Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-95/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Rudelić kao predsjednice vijeća te Mladena Kosijera i Ivana Klapšića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika I. P., zbog kaznenog djela iz članka 241. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj K-215/2018-35 od 28. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e:

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i okrivljenika I. P. kao neosnovane i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08) izvan snage stavljen je kazneni nalog izdan protiv okrivljenika I. P., presudom Općinskog suda u Varaždinu broj 29 K-215/18-2 od 11. srpnja 2018., pa je okrivljenik I. P. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – povredom tuđih prava, iz članka 241. stavak 2. KZ/11 te je temeljem članka 241. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseci, a na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, u paušalnoj svoti od 1.000,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti i izvršnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložilo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio i okrivljenik I. P. po braniteljima OD K., H. i V. j.t.d. iz V., zbog povrede Kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. ZKP/08 i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP/08, s prijedlogom da Županijski sud prvostupanjsku presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi od optužbe ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen ŽDO na mišljenje.

5. Žalbe ODO u Varaždinu i okrivljenika I. P. nisu osnovana.

6. ODO u Varaždinu u žalbi navodi da je prilikom obrazloženja kaznene sankcije sud prvog stupnja došao u kontradikciju jer je kao olakotno cijenio činjenicu neosuđivanost okrivljenika, a u nastavku obrazlaže da kod okrivljenika postoji otegotna okolnost njegove ranije osuđivanosti. Time su razlozi presude međusobno proturječni jer postojanje jednog automatski isključuje postojanje drugog. U odnosu na kaznu smatra da prije svega valja ukazati da okrivljenik nema vlastitu imovinu jer ju je samoinicijativno prenio na drugu, njemu blisku osobu, čime je onemogućio da se namiri potraživanje Republike Hrvatske prema njemu, pa tu kaznu smatra preblagom te da će se svrha kažnjavanja ostvariti izricanjem strože kaznene sankcije.

6.1. U žalbi okrivljenik posebno ističe pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer da iz presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-303/2018 od 28. prosinca 2018. proizlazi da je Ugovor o darovanju izgubio učinak prema RH u dijelu koliko je potrebno za ispunjenje tražbine u iznosu od 110.495,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2016. pa do isplate, te je naloženo osobi D. P. namiri tu tražbinu iz svih nekretnina koje je dobio temeljem tog ugovora. Dakle, nepobitno je da zaključeni Ugovor o darovanju između okrivljenika i njegovog sina nije spriječio naplatu potraživanja RH kao vjerovnika, niti je to moguće. Posebno ističe da okrivljenik nije imao namjeru spriječiti namirenje vjerovnika te ukazuje na činjenice koje proizlaze iz medicinske dokumentacije glede njegovog zdravstvenog stanja.

7. Sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza pravilno i zakonito utvrdio je sve okolnosti počinjenja kaznenog djela, a također je iznio prihvatljive razloge u svezi izrečene kazne.

8. Ispravno se u prvostupanjskoj presudi navodi da je sporno bilo utvrditi je li okrivljenik postupao u ovršnom postupku koji se vodio u vezi njegove imovine od strane Carinske uprave, Područnog ureda Z. s ciljem da spriječi naplatu iste za novčani iznos neplaćene trošarine i to u glavničnom iznosu od 110.495,00 kn, darujući svoje nekretnine svojem sinu D. P. i na taj način onemogućio Carinsku upravu u prisilnoj naplati na svojim nekretninama u tom ovršnom postupku ili je te nekretnine morao darovati sinu da bi se isti o njima brinuo jer je on bio bolestan, bez namjere da se Državni proračun RH ne naplati.

9. Pravilnom analizom svih provedenih personalnih i materijalnih dokaza, kako je to navedeno u pobijanoj presudi, ispravan je zaključak da je okrivljenik svojim ponašanjem u potpunosti ispunio sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela za koje se tereti. Iz provedenih dokaza proizlazi namjera da je okrivljenik sklopio Ugovor o darovanju sa sinom upravo sa ciljem kako se RH za dugovani iznos trošarina i zateznih kamata ne bi mogla naplatiti u ovršnom postupku prodajom njegovih nekretnina, a toga je bio okrivljenik svjestan.

