Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž-4496/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Roberte Pandža kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja M. P.1 pok. M., OIB: …, M. D., drugo tužitelja M. P. , pok. M., OIB: …, iz Z.1 i treće tužitelja Đ. P. pok. M., OIB: OIB: …, iz M. D., svi zastupani po punomoćniku J. T., odvjetnici u Z.2 , protiv tuženika Općine P., OIB: …, P., zastupane po zakonskom zastupniku D. L., a on po punomoćnici D. V., odvjetnici u Z.1 , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Poslovni broj P- 661/17 od 13. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 16. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Poslovni broj P-661/17 od 13. prosinca 2018.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi;

"1. Utvrđuje se da je Ugovor broj … o kupoprodaji građevinskog zemljišta zaključen 28. siječnja 2004., između Općine P., kao prodavateljice i B. M., kao kupca, koji Ugovor je ovjeren istog dana u Uredu državne uprave u Z. županiji, Službi za opću upravu, pod brojem …, djelomično ništav i to u dijelu kojim je tuženik raspolagao zemljištem tužitelja površine 2 500 m2, odnosno u dijelu 2500/4844 dijela čest. zem. broj 945/26, broj zk. ul. 627 k.o. M., Općinski sud u Zadru.

2. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi parnične troškove u iznosu od 9.800,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos dosuđenih parničnih troškova teku od dana presuđenja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i članku 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 125/11 i 78/15), sve u roku od 15 dana".

Točkom II. izreke, Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 3.984,38 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 5.825,00 kn, odnosno za iznos od 1.840,62 kn, tuženičin zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

2. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Predlaže, uvažiti navode žalbe, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništavosti Ugovor broj … o kupoprodaji građevinskog zemljišta zaključen 28. siječnja 2004., između Općine P., kao prodavatelja i B. M., kao kupca, koji Ugovor je ovjeren istog dana u Uredu državne uprave u Z. županiji, Službi za opću upravu, pod brojem ...

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da tužitelji niti njihovi prednici nikad nisu bili upisani vlasnicima odnosno suvlasnicima bilo kojeg dijela čest. zem. 945/5 k.o. M.; da je tijekom postupka dokazano da je čest. zem. 945/1 bila u suvlasništvu djeda tužitelja P. M. (J.) pok. P. list 9 i 64 spisa), te da u Rješenju o nasljeđivanju Poslovni broj O-14/62 od 29. siječnja 1962. koje je doneseno iza njegove smrti, nije pogrešno napisana čest. zem. 945/1, već je ista kasnije prepravljena (ali ne od strane Kotarskog suda, već samoinicijativno) u čest. zem. 945/5 k.o. M.; da je temeljem navedenog rješenja P. J. udova M. bila upisan na čest. zem 945/5, na 2500 m2, no isti upisa je brisan II Revizijom k.o. M. 1979., te od tada više nema obitelji P. J., odnosno J. upisane na ovoj čestici; da stoji pretpostavka da je njihova površina ušla u površinu društvenog vlasništva; da tužitelji niti njihovi prednici nikad nisu bili upisani kao vlasnici odnosno suvlasnici bilo kojeg dijela čest. zem. 945/5 k.o. M.; da tužitelji tijekom postupka nisu predložili provođenje očevida uz sudjelovanje vještaka mjernika radi identifikacije i utvrđenja koji dio čest. zem. 945/26 k.o. M. predstavlja predmetnih 2.500,00 m2, odnosno dio čest. zem. 945/5 k.o. M.; da iz Rješenja Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Područnog ureda za katastar Z., (list 35-36 spisa) proizlazi da je izvršena dioba dijela čest. zem. 945/5 k.o. M. na temelju postojećeg stanja na terenu, te da su predmetnom diobom nastale nove čestice 945/24, 945/25 i 945/26 k. o M., sve u vlasništvu Općine P. za cijelo, te da na terenu nema spora; da u ovom predmetu nije sporno da je u rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog M. P.3 , oca tužitelja, prema izjavi nasljednika, kao ostavinska imovina navedena čest zem. 945/5 k.o. M., površine 2500 m2, kao izvanknjižno vlasništvo prednika tužitelja.

7. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje kako s obzirom na dokazne prijedloge, a svi dokazni prijedlozi predloženi od strane tužitelja su provedeni, nije bilo moguće identificirati 2500 m2 prodane čest. zem. 945/26 k.o. M., i utvrditi da je taj dio prodane nekretnine njihovo suvlasništvo, odnosno da je površina od 2500 m2, kao dio čest. zem 945/26 k.o. M. bila njihovo suvlasništvo u trenutku sporne kupoprodaje dana 28. siječnja 2004. S tim u vezi, prvostupanjski sud zaključuje kako nije bilo moguće ispitati eventualno postojanje zakonskih razloga ništavosti predmetnog pravnog posla, a sukladno odredbi čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 25/05 – dalje: ZOO).

