1. veljače 2010.) da bi potom nastavljao plaćati po 1.000,00 kn ili 500,00 kn odnosno, 1.500,00 kn mjesečno tako, da niti jedan mjesec tuženik nije uplatio svotu koju je bio dužan prema ovršnoj sudskoj odluci plaćati za uzdržavanje svoje djece.

11. Zato je nerazumljiv navod prvostupanjskog suda kada odlučujućim smatra činjenicu da je tuženik uplaćivao svotu dosuđenog zakonskog uzdržavanja u visini iznad svote privremenog uzdržavanja od 968,00 kn s obzirom da je bio dužan, sukladno ovršnoj sudskoj odluci, uplaćivati 1.800,00 kn mjesečno što nije učinio niti jedan jedini mjesec.

12. Ovo s tim više, što je prema mišljenju vještaka za razdoblje od dijela kolovoza 2008. do travnja 2010. ukupno neplaćeno uzdržavanje za mlljt. djecu iznosilo 37.400,00 kn dakle, u razdoblju od 20 mjeseci tuženik nije platio uzdržavanje u svoti od 37.400,00 kn a Centar je privremeno uzdržavanje plaćao u razdoblju od pune tri godine. Zbog toga ovaj sud zaključuje da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove i to u širem smislu, na što upućuju i razlozi rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-594/2020-2 od 24. lipnja 2020.

13. Sukladno rješenju Centra isplata odobrenih sredstava je trebala biti vršena sve dok tuženik ne počne izvršavati svoju obvezu a prema naprijed označenom tuženik je u ožujku 2008. uplatio tek 500,00 kn da bi potom tek u srpnju platio 1.000,00 kn i nadalje plaćao svote znatno niže od onih koje je bio obvezan plaćati prema ovršnoj ispravi pa su troškovi koje je učinio Centar bili više nego opravdani.

14. Kako je tuženik u označenom razdoblju samovoljno određivao mjesečne svote koje će uplaćivati za uzdržavanje svoje djece te niti jedan mjesec nije postupio prema obvezi koja je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom s time, da u razdoblju od 28. ožujka 2008. do 30. srpnja 2008. (4 mjeseca) nije plaćao ništa a potom u razdoblju od 29. studenoga 2008. do 16. veljače 2009. tuženik ne samo da nije ispunjavao svoju zakonsku obvezu u cijelosti već ju je ispunjavao i neredovito, zbog čega nije povrijeđena dužnost majke djece prijaviti svaku promjenu koja bi mogla utjecati na ostvarivanje prava iz rješenja Centra s obzirom da niti u jednom razdoblju dok je Centar vršio plaćanja tuženik nije ispunio svoju obvezu uzdržavanja. Ovo s tim više, što je postojalo i ranije dugovanje još iz 2006. godine zbog kojega su se i vodili ovršni postupci pa majka nije znala, niti je mogla znati da neredovite uplate tuženika u visini koju je samovoljno odredio utječu na njezinu obvezu izvijestiti Centar budući da potraživanje djece niti u jednom mjesecu nije bilo podmireno.

15. Ovdje se radi o verzijskom zahtjevu kojega određuje i odredba čl. 1119. ZOO gdje je propisano tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

16. Prema odredbi čl. 352. st. 1. i 3. ObZ, ako je roditelj na temelju pravomoćne sudske odluke dužan doprinositi za uzdržavanje djeteta pa ne udovoljava svojoj obvezi duže od 6 mjeseci neprekidno i ako nije platio za 6 mjeseci s prekidima unutar 7 mjeseci, Centar za socijalnu skrb je dužan na prijedlog drugog roditelja i po službenoj dužnosti donijeti odluku o privremenom uzdržavanju i u skladu s njom isplaćivati uzdržavanje s time, da se pravo na ovakvo privremeno uzdržavanje priznaje s danom podnošenja zahtjeva odnosno, danom pokretanja postupka po službenoj dužnosti a određuje se u visini od 50% svote za uzdržavanje određeno odredbom čl. 232. st. 4. ObZ, gdje su propisane minimalne novčane svote potrebne za mjesečno uzdržavanje djeteta.

17. Ukoliko Centar za socijalnu skrb snosi troškove uzdržavanja za mlljt. djecu, tužbu protiv obveznika uzdržavanja podnosi nadležno državno odvjetništvo a osiguravanjem nužnih sredstava za uzdržavanje mlljt. djece, koja imaju pravo na uzdržavanje od roditelja koji ne izvršava svoju obvezu, od strane države se ne zadire u obvezu tog roditelja plaćati uzdržavanje niti se plaćanje vrši umjesto tog roditelja.

18. Smisao te odredbe je osigurati od strane države nužna sredstva za uzdržavanje mlljt. osobe koja ima pravo na uzdržavanje od roditelja koji ne izvršava svoju obvezu zbog čega je odredbom čl. 244. ObZ reguliran institut verzijskog zahtjeva. U ovom je slučaju, sukladno rješenju donijetom u upravnom postupku, vršena isplata za korist mlljt. djece tuženika koji nesporno nije izvršavao svoju obvezu plaćanja uzdržavanja. Tako se ne radi o obvezi plaćanja uzdržavanja od strane obveznika uzdržavanja nego o institutu kojim država iz svojih sredstava osigurava nužne potrebe za uzdržavanje mlljt. djece privremeno iz sredstava socijalne skrbi osiguravajući im socijalnu, materijalnu sigurnost ali i zadržavajući pravo na povrat svih sredstava od obveznika izvršavanja takve obveze.