10. Nesporno je utvrđeno da je okrivljenik nakon što je zaprimio rješenje Carinske uprave, Područnog ureda Z. od 25. srpnja 2016., u kojem mu je točno bilo navedeno koliki iznos trošarina mora platiti u korist državnog proračuna, 110.495,00 kuna, te nakon što je zaprimio rješenje o ovrsi istog državnog tijela, datiranog sa 16. rujan 2016. koje je zaprimio 26. rujna 2016., a preciziran je glavnični dug kao i kamate, u kojem je bilo naloženo FINI da provede ovrhu nad novčanim sredstvima okrivljenika, a znao je da ta novčana sredstva nema na svojim bankovnim računima, što je vidljivo iz podataka Z. b., te nakon što zaprimio 27. ožujka 2017. od Carinske uprave dopis kojim su tražili dostavu podataka o njegovoj cjelokupnoj imovini, shvaćajući da će se njegove nekretnine prodati radi naplate duga, upravo sa ciljem da osujeti namirenje vjerovnika tijekom ovršnog postupka, dakle RH u čiji državni proračun je trebao uplatiti taj iznos, otuđio dijelove svoje imovine, a što proizlazi iz Ugovora o darovanju od 29. ožujka 2017. te su te nekretnine slijedom navedenog postale vlasništvo njegovog sina D. P., pri čemu je odmah dan i prijedlog za uknjižbom u zemljišne knjige i to dana 5. travnja 2017. Iz navedenih postupaka proizlazi dakle svijest okrivljenika o takovom nezakonitom postupku, čime je ostvario bitne elemente utuženog kaznenog djela, pogotovo obzirom da je znao da nema drugih pokretnina ili nekretnina iz kojih bi se vjerovnik mogao naplatiti.

11. U ovom postupku se nije utvrđivalo, niti je bilo relevantno tko je bio posjednik i tko nije bio posjednik pronađenog duhana po policiji, odnosno tko je trebao ili nije trebao platiti trošarinu u državni proračun, što nije niti predmet kaznenog postupka, a koje činjenice su utvrđene po drugim mjerodavnim institucijama RH i to pravomoćno, a također je i Ustavna tužba okrivljenika odbačena.

12. Ispravno u žalbi ODO navodi da je prilikom obrazloženja odabira kaznenopravne sankcije sud prvog stupnja došao u kontradikciju navodeći neosuđivanost, a zatim osuđivanost okrivljenika. Očito je do te kontradikcije došlo omaškom, no ne radi se o bitnoj povredi koja bi utjecala na odabir vrste kaznenopravne sankcije, već je jedino pitanje visine. Iz same optužnice razvidno je bilo da je već i ODO u Kaznenom nalogu predlagalo visinu kazne od 4 mjeseca, u protivnom od 6 mjeseci, time da se kazna uvjetuje na rok od godine dana. Međutim, sagledavajući zdravstveno stanje okrivljenika, protek vremena od izvršenja kaznenog djela, kao i nespornu činjenicu koju ističe u žalbi da je ipak bilo omogućeno ispunjenje tražbine bez obzira na postupak okrivljenika, a cijeneći da je okrivljenik doista bio suđen po Općinskom sudu u Varaždinu u presudi broj K-334/2016 od 12. rujna 2016. zbog kaznenog djela iz članka 263. stavak 1. u svezi članka 38. KZ/11 i to na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca uz rok kušnje od jedne godine, to u smislu individualizacije kaznenih sankcija, a kako je navedeno upravo zbog teškog zdravstvenog stanja okrivljenika, i sud drugog stupnja smatra da će se izrečenom kaznenom sankcijom ostvariti opći smisao kaznenopravne zaštite iz članka 41. KZ/11.

13. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede kaznenog postupka ili da je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon, a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Slijedom navedenih razloga temeljem članka 482. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu, 16. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Rudelić, v.r.