8. Tužitelji osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da je prvostupanjski sud zaboravio institut izvanknjižnog vlasništva koje jednako uživa ustavnu zaštitu kao i knjižno vlasništvo, te da su tužitelji, preko svojih prednika vlasnici čest. zem 945/26 k.o. M. u površini od 2500 m2, a koja čestica je nastala naknadnom parcelacijom matične čest. zem. 945/5 k. o M.

9. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

10. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalitelji.

11. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

12. Vezano uz žalbene navode tužitelja, da je prvostupanjski sud zaboravio institut izvanknjižnog vlasništva valja navesti slijedeće; iz stanja spisa proizlazi tvrdnja žalitelja da su rješenjem o nasljeđivanju pos. br. O-576/07, tužitelji iza svog pokojnog oca stekli izvanknjižno vlasništvo čest. zem. 945/5 u cijelosti iako je njezina površina 304 897 m2. Potrebno je istaći da se vlasništvo na nekretnini u Republici Hrvatskoj stječe temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08-dalje ZVDSP) i upisom u zemljišne knjige, pa izvankinjižni vlasnici takvu imovinu i pravo vlasništva na istoj mogu ostvarivati samo u parničnom postupku. Prema čl. 128. ZVDSP nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi, ali samo u opsegu u kojem je i ostavitelj bio vlasnik. U konkretnom slučaju, prednik tužitelja je temeljem Rješenjem o nasljeđivanju iza svog pokojnog oca (djeda tužitelja) stekao vlasništvo čest. zem. 945/1 (koja je nesporno bila u njegovom vlasništvu), a ista je kasnije samoinicijativno ispravljena u čest. zem. 945/5. S tim u vezi, tužitelji nisu dokazali da su izvanknjižnim putem stekli (dio) nekretnine čest. zem. 945/5 k.o. M.

13. Prednik tužitelja, P. M. J., pok. P. (djed tužitelja), a kasnije njegova žena J. P. (baka tužitelja), bili su upisani kao posjednici čest. zem. 945/5 k.o. M. samo u razdoblju od 1955. do 1979., a nakon druge revizije Katastarske općine M., nitko od obitelji P. nije bio upisan kao posjednik predmetne čestice.

14. S tim u vezi, valja zaključiti kako tužitelji nisu dokazali da su bili izvanknjižni vlasnici čest. zem. 945/5 k.o. M., nisu dokazali niti koji bi to dio čest. zem. 946/25 bio njihovo vlasništvo u površini od 2500 m2, a na tu okolnost nisu predložili nikakve dokaze.

15. Osim toga, sama okolnost prodaje tuđe stvari (na kojoj okolnosti tužitelji temelje tužbu) nema za posljedicu ništetnost ugovora o kupoprodaji, te sporni ugovor ne bi bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu.

16. Naime, odredbom čl. 103. st. 1. ZOO propisano je da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. U konkretnom slučaju tužitelj nije tvrdio da bi sporni kupoprodajni ugovor bio ništetan iz drugih razloga koje propisuje odredba čl. 103. ZOO, a niti takvo što proizlazi iz rezultata raspravljanja.

17. Pritom je za istaći da je irelevantno u konkretnoj situaciji je su li tužitelji doista bili vlasnici djela sporne nekretnine ili ne, budući da su u slučajevima prodaje tuđe stvari treće osobe koje polažu vlasnička prava, ovlaštene ostvarivati samo zahtjeve koji proizlaze iz njihova prava vlasništva i za koje imaju pravni interes, a ne i osnovano tražiti utvrđenje ništetnosti takvog ugovora.

18. Ostali žalbeni navodi, kojima žalitelji reproduciraju dopise upućene tuženiku prije pokretanja ovog postupka i daju svoje tumačenje izvedenih dokaza i dokumentacije koja prileži spisu, ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, imajući pritom u vidu da je jedino sud, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, ovlašten ocijeniti koje će činjenice uzeti kao dokazane.

19. Slijedom navedenog, neosnovan je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti Ugovora broj … o kupoprodaji građevinskog zemljišta zaključenog dana 28. siječnja 2004., između Općine P., kao prodavatelja i B. M., kao kupca, koji Ugovor je ovjeren istog dana u Uredu državne uprave u Z. županiji, Službi za opću upravu, pod brojem ...

20. Imajući u vidu navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu 16. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća

Željka Rožić Kaleb, v.r.