19. Stoga, budući da tuženik nije izvršavao svoju obvezu uzdržavanja sve do ožujka 2008. godine, Centar je sukladno označenim odredbama donio odluku o privremenom uzdržavanju te se radi o troškovima koji su opravdani, priznati i isplaćeni u korist mlljt. djece tuženika a tuženik kao zakonski obveznik uzdržavanja svoje djece, je dužan ta sredstva, na temelju odredbe čl. 244. st. 1. ObZ vratiti u državni proračun.

20. Kako je tuženik svoju obvezu uzdržavanja izvršavao neredovito i u svotama znatno nižim od onih kojih je to bio dužan prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi, ovaj sud ne može utvrditi da je tuženik počeo izvršavati svoju obvezu tako, da bi prestala obveza Centra postupati po rješenju od 20. ožujka 2008. već je upravo suprotno, moguće zaključiti da je Centar plaćanjem učinio izdatak za tuženika a što je on bio po zakonu dužan učiniti – podmiriti potrebe svoje mlljt. djece u ukupnoj svoti od 1.800,00 kn, čime je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 1119. ZOO, i to u širem smislu.

21. U suprotnom došlo bi do nedopustive situacije jer bi u razdoblju za koje je prema nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka tuženik bio dužan naime uzdržavanja svoje djece platiti još 37.400,00 kn od koje svote je Centar za socijalnu skrb platio 34.848,00 kn, tuženik bio oslobođen dužnosti plaćanja onoga što je platio Centar niti bi za ovo razdoblje uopće sudjelovao u uzdržavanju svoje djece u označenoj svoti.

22. Na koncu još valja dodati kako je odredbom čl. 243. st. 1. ObZ propisano da osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud snizi iznos uzdržavanja određen prijašnjom pravomoćnom odlukom ako su se promijenile okolnosti ne temelju kojih je ona donijeta, što tuženik nesporno tijekom označenog razdoblja nije tražio pa njegovi navodi o tome gdje su djeca boravila ne mogu predstavljati činjenicu koja utječe na prethodnu ocjenu jer, sukladno odredbama ObZ, tuženik, kao osoba koja daje uzdržavanje nije ovlaštena samoinicijativno određivati visinu uzdržavanja koju će uplaćivati za svoju djecu i to u znatno nižoj svoti od one koja predstavlja njegovu obvezu sukladno pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj presudi.

23. Nakon što je mlljt. djeci tuženika u okviru poduzimanja mjera za zaštitu interesa djece ostvariti uzdržavanje, Centar donio pravomoćno rješenje kojim je priznato pravo na privremeno uzdržavanje a tuženik kao obveznik uzdržavanja na početku nije udovoljavao svojoj obvezi a potom neredovito i u nedostatnim svotama kroz predmetno razdoblje u kojem je Centar vršio plaćanje, on nije oslobođen svoj obveze pa budući da je Centar nesporno u predmetnom razdoblju snosio troškove uzdržavanja djece tuženika, tužitelj ima ovlaštenje, sukladno odredbi čl. 244. st. 3. ObZ ostvariti zaštitu podnošenjem predmetne tužbe protiv tuženika radi snašanja troškova uzdržavanja njegove maloljetne djece koju je snosio Centar.

24. Slijedom svega iznijetog, pobijana prvostupanjska presuda donijeta je pogrešnom primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje s obzirom da je tuženik, što je na siguran način utvrđeno u ovom postupku, u razdoblju u kojemu je plaćano privremeno uzdržavanje, neredovito ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja što je djelomice i priznao, a zbog tog neplaćanja je pravomoćno oglašen krivim u kaznenom postupku te je svakako na njegovoj strani došlo do stjecanja bez osnove jer bi u suprotnom, plaćanjima izvršenim po Centru bio oslobođen dužnosti uzdržavanja u utuženoj svoti a koju svotu nesporno nije platio za uzdržavanje svoje djece.

25. Zato je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena pobijana presuda u dijelu pod točkom I izreke glede glavnog traženja sa pripadajućim kamatama.

26. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15. i 37/22.- dalje: Tarifa).

27. Tužitelju, koji je sada u cijelosti uspio u parnici je priznat trošak sastava tužbe (100 bodova), trošak pristupa na osam ročišta po Tbr. 9.1. Tarife (8 x 100 bodova) trošak pristupa na jedno ročište po Tbr. 9.5. (25 bodova) pristupa na dva ročišta po Tbr. 9. 2. (2x 50 bodova) ili ukupno 12.750,00 kn, sukladno troškovniku tužitelja kojim je sud vezan, te je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP preinačena prvostupanjska odluka u dijelu pod točkom I. izreke koji se odnosi na trošak tužitelja te u dijelu pod točkom II. izreke i gdje je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak.

28. Tužitelju je nadalje priznat trošak sastava žalbe sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP a prema odredbi Tbr. 10.1. Tarife (1.000,00 kn).

U Zagrebu 16. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća

Ana Gradišek, v.r.